23. 09. 2018.

Dokumentarac: Ključ Neba za mir - Fatimska poruka




Treća fatimska tajna se nakon smrti pape Pija XII. otkrila u jednoj korijenitoj stvarnosti: masovnim otpadom od katoličke vjere čiji je proces otpočeo II. Vatikanskim saborom, te može kulminirati trećim svjetskim ratom ili nekim drugim oblicima vremenite Božje kazne čovječanstvu. 




22. 09. 2018.

Podzemna Katolička Crkva u komunističkoj Kini




U Narodnoj Republici Kini postoji ,,službena Katolička Crkva" pod strogim nadzorom komunističke partije, kao i podzemna Katolička Crkva vjerna Vatikanu. 

Komunistički režim je protjerao strane misionare 1949. godine, te je utemeljio Kinesku patriotsku katoličku udrugu koju nadzire kineska država. 

Broj katolika se procjenjuje na oko 12 milijuna s blažom tendencijom rasta. Prema saznanjima otprilike je polovica tih vjernika u ,,kineskoj Katoličkoj Crkvi", a druga polovica u proganjanoj podzemnoj Katoličkoj Crkvi. 

Kineska svakodnevica i danas obiluje žestokim progonom i zatvaranjem brojnih katoličkih biskupa, svećenika i laika podzemne Katoličke Crkve. 











































21. 09. 2018.

Darovi Božje slobode kršćanskom vojniku




Molio sam Boga za jakost, a on me načinio slabim da bih bio skroman i ponizan. 

Molio sam Njegovu pomoć da bih učinio velika djela, a On me učinio malenim da bih činio dobra djela. 

Molio sam za bogatstvo i dobra da bih bio sretan i bezbrižan, On me učinio siromašnim da bih bio mudar, neovisan i slobodan. 

Molio sam za sve stvari ovoga svijeta kako bih uživao život. A On mi dade život da bih se radovao stvarima u svijetu. Ništa nisam dobio od onoga što sam tražio, ali sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene. 

Moja je molitva bila protiv mene uslišana. Jer sam blagoslovljeni čovjek među svim ljudima. 



Autor je nepoznati vojnik u američkom građanskom ratu 

20. 09. 2018.

Portret Franje Diktatora




Slikar je zanimljivo prikazao Franjin pontifikat, no službenomu portretu diktatora u pozadini nedostaje prigodna plamena 'koreografija' na Bazilici svetoga Petra. 




Revolucionarne promjene u vatrenoj stihiji poharaše Rim. 

Portret prikazuje humanizam bez Križa. Franjo je bio očaran svojim portretom koji je nemilosrdno i spontano razotkrio diktaturu njegova lažnoga milosrđa koje iskrivljuje stvarnost Sina Božjega i Tradiciju Katoličke Crkve: 

,,Ovo je djelo nadahnuto, dodiruje moje srce!" 


Nakon Franjine smrti portret oštrumna katoličkoga povjesničara pokazat će pozadinu njegova lika i djela: velikim požarom modernističkoga ludila poharani Rim. Upravo onako kako su povjesničari rezonirali Nerona koji je poput Franje mrzio i optuživao istinske kršćane u svojim autodiviniziranim frustracijama. 



Neron/Francis: ,,This work is inspired, it touches my heart!"


Neron i Franjo zapališe Rim kako bi ih povijest po svaku cijenu upamtila kao velikane. Ludost nosi krinku reforme. Tragična lakrdija u panteonu promašenih povijesnih veličina.

[Dodatak 22. rujna 2018.] 

Netko je korigirao Franjin službeni portret.



19. 09. 2018.

Recept za utemeljenje islamske države




Istinski musliman se osjeća pozvanim u globalno osvajanje: bilo osiguravanjem novca za džihadiste ili da se postane džihadist. Ispunjenje islama ovisi o podčinjenosti nemuslimana tako da je nasilje nad nemuslimanima postalo bit religije od njenoga početka. 

Kada Hamas kaže da je ,,ubijanje Židova bogoslužje koje nas privlači Allahu" ili silovatelji ISIS-a kažu djevojčicama Yazida da ih silovanje ,,približava Allahu", oni to doista misle. Oni ne izvrću islam, kako to tvrde zapadni političari, oni ga žive. 

Ono što su deset zapovijedi Židovima, ili Uskrsnuće Isusovo kršćanima - muslimanima je fizička dominacija islama. To je temelj i ispunjenje njihove vjere. Džihad je snaga koja daje značenje islamu. On je najdublji izraz vjere. Istina i moć u islamu su jedno. To nije religija potlačenih, već strahovlada tlačitelja. 

Muhamedova proročanstva se potvrđuju kroz njegova osvajanja. Istina islama se očituje u njegovu širenju. Kada muslimani uspiju ubiti nemuslimane, oni time dokazuju istinu svoje religije. Zato muslimanski teroristi uzvikuju ,,Allahu Akbar" (,,Allah je veći"). Stara Muhamedova poruga usmjerena na Židove usmjerava se prema kršćanima, hindusima i ostalim religijama. Ubivši svoje nemuslimanske žrtve, muslimani dokazuju da je Allah veći od njihovih bogova. Muhamedova konačna zapovijed bila je etničko čišćenje Židova i kršćana Arapskog poluotoka. 

Religijska prošlost nekih muslimanskih zemalja 


- Afganistan je prije bio budistički. 
- Irak je bio kršćanski. 
- Iran je bio zoroastrijski. 
- Libanon je bio kršćanski. 
- Pakistan je bio hinduistički, itd. 

Neke od ovih islamizacija nisu bile tako davno. 

Uzorak: Stupnjevi islamizacije prema udjelu u populaciji 


• Sa manje od 1% muslimani će biti smatrani miroljubivom manjinom koja ne ugrožava nikoga. Opisuje ih se stereotipno kao živopisnu posebnost. 
• 2-4% počinju regrutirati iz drugih etničkih manjina; po zatvorima i među uličnim bandama. 
• 5-9% počinju tražiti utjecaj neproporcionalan udjelu u populaciji. Vrše pritisak na lance supermarketa da nude halal hranu na svojim policama pod prijetnjom za nepoštivanje (SAD). Od ove točke će raditi na tome kako bi od vlasti dobili dopuštenje da između sebe provode šerijatsko pravo. 
• 10-19% iniciraju bezakonje kako bi se žalili zbog svog stanja (Pariz, paljenje automobila). Svaka akcija nemuslimana koja uvrijedi islam rezultirati će neredima i pobunom (Amsterdam, karikature Muhameda). 
• 20-39% dolaze pobune i na najmanji povod, formiranje džihad milicija, sporadična ubojstva i paljenje crkava i sinagoga. 
• 40-59% slijede široko rasprostranjeni masakri, kronični teroristički napadi, ratovanje milicija. 
• 60-79% idu nesputana smaknuća nevjernika i pripadnika drugih religija, sporadična etnička čišćenja. Ustoličen je šerijatski zakon, "nevjernici" moraju plaćati ''porez" Jizya. 
• 80-99% država sprovodi etničko čišćenje i genocid. 
• 100% nastupa mir ,,Dar-es-Salaam" jer su sada svi muslimani. 
• Iz ovoga se može zaključiti da će u zapadnoj Europi (možda i na zapadnom Balkanu) postati više nego uzbudljivo u narednim desetljećima. Sve to zbog epidemije psihičke bolesti pod nazivom liberalizam. 

Džihad u njedrima Bosne 


Mudžahedini su došli tijekom rata u Bosnu i Hercegovinu na poziv Alije Izetbegovića. Sudjelovali su u mnogim pokoljima i etničkom čišćenju Hrvata i Srba. Džihadisti u svojim kampovima regrutiraju bosanske muslimane koji odlaze u Siriju i na druga ratna žarišta. Sanjaju o utemeljenju Muhamedova kalifata na području tzv. Zapadnog Balkana.




15. 09. 2018.

Kršćanska dužnost kralja Poljske i Velikoga Vojvode Litve Jana III. Sobieskog - obrana katoličke Europe od Antikristova islama




Jan III. Sobieski (17. kolovoza 1629. - 17. lipnja 1696.) je jedan od najznačajnijih katoličkih vladara Poljsko - Litavske Unije, od 1674. do svoje smrti kralj Poljske i Veliki Vojvoda Litve. 

Njegova 22-godišnja vladavina obilježena je stabilizacijom prilika u Poljsko - Litavskoj Uniji, kojoj je to bilo prijeko potrebno nakon teških razaranja iza švedske agresije i Ustanka Bogdana Hmeljnickog. 

Katolički kralj Jan III. Sobieski je bio omiljen među svojim podanicima, jer se dokazao kao veliki vojskovođa, najpoznatiji je po svojoj pobjedi nad Turcima (14. srpnja - 12. rujna) 1683. u bitci kod Beča. Opsada je okončana bitkom kojom je prekinuto napredovanje Osmanskoga carstva u Europi. 

Hrvati i drugi bivši katolički narodi, probudite se iz opijenosti okova vjerskoga sinkretizma i anarhije liberalizma! Obratite se na pravu katoličku vjeru! Idite na Misu svih vremena i tradicionalne sakramente, molite Krunicu i uzmite mač slavnih kršćanskih predaka u ruke i stijeg Krista Kralja, te stupite na bojno polje svoje porobljene domovine nasuprot slugama raskršćanjene Europe i pred njihove kukavičke vazale koji naseljavaju stari kontinent islamistima i izborite se za Katoličku državu. 

Više vrijedi jedan Božji lav od stotine tisuća bezbožnih jaraca. Vrijedniji je jedan katolički orao od mnoštva modernističkih vrana.

Bog ne ostavlja nijedan narod koji mu se skrušeno i u pokajanju za svoje grijehe obrati za pomoć pristupajući Katoličkoj Crkvi izvan koje nema vremenitoga i vječnoga spasenja.

Presveta Bogorodice, moli za nas! Živio Krist Kralj!


 


11. 08. 2018.

Utemeljitelj trapističke opatije Maria Stern prior Franz Pfanner u borbi protiv pošasti alkoholizma




Pater Franz Pfanner je utemeljitelj i prior samostana Maria Stern (Marija Zvijezda), kojeg je osnovao 1869. u Delibašinu Selu kod Banja Luke. O svome boravku u Bosni otac Pfanner je 1873. napisao krajnje zanimljivo pismo u kojem objašnjava koban utjecaj rakije šljivovice na svakodnevni život stanovnika. 

...

Samostan Marija Zvijezda, 18. 3. 1873. AD 



Dragi brate u Kristu Ivane,

Epistolu ovu šaljem u bisagama diplomatske pošte austrijskog konzula Stanislava Dragančića iz Banja Luke koja će, uz pomoć Svemogućeg kojem se molim za tvoje zdravlje, stići do Mariawalda. Evo su nepune četiri godine otkad sam ovdje, u Turskoj, mi Cisterciti, u mjesecu junu Ljeta Gospodnjeg 1869., a nakon bezuspješnih nastojanja da to učinimo u Austriji, Hrvatskoj i Ugarskoj, utemeljili naš samostan. 

Istini za volju, udaljeni smo sat hoda od grada na sjever prema Savi, ali to ima i dobru stranu. Naime, Turci su lijeni, pa kada odluče da nam neka prava ospore ili nam napakoste, blagovremeno saznamo i to preduhitrimo. Grad, u koji dolazim samo po nužnoj potrebi, turski je, ali ima i neke europske značajke. 

Unatoč Sultanovu odobrenju da kršćani ovdje zemlju slobodno kupovati mogu, i unatoč razvijenoj trgovini, u čemu prednjači pravoslavni ortodoks Tomo Radulović, na jedvite jade nekih 100 jutara od narečenog Radulovića otkupismo. U prvi mah tražio je za zemljište na desnoj obali rijeke Vrbas (sa 400 hrastovih i 400 stabala šljive) čak tri hiljade dukata. Brate Ivane, ti poznaješ moju upornost; natezali smo se, uz Konzulovu pomoć, do pola noći, a onda gospodin Tomo, neka mu Svevišnji udijeli svaku milost, napokon spusti cijenu na 1400 dukata. 

Moram spomenuti i da sam, na kupljenoj zemlji, sva stabla znakom svojim obilježio u nazočnosti Konzula i kmetova-katolika ovdašnjih: Ilije i Nikole Bilića i Mijata Janića. (Ne zaboravi se vratiti na onih podcrtanih 400 stabala šljiva!). Sam Bog znade kroz što smo prolazili začinjući na pustoj livadi samostan! Ipak, nakon rezignacije življa ovdašnjeg (muslimana, pravoslavnih, ali neka im Bog oprosti - i katolika) dosljedno prakticiranje devize našega Reda "Ora et labora!" ("Moli i radi"), uzdržanost u jelu i cjelodnevna šutnja, priskrbili su nam, Bogu hvala, i opće poštovanje ne samo prostoga puka-kmetova (bez razlike u vjeri) nego i Vlasti službene. Sada na nas gledaju kao na "derviše", a to su pripadnici muhamedanskih sekti, koji uživaju velik ugled. 

Podigosmo, dakle, samostan, ali nije nam bilo dopušteno zvoniti. Prošle godine, u proljeće AD 1872, ovdje je velika suša zavladala. Kapi s neba mjesecima nema. Turska vlast naredbu izdade kojom se sve konfesije (muhamedanci, kršćani i Mojsijevi) obvezuju da svaki, prema svome obredu, molbe za kišu Svevišnjem upućuju. Vidjeh tada priliku da Paši banjalučkom priopćim kako smo i mi, trapisti, voljni pridružiti se i za kišu Boga moliti - ali pri tome moramo i zvoniti. Turci držahu kako smo pobožni "derviši" koji osobitu milost Božju uživaju. Ukazom nam zvona rabiti dopustiše "dok kiša ne padne". I Bog milostivi (da li baš na naše zvono?) kišu na zemlju otposla. Istini za volju - trapisti su se molitvama posljednji pridružili, pa tako i kod naroda, ali i kod vlasti, zavlada uvjerenje da je baš naša zvonjava kišu dovabila. I Muhamedanci su, nakon toga, samostanu dolazili, klanjali nam se i uzvikivali "Mašallah!". A to je znak udivljenja i na turskome znači: "Kad Bog hoće (to i bude)!" Zvonismo još dugo poslije toga, a njima to nije smetalo. 

A sada da ti, brate Ivane, objasnim ono o šljivama. 

Kad sam u proljeće AD 1869. stigao u ovaj kraj, zamijetih nešto što nigdje i nikad vidio nisam. Ovdje, naime, svi piju, što je zapravo najblaži izraz za uživanje u rakiji, što se ogleda u cjelodnevnom napajanju tim vražjim eliksirom. Piju Turci, piju kmetovi, piju i katolici i pravoslavni podjednako revnosno, a vidjeh i svećenike (od sve tri vjere - neka im Bog oprosti!) kako im nije mrsko to smeće. Svima su od rakije lica zemljane boje, oči se jedva naziru kroz nabubrele kapke, i gotovo da ne možeš sresti čovjeka koji ide pravo, a da ne tetura. Turci - begovi još i nekako (oni i ne hodaju nego jašu na konjima), ali nadničari mogu raditi najviše sat-dva, a onda se svale u jarak (ako ga kopaju). Ili, nakon sudaranja sa stablima koja su kanili posjeći, naprosto zamru od rakije. Muka je to velika jer ovdje šljive uzgajaju isključivo da bi od njih destilirali rakiju. Pa da bar to čine na način kako se to u svijetu radi. Ovdje su, naime, u stanju iz deset kilograma provrelog voća izvući dvadeset litara otrova koga niko živ i nigdje u svijetu okusio ne bi. A ovi ga piju umjesto vode, jer kažu - od vode obole bubrezi, ispadaju zubi, napada kostobolja. 

Vidjevši tu muku i propast, odlučim podučiti bijednike da se šljive mogu sušiti, pa u zimi, okrepljujući i hranjivi kompot od njih praviti. Trapisti oduvijek suše voće pa ponudili seljacima da ga kušaju. I bijahu zadivljeni. Da bih im nekako šljive uskratio, lani sam s ostalom braćom sagradio sušionicu. Onda sam ponudio dobru cijenu i otkupljivao to voće, punio sušnicu, a pred prošli Božić, besplatno, raji i kmetovima, bez razlike vjere, to sušeno voće dijelio. Vjerovao sam da će im se oči otvoriti: uzeli su novce (a ostali bez šljiva) i onda te šljive sušene dobili. Bilo je očekivati da će ove godine i sami početi šljive sušiti jer sam razglasio da ću sve viškove otkupiti. 

Niko sretniji od mene kada sam prošloga oktobra i novembra zaključio da se šljiva destilira tek na dva-tri mjesta u cijelome kraju. Jer ovi jadnici su gotovo cijeli urod prodali za našu sušnicu. Minula je Nova godina, stigao januar, snijeg je cijeli kraj gotovo zatrpao, tek smo put do samostana uspjeli malo prokrčiti. A onda se moja zamisao srušila, a bolje bi bilo, neka mi Svevišnji oprosti, da su se nebesa provalila i još jedan opći potop nastao! Hulio sam u sebi, a sada nastavljam perom. Da skratim: jednoga dana dolazi samostanu brojno izaslanstvo. I nose darove. Neko mlijeko, neko kolcu, tjeraju i nekoliko ovčica, napiti li svježe ispečenih ogromnih kruhova, i svi pjevaju (bolje je kazati - zavijaju kao vukovi) i, dragi moj brate u Kristu Ivane - svi pijani da ne mogu pijaniji biti! 

Sklopljenih ruku zaustih se obratiti Svevišnjem, no najstariji među zabludjelima pristupi s nakanom da mi ruku poljubi, ali se onako pijan nosom svali u snijeg. Prignuh se da ga podignem, no on se izvali, i blaženog izraza otpoče govoriti: "Neka Bog blagoslovi pater Vranju i sve patere, i ovaj samostan, i sve trapiste koliko god i gdje god ih ima! Dok vi, sveti oci, ne dođoste, mi smo, bijedni, ujesen rakiju pekli, popili bi je do iza Božića, a onda cijelu zimu suha grla tugovali. Kad ste nas prosvijetlili da se šljiva sušiti može, nama su se Nebesa otvorila. Neka vam Bog da zdravlja i veselja, jer sada, i u pola zime, mi rakiju od suhih šljiva peći moremo! I bolja je, oče duhovniče, od one sirove, jesenske. Ilija dodaj-de našem premilostivom i učenom pater Vranji plošku da se i on pričesti ovom blagoslovljenom mučenicom od njegovih suhih šljiva!" 

Stisnuo sam zube brate Ivane da ne bih kletvu izustio! Pobjegoh od bezbožnika koji su, neka im Bog oprosti, u stanju rakiju i od suhih drva napraviti! Cijeli dan i cijelu noć provedoh u molitvi i pokori, bez mrvice kruha i kapi vode, a sve to uz flagelaciju do krvi! Braća su molila uz mene, a neki suze zadržati nisu mogli dok sam bičevao svoje grešno tijelo. Svevišnji mi je svjedok da ni u snu ne pomislih kako će se moja benevolentna nakana u blasfemiju izroditi! 

Na koncu, sve što sam mogao učiniti bilo je da obznanim kako pristup samostanu neću dopustiti nikome ko pije. Pijance nećemo ispovijedati ni pričešćivati, niti ih crkvi pripuštati. Da je onda tek bilo jad naš vidjeti! Mise smo nedjeljama držali u gotovo praznoj crkvi. O pričestima neću niti pisati. Zatvorili bismo jedno oko na krštenjima, a posljednju pomast davali smo u domovima umirućih - no tu ne možemo utjecati na ukućane koji smrt, baš kao rođenje i krštenje, bez rakije zamisliti ne mogu. 

Za utjehu, i na kraju: stanje se koncem februara počelo popravljati. Crkva je gotovo puna na nedjeljnoj misi. Skrušeno mole puni pokajanja, ispovjede se i pričeste, a onda nestrpljivo jure pred samostan, na livade, i tu počinju lokati. I muški i ženski, bez razlike, i tako do zalaska sunca (ako ga ima). 

Najradije bih pobjegao u Afriku, u misije, no još nisam ispunio zavjet, a to je da ovaj Samostan postane zubljom industrijskog preporoda i općeg, gospodarskog i kulturnog napretka ovog dijela Turske. Svevišnji će se, uz našu molitvu, pobrinuti da ovako ne ostane zauvijek. 

Neka te, premili brate u Kristu Ivane, ova epistola zatekne u dobrome zdravlju. 

Moli za nas koji smo ovdje, u sumračnome kutku Balkana. Moli da nas Svevišnji uzdrži u Vjeri, Nadi i Ljubavi da istrajemo na svome križnome putu! Moli i za ove nesretnike koji, osim u Boga, vjeruju još samo u rakiju. 

Tvoj brat u Kristu Franjo! 

10. 08. 2018.

I po plodovima se prepoznaju modernisti


https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/pater-ike-o-papi-franji-slusajte-ga-ne-budite-ludi/


Modernistički heretici naklapaju o slijepoj poslušnosti, a glavni su pokretači svih mogućih hereza i odvratnih nemoralnih gnusoba. Iza njih ostaje duhovna pustoš i smrt. Druguju s neprijateljima Katoličke Crkve čije su zmijske glave prouzročile rušenje katoličkih kraljevstva i duhovni, demografski i svaki postojeći genocid europskih naroda.

Pozivaju raskolnike i pogane slične sebi: nesjedinjene istočnjake, muslimane, protestante, animiste, budiste i vračeve te se mole s njima, surađuju i daju novinarima novoekumensko-međureligijske izjave.

Promiču homoseksualne slobode i ostalu sodomiju, zalažu se za masonski multikulturalizam i otvorene granice, kunu se u izopačenu demokraciju i slobodu svim lažnim religijama i filozofijama, otvoreno podržavaju liberale i ljevičare svih profila.

Bogu se gade sve njihove 'svetkovine' i lažljivi licemjerni jezik i izopačeni krivovjerni duh. Zbog njih se progoni i ubija istinske malobrojne Katolike i navlači mržnja na Katoličku Crkvu.

Nema ništa odvratnije, sablažnjivije i besramnije od činjenice kako se predstavljaju katolicima, a nemaju katoličku vjeru ni u jednom njenom segmentu.

Modernistički heretici su najgori neprijatelji Božji i najveća prijetnja opstanku europske civilizacije koju su izgradili najbolji sinovi i kćeri Katoličke Crkve. Iste one i jedine istinske Crkve koja po apostolskoj sukcesiji čuva puninu Istine Kristove do Njegova povratka u Slavi.

Katoličke Crkve koja bi ih svečano izopćila i spriječila širenje njihovih pogubnih učenja kako je činila kroz XX. stoljeće od pontifikata svetoga pape Pija X. do Pija XII.

Neki od suvremenika svetog Ignacija bili su predsjedatelji dogmatskoga sabora u Trentu: Pavao III., Julije III., Pio IV. i kasnija potvrda i pojačanje saborskih dekreta s doktrinarnom liturgijskom bulom Quo Primum Tempore pape svetog Pija V., propisuje kazne ekskomunikacije svima koji se usudiše mijenjati, kreirati i prakticirati nove obrede kao što je učinio Pavao VI. čiji je obred gotovo identičan nekim protestantskim obredima koji se temelje na krivovjerju Martina Luthera i njegovih zala protiv kojih se utemeljitelj Družbe Isusove sa svojim svećenicima ustrajno borio. 
Ike Mandurić i Jorge Bergoglio bi prije crkvenoga izopćenja bili izbačeni iz isusovačkoga reda. Znam da bi se sveti Ignacije de Loyola složio s mojom konstatacijom. 

Protiv činjenica nema argumenata!