nedjelja, 22. lipnja 2014.

Mons. Marcel Lefebvre: O revoluciji i zabludama koncilijarne Crkve




Časni sluga Božji papa Pio XII. i veliki nadbiskup Marcel Lefebvre



Današnja je Crkva puna revolucionara kojima je Koncil svojevrsno pokriće za nečasno i otvoreno protubožje djelovanje, pa time ne smatraju potrebnim držati se doslovno njegovih smjernica. Dovoljno je držati se njegova famoznog duha kao izvora devijacija koji se kriju u koncilskim spisima. Koncil je po svojoj naravi relativistički koncipiran, i kao takav sam je u sebi prepun dvosmislenosti koje se oštro suprostavljaju jasnoći katoličke vjere, tako prepoznatljivoj i karakterističnoj na prethodnim dogmatskim Koncilima. Pastoralni sabor kreiran i vođen od Rajnske alijanse uveo je potpuno novi koncept vjere i odredio nove 'dogme' koje će utrti put novoj generaciji liberala, neomodernista i ostalih heretika, koji će s vremenom zavladati hijerarhijom Crkve i preuzeti sve pozicije moći, kako bi se konačno dočepali Stolice sv. Petra; što se je i ostvarilo. Relativizmi svih vrsta i feminizacija, obilježje su koncilijarne Crkve. Biskup Athanasius Schneider (gle čuda, biskup Schneider nije omraženi "lefebvrovac"!) je nedavno izjavio kako se nalazimo u četvrtoj velikoj krizi Crkve. Da ne duljim, donosim vam neka razmišljanja nadbiskupa Lefebvrea o unutarcrkvenoj revoluciji, kako je on naslovio članak u Otvorenom pismu zbunjenim katolicima: "Ženidba između Crkve i revolucije". Neobičan bračni ugovor. Koje li pogubne kombinacije za uništenje vjere milijuna katolika!



San liberala proteklih stoljeće i pol bio je ujediniti Crkvu i revoluciju. Također, stoljeće i pol, pape su osuđivali liberalni katolicizam. Među njihovim najvažnijim dokumentima možemo spomenuti bulu Pija VI. Auctorem fidei protiv sabora u Pistoji [još jedan buntovnički sabor, moja op.], encikliku Quanta cura i Syllabus Pija IX., encikliku Lava XIII. Immortale Dei protiv novog poimanja prava, dokumente sv. Pija X, protiv Sillona i modernizma, naročito dekret Lamentabili, encikliku Divini Redemptoris Pija XI. protiv komunizma te encikliku Humani generis pape Pija XII.

Svi ti pape odupirali su se ujedinjenju Crkve s revolucijom; to je preljubnički savez iz koje mogu proizaći samo nezakonita djeca. Obred nove mise je nezakonit obred, sakramenti su nezakoniti sakramenti. Ne znamo više da li ti sakramenti daju milost ili je ne daju. Svećenici koji izlaze iz sjemeništa su nezakoniti svećenici, više ne znaju tko su. Oni nisu svjesni da su stvoreni da uzlaze na oltar da bi prinijeli žrtvu našega Gospodina Isusa Krista i da bi dali Isusa Krista dušama.(...)

Preljubnička veza Crkve i revolucije učvršćuje se ,,dijalogom". Gospodin je kazao: ,,Idite, učite sve narode i obratite ih". Nije kazao: ,,Dijalogizirajte s njima, ali nemojte ih pokušati obratiti". Istina i zabluda su nespojivi; dijalogizirati sa zabludom znači staviti Boga i đavla na istu razinu. To je ono što su pape uvijek ponavljali i što je kršćanima lako za razumijeti jer je to i stvar zdravog razuma. Kako bi se nametnuli drukčiji stavovi i reakcije, bilo je potrebno malo indoktrinacije, kako bi se od klera koji je potreban da proširi novi nauk načinili modernisti. To se naziva ,,recikliranjem", postupak obrađivanja koji je zamišljen radi promjene sposobnosti koje je čovjeku dao sam Bog, kako bi on usmjeravao svoje prosudbe.

Sam sam u svojoj kongregaciji, čiji sam generalni poglavar bio jedno vrijeme, vidio takvo nešto na djelu. Prvo treba ,,prihvatiti promjenu". Koncil je uveo promjene pa se dakle i mi moramo promijeniti. Dubinski promijeniti, jer se radi o prilagođavanju snage razuma na način da se ona poklapa s proizvoljnim idejama. U brošuri koju je izdao Nadbiskupski stol u Parizu: Vjera riječ po riječ, možemo pročitati: ,,Drugi korak je delikatniji i sastoji se od uočavanja različitih načina po kojima kršćani reagiraju na te različite promjene, i na samu činjenicu promjene. To uočavanje je važno jer se stvarno protivljenje događa više zbog spontanih i podsvjesnih reakcija pred promjenom, nego zbog točnih problema koji se promjene tiču".(...)

,,Prvi i neposredni uzrok [modernizma] leži u zastranjenju uma", napisao je sv. Pio X. u svojoj enciklici Pascendi. Recikliranje stvara slično mentalno zastranjenje kod onih koji mu prije nisu bili izloženi. Ovaj sveti papa je također citirao opažanje svoga predšasnika Grgura XVI.: ,,Žalosno je vidjeti kako daleko mogu ići devijacije ljudskog razuma čim se pristane uz duh noviteta; kada se bez obzira na upozorenja apostola, tvrdi da netko zna više nego što treba znati, i kada se samouvjereno traži istina izvan Crkve umjesto u njoj, gdje se može pronaći bez i najmanje sjene zablude".






Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)