petak, 13. lipnja 2014.

Ave Maria...




Dok je sveti Dominik propovijedao ovu pobožnost u Carcassoné-u, jedan krivovjernik je ismijavao čudesa i petnaest otajstava svete Krunice i to je sprječavalo obraćenje krivovjernika. Za kaznu Bog je dopustio da bude opsjednut od petnaest tisuća demona. Njegovi su ga roditelji tada doveli blaženom ocu kako bi ga oslobodio od zlih duhova. On je počeo moliti i potaknuo je mnoštvo da s njim na glas moli svetu Krunicu. I tada, na svaku Zdravo Mariju, presveta Djevica je izgonila iz tijela krivovjernika sto đavola u obliku gorućeg ugljena. Posve oslobođen, onaj nesretnik se zakletvom odrekao svojih zabluda, obratio se i htio se upisati u Bratovštinu svete Krunice. Potreseni ovom kaznom i snagom svete Krunice mnogi drugi krivovjerci slijedili su njegov primjer.


Učeni Cartagena, iz Reda svetog Franje, izvješćuje, skupa s mnogim drugim autorima, da su 1482. godine, kada su cijenjeni o. Jakov Sprenger i njegovi redovnici, radili s velikom marljivošću kako bi ponovno uspostavili Bratovštinu svete Krunice u Kölnu, dva poznata propovjednika, ljubomorna na velike plodove koje su ovi ubirali po ovoj pobožnosti, počela su je ozloglašavati u svojim propovijedima, i pošto su bili vrlo talentirani i cijenjeni, odvraćali su mnoge od ulaska u Bratovštinu. Jedan od dvojice pak, kako bi bolje uspio u zloj nakani, napisao je o tome propovijed koju je trebao održati u nedjelju. Kada je došlo vrijeme za propovijed on se nije pojavio; čekali su ga, tražili i našli mrtvog. Umro je, a da nikoga nije bilo uz njega da mu pomogne.


Drugi propovjednik, uvjeren da je ovaj događaj ovisio samo o prirodnim uzrocima, odlučio je zamijeniti ga u zloj nakani da se ukine Bratovština svete Krunice. Ali za vrijeme propovijedi Bog ga je kaznio paralizom koja mu je oduzela kretanje i govor. Tada on priznajući svoju i koleginu krivicu, zazva u svom srcu Presvetu Djevicu, obećavajući joj da će posvuda propovijedati svetu Krunicu istom gorljivošću kojom se borio protiv nje; preklinjao ju je da mu zbog toga povrati snagu i glas. Presveta Djevica mu je uslišala želju, a on se, nakon što je odjedanput ozdravio, ustao promijenjen, te od progonitelja postao apostol svete Krunice.


Siguran sam da će jaki i kritički duhovi našeg doba, čitajući ove izvještaje, posumnjati u njihovu vjerodostojnost, kao što to uvijek i čine. A ipak ja nisam učinio ništa drugo, nego sam ih prepisao od dobrih suvremenih pisaca i djelomično iz nedavno tiskane knjige dominikanskog oca Antuna Thomasa, koja se zove Mistični Ružičnjak. Uostalom svi znaju da postoje tri vrste vjere kojom trebamo vjerovati izvještajima. Događajima ispričanim u Svetom Pismu moramo vjerovati božanskom vjerom; svjetovnim pričama koje se ne protive razumu i koje su napisali ozbiljni pisci trebamo vjerovati ljudskom vjerom; pobožnim pričama koje nam prenose razboriti pisci, koje se ne protive ni vjeri ni moralu, iako su ponekad izvanredni, trebamo vjerovati pobožnom vjerom.


Ne treba biti previše lakovjeran, ali ni previše kritički nastrojen i u svemu treba održavati zlatnu sredinu ako se želi saznati gdje su istina i krepost. A ja sam uvjeren da kao što ljubav lako vjeruje svemu što nije protivno vjeri i dobrom ponašanju: Ljubav sve vjeruje (1 Kor 13, 7), isto tako oholost navodi da se poriču skoro svi nadnaravni događaji, iako utvrđeni, pod izlikom da ih nema u Svetom Pismu. Ovo je zamka koju je postavio Sotona i u koju su pali krivovjernici koji poriču tradiciju i u koju padaju, a da to i ne primijete, današnji kritički duhovi koji ne vjeruju ono što ne razumiju ili što ne pristaje uz njihov duh. Ne vjeruju zbog ikakvog drugog razloga osim zbog svoje oholosti i umišljene samodostatnosti svoga duha.

Krivovjernici i svi đavolski sinovi, koji imaju očigledne znakove odbačenja, preziru Zdravomariju. Doduše, još nauče Oče naš, ali ne i Zdravo Marijo: radije bi sobom nosili zmiju, nego li Krunicu ili ružarij. Također i među katolicima, oni koji imaju predznak osude ne mare za Krunicu i ružarij, zapostavljaju molitvu Krunice ili je izmole mlako i u žurbi. 

Moja Zdravo Marijo, moj Ružarij, moja krunica je moja molitva; to je moje najsigurnije sredstvo kako bih razlučio one koji su vođeni Duhom Božjim od onih koji su u zabludama zloga duha. Ja sam poznavao duše koje izgleda kao da su letjele kao orlovi preko oblaka po njihovoj uzvišenoj kontemplaciji, a bile su na žalost prevarene od đavla. Mogao sam otkriti njihovu zabludu samo pomoću Zdravomarije i Ružarija jer su je oni odbacivali kao onu molitvu koja ne zaslužuje njihovo poštovanje.


Zdravomarija je jedna nebeska i božanska rosa koja, padajući u dušu predodređenika, donosi čudesnu plodnost i proizvodi svaku vrstu kreposti. I što više je duša natopljena ovom molitvom, to više postaje prosvijetljena u duhu, rasplamsana u srcu i ojačana protiv svakog svog neprijatelja. Zdravomarija je jedna prodorna i usijana strelica: ako je jedan propovjednik sjedini s Božjom Riječju koju propovijeda, dobija snagu da probode, protrese i obrati i najtvrđa srca, pa sve i ako nije nadaren velikim prirodnim talentom za propovijedanje. Bila je to otajstvena strijela koju je presveta Djevica - kako sam već rekao - preporučila sv. Dominiku i bl. Alanu kao najučinkovitije sredstvo za obraćenje krivovjernika i grješnika. Otada propovjednici imaju običaj - tvrdi sveti Ante Padovanski - moliti Zdravomariju prije svojih propovijedi.


Jednog dana naš Gospodin Isus Krist ukaza se sv. Gertrudi. Videći ga kako broji zlatnike, svetica se usudi pitati što to broji: ,,Brojim tvoje Zdravomarije - odgovori Isus; one su zlatnici po kojima se zadobiva Raj." Pobožni i učeni Suarez, iz Družbe Isusove, toliko je cijenio anđeoski pozdrav da je običavao reći: ,,Rado bih dao sve svoje znanje za vrijednost samo jedne Zdravomarije".


Sam bl. Alan izvješćuje u 69. poglavlju svojeg Psalterija, kako se jedna redovnica, jako pobožna prema svetoj Krunici, poslije svoje smrti ukazala svojoj susestri i rekla: ,,Kad bih se mogla vratiti u život i izmoliti samo jedanput Zdravo Marijo, makar i bez puno žara, za zasluge samo ove molitve, rado bih ponovno trpjela sve velike patnje prije smrti". Napominjem da je ona godine i godine prije smrti jako trpjela.


Mihael de Lisle, biskup Salubrijski, učenik i suradnik blaženog Alana de la Roche, u obnovi pobožnosti Svete Krunice, tvrdi da je anđeoski pozdrav, pobožno izmoljen u čast Presvete Djevice, lijek protiv svakoga zla koje bi nas moglo mučiti. Vjeruj mi, dragi subrate svete Krunice, želiš li doći do visokog stupnja molitve, bez pretvaranja i opasnosti od pada u đavolske obmane, u koje redovito padaju pobožne osobe, moli svaki dan, ako možeš, cijeli ružarij ili barem jednu Krunicu. Može biti, da si s Božjom milošću, već stigao do toga. Ako želiš ostati i napredovati u poniznosti, moli svetu Krunicu. Duša koja svakodnevno vjerno moli svetu Krunicu, nikada neće biti formalno krivovjerna niti je može đavao prevariti. Ovu tvrdnju bih potpisao svojom krvlju.


Ako te Bog, po svojem milosrđu, privlači k sebi dok moliš Krunicu, tako snažno kao što je to činio i s nekim svecima, pusti se privući, prepusti se njemu, pusti da On djeluje i moli u tebi, a na svoj način moli Krunicu; i ovo će ti biti dovoljno za jedan dan. Međutim, ako si samo u aktivnoj kontemplaciji ili uobičajnoj molitvi i miru, u Božjoj prisutnosti i ljubavi, onda imaš još manje razloga ostaviti Krunicu.



Presveta Djevica je objavila bl. Alanu da su se najokorjeli grješnici kajali i gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati Krunicu. Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovjedao Krunicu, gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života. Otkada je đavao pobijeđen po poniznosti i Muci Isusa Krista - piše kardinal Hugues - gotovo da više ne može napasti dušu koja je oboružana razmatranjem ovih otajstava. I ako je napadne, onda je sramotno poražen. Obucite se dakle u bojnu opremu Božju. (Ef 6, 11) Uzmite ovo Božje oružje, svetu Krunicu, i satrt ćete glavu đavlu i oduprijet ćete se svim napastima. Vjerojatno zbog toga razloga čak i jednostavni predmet svete krunice budi toliko straha kod đavla da su se sveci često njome služili kako bi ga okovali u lanac i istjerali iz tijela opsjednutih kako nam to svjedoče mnogi događaji.


Otac Dorland izvješćuje da je Blažena Djevica Marija rekla časnom božjem sluzi kartuzijancu Dominiku, koji je bio jako privržen svetoj Krunici, a 1481. je boravio u Trebiri: ,,Svaki put kada vjernik moli Krunicu u stanju milosti razmatrajući otajstva života i Muke Isusove, zadobije potpun i cjelovit oprost za svoje grijehe." I bl. Alanu Ona je rekla: ,,Znaj, iako su dani mnogi oprosti mojoj Krunici, da ću ja nadodati mnoge druge za svakih pedeset Zdravomarija onima koji će ih pobožno moliti u stanju milosti na koljenima. Onome tko bude ustrajao u molitvi Krunice pod ovim uvjetima i razmatrao petnaest otajstava, isprosit ću mu na kraju njegova života, kao nagradu za vjerno služenje potpuni oprost svih krivnji i kazni za sve njegove grijehe.


Sve ovo neka ti se ne čini nemogućim jer je to meni lako budući da sam Majka nebeskog Kralja, ako sam naime puna milosti, mogu je u izobilju dati svojoj dragoj djeci."



Sv. Ljudevit Louis-Marie Grignion de Montfort 





1 komentar:

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)