srijeda, 14. svibnja 2014.

Reformacija s katoličkog stajališta (I.)




Budući da se bliži jubilej reformacije i takozvana Lutherova godina, koja će se obilježiti 2017., važno je podsjetiti koliko je taj nesretni događaj, koji je predvodio otpali augustinski redovnik skupa sa svojim istomišljenicima, negativno obilježio proteklih pet stoljeća. Današnji katolički povjesničari zbog političke korektnosti i opijenosti ekumenskim snovima, o Lutheru uglavnom pišu uljepšano, neznanstveno i pristrano. 

Za razliku od toga otac je Miroslav Vanino SJ u dvadesetim godinama prošloga stoljeća u svojoj uspješnici ,,Povijest Crkve Katoličke" vrlo jasno i neuvijeno iznosio katolički stav o reformaciji i njezinim predvodnicima. Premda je ovaj priručnik pisan jednostavnim jezikom za naš katolički puk, donosi vrlo vrijedne informacije koje se nama danas sustavno prešućuju. 

Ovaj tekst može mnogima otvoriti oči i pomoći im prozreti modernističku propagandu te svesrdnije uzljubiti Katoličku Crkvu, jedinu Crkvu Kristovu, kojom pustoši neomodernistička i neoprotestantska peta kolona. 

Tekst oca Vanina donosim u nekoliko dijelova. 

Vjerska buna u Njemačkoj 

Težak je udarac jedinstvu Crkve zadao grčki raskol u jedanaestom stoljeću, no još je teži udarac  zadala tako zvana REFORMACIJA. Reformacija bi imala značiti obnovu Crkve, ali što su novovjerci učinili, to nije obnova (reforma) nego grešna i opaka buna, prevrat, revolucija. Obnovu naime može i smije provesti samo zakonita vlast, a obnova ne ruši samo i ne obara, nego gradi i popravlja. Reformaciju su provodili ljudi, koji od Crkve nisu imali vlasti niti su bili sposobni da popravljaju, te niti su šta sagradili niti su šta popravili, nego su rušili i ništili ono, što je Bog svojoj Crkvi dao za vječno spasenje neumrlih duša.

Glavni je začetnik revolucije bio Nijemac Martin Luter (od g. 1483. do 1546.), koji je prezreo naučanje Crkve, a vjerovao samo svojoj glavi. Godine 1517. istupio je javno proti Crkvi i njenoj božanskoj nauci, pa je pomalo sve više zabacivao od stare i prave vjere, a stvarao nekakvu novu i maglovitu.

Bio je isprva redovnik augustinac, ali se zasitio bogoljubnog života, ostavio samostan, prekršio Božje zavjete i >oženio se< s nekakvom Katom, koja je i sama pobjegla iz samostana. Propovijedao je slobodu, a ugnjetavani su seljaci tu slobodu htjeli da provedu, te oni udri harati i pljačkati i ubijati, da je bila strahota. U svojem bijesu porušili su nekoliko stotina samostana! Kad je Luter vidio plodove svoje nauke, stane pisati proti seljacima, da bi sebe oprao, jer su mnogi s pravom držali, da je svemu onom strašnom klanju i paležu kriv baš Luter. U jednoj knjižici pozvao je plemiće neka potuku seljake kao >bijesne pse<. Do 100 tisuća zavedenih seljaka izgubi njegovom krivnjom glavu!

Godine 1530. dobila je nova vjera svoje >Vjerovanje< : to je tako zvana >augsburška vjeroispovijest<, prozvana po gradu Augsburgu, gdje su je >protestanti< (t.j. koji prigovaraju, protestiraju) iznijeli na državnom saboru. O njoj je dosta reći to, da su zabacili i svetu Misu kao tobože praznovjerje.

I tako su novovjerci jedini kršćani, koji su ostali bez žrtve, a svako dijete zna, da su kršćani od vajkada imali nekrvnu žrtvu Novoga Zavjeta. Zabacili su jadnici i svetu ispovijed i još mnogo toga, a nije ni čudo, kad su ukinuli i svećenički red, pa onda nije nitko kod njih ni mogao svete Mise služiti ni od grijeha odrešivati. Na nesreću svoju odrekli su se i predrage Majke Božje i milih svetaca Božjih.

Mjesto toga naučahu novotari, da je čovjek po istočnom grijehu tako u svojoj naravi pokvaren, da nikad ne može grijehu odoljeti. Sva su čovječja djela zla, nema koristi od >dobrih< djela. Zato bi kazivao: >Samo junački griješi, ali vjeruj još junačnije<.
Protestantski su učenjaci iznijeli na javu, kakav je Luter bio i šta je kasnije mislio o djelu, što ga je pokrenuo. Kakve li je razgovore vodio i kakve zdravice držao za stolom!

A sam o sebi piše: >Sotona mi ne da ni jedan dan mira, a od noćne borbe s njim budem tako umoran i izmučen, da jedva dišem...<

"Samo junački griješi, ali vjeruj još junačnije!" (Martin Luther)
U toj bi se borbi branio ovako: >Samo krepko psuj na papu! Tim se ponosim, i to neka se o meni kaže, kako sam pun grubih riječi i psovaka i kleveta na katolike. S ovim ću se gadovima psovati i ganjati do groba.<

Protestanti su odvrgli Božje ugodnike katoličke Crkve, sve one pokornike, ispovjedaoce, mučenike, djevice, ništa nisu divne im kreposti, njihova poniznost, ljubav k Bogu i bližnjemu, poslušnost, jakost, strpljivost, ali zato štuju >sveca< Lutera.

A sad čujte, kako se taj "svetac" molio, sam on to pripovijeda: >Ne mogu se moliti, a da ne psujem. Kad treba da reknem: Sveti se ime tvoje, onda moram dodati: Prokleto neka je ime papista (t. j. katolika!). Kad ću da kažem: Dođi kraljevstvo tvoje, onda moram još reći: Prokleto bilo i propalo papinstvo (t. j. katolička Crkva!). Zaista ovako se ja molim svaki dan i bez prekida.<

Presveto Trojstvo, zagovorom Blažene Djevice Marije oslobodi svoju jedinu i svetu Katoličku Crkvu od neoprotestantskog krivovjerja i lažnog ekumenizma. 


3 komentara:

  1. Jezik je malo arhaičan, stil pučki, no ova vrlo vrijedna knjiga otvara oči i raskrinkava laži protukatoličke propagande. Dobar izbor!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uostalom, Lutherovi su citati autentični. Bilo je i gorih. Svi to znaju, ali opet opijenost ekumenitisom blokira razmišljanje i ne dopušta trezven, katolički sud o Deformaciji, pardon Reformaciji.

      Kikii

      Izbriši
  2. Bogu hvala! Zna se zašto je Bog kroz sv. Ignacija Loyolu osnovao Družbu Isusovu ili Isusovce. Otac je Vanino bio Isusovac protureformatorskog kova. Takvi su Isusovci danas najpotrebniji Svetoj Majci Crkvi. Apsurdno je tvrditi da ih nema. No duh Koncila i modernistička mašinerija guši i progoni one dobre oce Isusovce koji se usude razbiti i ignorirati natražnjačke pastoralne Koncilske sheme.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)