četvrtak, 3. srpnja 2014.

Mons. Marcel Lefebvre: O teološkoj formaciji modernistâ






Modernizam je uistinu ono što potkopava Crkvu iznutra, danas kao i jučer. Citirajmo ponovno iz enciklike Pascendi neku od tipičnih značajki koja se odnosi na ovo što sada doživljavamo. Modernizam kaže da ,,budući da je cilj crkvene vlasti posve duhovne naravi, neumjestan je svaki izvanjski aparat raskoši kojim je ona pred svijetom okružena. Pritom ne razmišljaju da ako je religija bitno duhovna nije ipak ograničena na sam duh; i da čast koja se iskazuje autoritetu pripada Isusu Kristu, koji ju je ustanovio."

Pod pritiskom tih ,,zagovornika novotarija" Pavao VI. je ostavio tijaru, biskupi su ostavili ljubičaste mantije, pa čak i crne, isto kao i prstenje, a svećenici se pojavljuju u laičkoj odjeći, često u namjerno ležernom stilu. Nema ništa među generalnim reformama koje su već provedene u djelo ili se izričito zahtijevaju, a da sv. Pio X. nije spomenuo kao ,,manijakalne" želje modernističkih reformatora.


Sveti se papa Pio X. rodio za blaženu vječnost

Prepoznat ćete ih u ovom odlomku: ,,Što se tiče obreda, iz sveg se grla deru da se moraju smanjiti izvanjska štovanja i zabraniti da se dalje njihov broj povećava... zahtijevaju da se i iznutra i prema vani crkveni režim uskladi s modernom sviješću, koja je sva okrenuta demokraciji, jer, kako kažu, u upravljanju moraju sudjelovati i niži kler pa čak i laikat, te je također nužno decentralizirati vlast koja je previše zgusnuta i ograničena na središte. Rimske se kongregacije moraju pomladiti (reformirati), a to prije svega vrijedi za Sveti oficij i Indeks... Na kraju, ne nedostaje ni onih koji, veoma se rado pokoravajući migovima svojih protestantskih učitelja, žele da se u svećeništvu ukine sveto beženstvo."

Zamijetite da se ti isti zahtjevi iznose i sada, i da nema apsolutno ništa originalnog. Što se tiče kršćanske misli i formacije budućih svećenika, namjera reformatora iz vremena sv. Pija X. bila je da se ,,skolastičku filozofiju ukloni iz povijesti filozofije i smjesti ju se u ropotarnicu zajedno s drugim već prevladanim sistemima". Zagovaraju ,,da se mladiće u sjemeništima poučava modernoj filozofiji, koja je jedina prava i koja odgovara  našem dobu. Pri reformiranju teologije pak hoće da ona što ju nazivamo racionalnom teologijom ima za temelj modernu filozofiju. Traže tako da se pozitivna teologija ponajprije temelji na povijesti dogmi". U tom pogledu, modernisti su postigli što su htjeli, pa i više.

U onome što se danas zovu bogoslovije, poučavaju studij antropologije, psihoanalize, i Marxa umjesto sv. Tome Akvinskog. Načela tomističke filozofije su odbačena u zamjenu za nejasne sustave koji se prepoznaju po svojoj nesposobnosti da objasne ekonomiju svemira, i u prvi plan ističu koliko mogu filozofiju apsurda. Jedan suvremeni revolucionar, smušeni svećenik, kojega podržavaju intelektualci, i koji stavlja seks u središte svega, bio je dovoljno drzak da izjavi u javnosti: ,,Znanstvene hipoteze u starini bile su čista glupost, i na takvoj gluposti sv. Toma i Origen zasnovali su svoje sustave". Odmah poslije toga, upao je u apsurd definirajući život kao ,,lanac neobjašnjivih bioloških činjenica". Kako to možemo znati, ako je neobjašnjivo? Kako, dodao bih, svećenik može odbaciti jedino objašnjenje, koje je Bog?

Modernisti bi bili poraženi kada bi trebali obraniti svoje elaborirane teorije pred načelima anđeoskog učitelja, pojmovima potencije i akta, biti, supstancije i akcidenata, tijela i duše, itd. Eliminirajući ove pojmove, oni bi teologiju Crkve učinili neshvatljivom, te kao što možemo pročitati u motupropriju Doctoris Angelici, ,,rezultat je taj da studenti svetih znanosti uopće više ne bi mogli spoznati značenja riječi u dogmama koje je Bog objavio a zadane su po Učiteljstvu." Protivljenje naspram skolastičke filozofije neophodni je preduvjet kad netko želi mijenjati dogmu i napasti Tradiciju.

Ali, što je Tradicija? Čini mi se da se ta riječ često nesavršeno shvaća. Izjednačava se s ,,tradicijom" koja postoji u kulturama, u obiteljima i građanskom životu: stručak cvijeća pričvršćen za krov kuće kad se položi posljednji crijep, vrpca koja se presječe kod otvorenja spomenika, itd. To nije ono na što upućujem: Tradicija se ne sastoji od običaja naslijeđenih iz prošlosti koji se čuvaju zbog odanosti prošlosti čak i kad nema jasnih razloga za njih. Tradicija se definira kao polog vjere koji je Učiteljstvo predalo kroz stoljeća. Taj polog je ono što nam je dano po objavi; to jest, Božja riječ koja je povjerena apostolima i koju su vjerno prenosili njihovi nasljednici.

No sad oni žele da svi ispituju, istražuju, kao da nam nije dano Vjerovanje, ili kao da naš Gospodin nije došao da nam donese Istinu jednom zauvijek. Što to oni žele otkriti svim tim istraživanjem? Katolici kojima žele nametnuti ta ,,preispitivanja", pošto ih natjeraju da ,,napuste svoje sigurnosti", trebali bi upamtiti ovo: polog objave završio je smrću posljednjeg apostola. Ona je završena i ne može je se dirati do kraja vremena. Objava je nepromjenjiva. Prvi vatikanski sabor je to izričito ponovno izjavio: ,,jer nauk vjere koji je Bog objavio nije predložen, kao neka filozofska novotarija, kako bi ga ljudska domišljatost usavršila; nego nam je predan kao božanski polog Kristovoj zaručnici (Crkvi) da ga vjerno čuva i nezabludivo iznosi". (...)





Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)