srijeda, 18. lipnja 2014.

Alter Christus







U Crkvi, svećenik je obilježen neizbrisivim biljegom koji postiže da je on alter Christus: samo on može prinijeti svetu Misnu žrtvu. Luther je smatrao da je razlika između klera i laikata ,,prvi zid koji su Rimljani (Rimokatolička Crkva, op. ur.) podigli"; svi kršćani su svećenici, a pastor samo izvršava funkciju predsjedanja na evangeličkoj misi.

Koliko smo puta čuli riječ "predsjedanje" za biskupe i svećenike u novoj Misi. Besmislena postkoncilska koncelebracija mnoštva svećenika koji su okupljeni oko stola i ne znaju što će sa sobom, samo je potvrdila modernističku tezu o "predsjedanju" i dala mu legitimitet zajamčen novim obredom. [moja op.] No, u katoličkoj vjeri, svećenik je onaj koji celebrira Misu; on je taj koji prinosi kruh i vino. Misao o predsjedatelju je preuzeta izravno iz protestantizma. Vokabular prati promjenu ideja.

Možemo vidjeti da je Novus ordo Missae, tj. novi obred koji je prihvaćen poslije Koncila, sastavljen po protestantskom nacrtu, ili u svakom slučaju, opasno blizu tome. Za Luthera, Misa je bila žrtva hvale, takoreći čin hvale, čin zahvaljivanja, ali sigurno ne žrtva zadovoljštine u kojoj se obnavlja i primjenjuje žrtvu križa. Za njega se žrtva križa dogodila u određenom trenutku u povijesti, te je zatvorena u toj povijesti; Kristove zasluge mogu se primijeniti na nas samo vjerom u njegovu smrt i uskrsnuće. Nasuprot tome, Crkva drži da se ova žrtva na mistični način ostvaruje na oltarima u svakoj Misi, na nekrvni način, odvajanjem Tijela i Krvi pod prilikama kruha i vina. To obnavljanje omogućuje da se Kristove zasluge primijene na prisutne vjernike, čineći ovaj izvor milosti trajnim u vremenu i prostoru. Matejevo Evanđelje završava riječima: ,,I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta".



Sve je međusobno povezano. Napadom na temelj građevine, ona se potpuno uništava. Ako nema više Mise, nema ni svećenika. Prema obredniku je (kod ređenja), prije nego što su ga izmijenili, biskup govorio: ,,Primi vlast da prinosiš Bogu svetu žrtvu i da slaviš svetu Misu kako za žive tako i za mrtve, u ime Gospodnje". Prije toga je blagoslovio ruke ređenika govoreći: ,,da štogod blagoslove, bude blagoslovljeno, i da štogod posvete bude posvećeno". Vlast koja se predaje izražena je bez nejasnoća: ,,Da za spasenje tvoga naroda i po svojem svetom blagoslovu, mogu učiniti pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv tvoga božanskog Sina".

Danas biskup kaže: ,,Primi prinos svetog naroda da ga prineseš Bogu". Tu se novog svećenika čini prijenosnim sredstvom, umjesto onim koji ima ministerijalno svećeništvo i prinosi žrtvu. Ta zamisao je potpuno drukčija. U svetoj Crkvi svećenik se oduvijek promatrao kao onaj tko ima biljeg, koji se podjeljuje sakramentom svetoga reda. A ipak možemo vidjeti biskupa koji nije ,,suspendiran", kako piše: ,,Svećenik nije netko tko čini ono što obični vjernici ne mogu; on nije ,drugi Krist' više nego bilo koja druga krštena osoba." Taj biskup je jednostavno izveo zaključke iz učenja koje prevladava od Koncila, te iz liturgije.





Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)