utorak, 3. lipnja 2014.

Reformacija s katoličkog stajališta (III.)








Za uvod poslužit ću se riječima oca Miroslava Vanina, pripadnika Družbe Isusove. Tekst koji slijedi od istog je autora. 


Našlo se u nas u novije doba ljudi, koji su tvrdili, da su novovjerci 16. stoljeća začetnici hrvatske književnosti. Toga danas nitko pametan više ne drži. Istina je, da su novovjerci kušali hrvatskim knjigama svoju vjeru raširiti u Hrvata, pa su ih odštampali tridesetak. (Prva hrv. protestantska knjiga izašla je g. 1555.: napada katoličku Crkvu, a nas katolike zove pogrdnim imenom >papista<). Ali Hrvati su već davno prije Lutera pisali i štampali knjige, pjevali umjetne pjesme. Kad je Luteru bilo istom 12 godina, Hrvat je Bernardin Splićanin g. 1495. izdao na svijetlo tiskanu knjigu >Lekcionar<, to je zbirka nedjeljnih evanđelja i poslanica. 

Hrvatski pjesnik Splićanin Marko Marulić (1450. do 1524.), pisac svjetskoga glasa, ispjevao je već g. 1501. veliku pjesmu, za koju sam veli na naslovnoj strani, da je >u versih hrvatski složena<. Ta pjesma ima 4252 stiha. Tiskala se u Mlecima prvi put g. 1521., a kako su je Hrvati rado čitali, morala se opet štampati već naredne godine (g. 1522.). Iza Marulića nikao je dugi niz hrvatskih pjesnika i pisaca, sve samih tvrdih katolika, od kojih je najveći Ivan Franjin Gundulić (1588. do 1638.). 

U doba, kad se nova vjera širila, Hrvati su tiskali malo knjiga, a nije ni čudo: nije bilo tada vremena da se pero oštri i bijela knjiga slaže, nego je valjalo krvlju i životom braniti domovinu od turske sile. Dok su gorjela hrvatska sela, a gradovi padali jedan za drugim u turske šake, dok je azijska neman kidala komad po komad od hrvatske zemlje, dok se razlijegao plač i jauk hrvatskim cestama i šumama, kud su Turci vodili hrvatske žene i hrvatsku djecu u tužno sužanjstvo, dotle su novovjerci (dobro plaćeni) na sigurnim mjestima pisali knjige, ne da tješe i bodre Hrvate u skrajnjoj nevolji, nego da unesu vjerski razdor i neslogu u ispaćeni i zdvojni narod! 



K r i v a   s e   v j e r a   š i r i l a   s i l o m   i   v a r k o m 


Kao silan vihor potresao je duh krivovjerja stablom Crkve Kristove i polomio suhe grane i grančice. Velik se dio Njemačke odmetnuo od Crkve, a onda dođe red na druge zemlje. U Švedskoj je kralj Gustav Vaza dao pogubiti dva biskupa, koji su se opirali luteranskoj novotariji, velikaše zastraši prijetnjom i izdade zakon, da svi katolici ostave Švedsku, svoju domovinu! Danski kralj Kristijan III. dade u jedan dan pohvatati sve biskupe i zaplijeni sav crkveni imetak. Katolički svećenik nije smio da stupi na dansko tlo, pod prijetnjom smrtne kazne.

Katolik nije imao nikakvih političkih prava, svuda su ga zapostavljali u njegovoj vlastitoj domovini, nije mogao dobiti državne službe, pače nije mogao ni baštiniti! Narod se sili opirao, ali su ga ipak prevarili. Jednako se nečovječno postupalo u Norveškoj. I tamo su biskupe pozatvarali, a svećenici su morali ili se odreći katoličke vjere ili poći u progonstvo. Nizozemska se odmetnula od katoličke Crkve, kad je ustala proti španjolskom kralju Filipu II. i odcijepila se od Španjolske. Krvavo je progonila katolike, no danas vlada tamo sloboda i cvate katolička vjera kao rijetko u kojoj zemlji. Nizozemski su katolici svijetao uzor svemu katoličkom svijetu.

Nova je vjera ušla i u Poljsku no nije nikad mogla u toj skroz katoličkoj zemlji da pravo uspije. Više je pristaša našla u Češkoj i Moravskoj, pa u Austriji, Štajerskoj i Kranjskoj, najviše nastojanjem gospode. U Kranjskoj je radio za novu vjeru: Primus Trubar pa Ivan Ungnad, koji su u Njemačkoj, u Tübingenu i Urachu, tiskali knjige za Hrvate i Slovence slovima latinskim, ćirilskim i glagolskim, da ih lakše prevare. To je kao da ti netko pokloni lijep kolač, a unutra nasuo otrova.

U Hrvatskoj su uz krivovjerje pristali među ostalima ban Petar grof Erdedi, a osobito Juraj grof Zrinski, gospodar Međumurja, koji je protestantima čak osnovao tiskaru u Nedelišću. Ali naši djedovi uvidješe, kolika bi to nesreća bila po hrvatski narod, da izgubi pravu vjeru ili samo da se pocijepa u vjeri, te prestavnici hrvatskoga naroda (>hrvatski staleži<) pozovu isusovački red u glavni grad Zagreb >za dobro domovine svoje, složnim glasom svega kraljevstva, na obranu prave stare svoje vjere<.

Hrvati potjeraše novovjerske smutljivce iz svoje zemlje, a kad su Mađari bezobrazno zahtijevali od Hrvata, neka puste novovjerce u svoju kraljevinu, junački ban Tomo grof Erdedi trže mač iz korica i reče: >Ovim ćemo mačem iskorijeniti ovu kugu, ako stupi na naša vrata; još imamo tri rijeke, Savu, Dravu i Kupu: jednu ćemo dati piti novim gostima. I volim s cijelim se kraljevstvom otrgnuti od ugarske krune, nego li da pod mojom vladom bude ta kuga u zemlji.<

U Ugarskoj je nova vjera našla plodno tlo i s toga, što je velik dio plemstva bio protivan vladi Habsburgovaca, koji su se živo opirali uvađanju krivovjerja. Osim toga su gospoda po novoj vjeri išla za tim, da otmu crkvena imanja. Za očuvanje katoličke vjere veoma su mnogo učinili isusovci, napose član isusovačkoga reda znameniti kardinal i primas Petar Pazmany.

Lijepu Švicarsku nagrdiše svojom krivom vjerom odmetnik Zwingli i okrutni Kalvin, koji je s đavolskom mržnjom progonio svakoga, koji bi se usudio misliti svojom glavom, a ne njegovom. Kalvinova se vjera uvriježila u Nizozemskoj, Ugarskoj, raširila se prilično u Francuskoj, a pristaše te mrke i žalosne vjere počiniše negda na katolicima nebrojena djela strašnog krvološtva.

U Francuskoj su ih zvali hugenotima. Ti su hugenoti, premda manjina, rušili katoličke crkve i progonili katolike i njihove svećenike, i tako nastade građanski rat, u kojem oni izvukoše tanji kraj. Katarina Medici, mati francuskoga kralja Karla IX., dade ih prigodom jedne svečane svadbe što u Parizu što u pokrajini pogubiti nekoliko tisuća (Bartolova noć g. 1572.), ali je ovo opako djelo bilo političke naravi, za koje nije Crkva odgovorna, nego najviše okrutna Katarina.






Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)