nedjelja, 13. travnja 2014.

Vrati Spasitelja na Križ!




Bergamo je gradić koji se nalazi na brdu i do njega je u srednjem vijeku vodila samo jedna kamenita cesta. U tom gradiću izbi kuga. Posmrtna zvona su danonoćno zvonila. Ljudi se moliše Bogu. Vapiše za pomoć, ali ne bijaše odgovora. Kuga je još jače bjesnila. Odjednom im posta svejedno. Rekoše: "Bog je mrtav!" Dokotrljaše bačve vina iz podruma i počeše veliku pijanku. Ubrzo bijahu tako pijani da započeše orgiju, ne pazeći tko kome pripada. Poče bakanalija, orgija očaja. Danima tako orgijaše.

Bijaše im svejedno. Prepustiše se svojim strastima i instiktima. Često bi se usred plesa netko srušio, pogođen bolešću. Ostavili bi ga ležati gdje je pao. Orgija užasa se nastavljala. -"Jedimo i pijmo, sutra ćemo umrijeti!" Jednog dana se zaustaviše. Začuše pjevanje litanije. Pojuriše na gradska vrata i ugledaše procesiju pokajnika koji su nailazili kamenitom cestom pjevajući: "Kyrie eleison!" Ispred sviju koračao je mladi fratar noseći težak drveni križ.

Procesija stiže do gradskih vratiju gdje stajaše građani i smijaše im se: "Vi glupani! Ovdje je Bog mrtav! Prestanite sa svojim glupim litanijama! Bog je mrtav! Dođite, jedimo i pijmo, sutra ćemo ionako umrijeti!"

Fratar koji je predvodio procesiju ne obrati pažnju na te riječi. Pođe naprijed sa svojim teškim križem. Vrata Crkve bijahu otvorena jer ju više nitko ne posjećivaše, pa je procesija mogla neometano ući. Fratar nasloni križ na zid. Divlja, fanatična horda očajnih i pijanih građana, uđe za njima. Mesar divlja izgleda, opasan krvavom pregačom, pope se na oltar, zgrabi pozlaćeni kalež i zaurla: "Pijmo! U nas je Bog mrtav!" Fratar, sav blijed u licu, pope se na propovjedaonicu i rukom pozva ljude na mir. Ljudi se umiriše u očekivanju što će reći.

U tišini koja nasta čuše se njegove riječi: "Nešto ću vam ispričati. Kad je Sin Božji visio na križu, i kad mu ljudi zabiše čavle u ruke i noge, narod se također rugao, psovao i ismijavao ga. Čak se i razbojnici koji bijahu razapeti svaki s jedne strane, pridružiše rulji i rugaše mu se. Tada Sin Božji pomisli: 'Neću! Neću!' i svojom božanskom snagom iščupa čavle iz drveta, skoči s križa, istrgnu odjeću iz ruku rimskih vojnika tako da se otkotrljaše sve do podnožja Golgote. Obuče se i vrati na nebo cijelim putem ponavljajući: 'Neću umrijeti za takve ljude!' Križ osta prazan!

I sada više ne postoji otkupljenje, posvećenje ni spasenje. Sada preostaju samo smrt i pakao!" Tako je propovijedao taj fratar. Nasta smrtna tišina. Mesar već ranije siđe s oltara. Stajao je pred propovjedaonicom. Kalež mu se otkotrlja iz ruke. "Ne postoji otkupljenje ni spasenje..." Odjednom mesar zakorači tri koraka prema fratru i poviče oštrim tonom: "Ti, vrati Spasitelja na križ! Vrati Spasitelja na križ!"

Brate i sestro, vratimo Spasitelja u svoje srce pa križ neće ostati prazan i bez otkupljenja, za svakoga od nas poimenice.



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)