subota, 19. srpnja 2014.

Poput manihejaca






Sveta Stolica je vrlo rano uvidjela svezu između masonstva i sotonizma, te se žestoko odupirala ,,đavoljem modernizmu" toga vremena. Još je papa Klement XII. uvidio veliku opasnost masonstva i jasno ih svrstao u najveće neprijatelje Katoličke Crkve. Smatrao ih je također odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za osnivanje i odvajanje Anglikanske i Luteranske protestantske crkve od Katoličke Crkve. Papa Klement XII. ih je ekskomunicirao i proglasio neprijateljima kroz stoljeća, izdajući 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula. Papa Benedikt XIV. 1776. godine svojom bulom Inscrutabili također osuđuje slobodne zidare. Slijedi serija enciklika koje osuđuju slobodno zidarstvo: Ecclesiam (Pio VII., 1821.), Quo graviora (Leon XII., 1825.), i Traditi (Pio VIII., 1829.). Papa Pio IX. u vremenu masonske ekspanzije pokušava upozoriti svijet na masonsku zidarsku religiju kojom slobodni zidari vješto manipuliraju i osvajaju čovječanstvo.

Pontifikat Pape Pija IX. trajao je najduže u povijesti papinstva (1846.-1878.). Ostat će zapamćen po tome što kao Talijan, nije htio predsjedavati nacionalnoj ligi u ,,svetom ratu" protiv Austrougarske Monarhije koja je vladala sjevernim dijelom poluotoka, i zbog toga je morao 1848. godine pobjeći iz Rima, pred masonskim revolucionarima Mlada Italija. Ostat će još više zapamćen po vremenu agonije papinske svjetovne moći koja traje do 1870. godine, po definiciji dogme Bezgrešnog Začeća 1854. godine, te po sazivanju Prvog vatikanskog sabora 1869.-1870. godine. Taj Koncil donio je dvije iznimno važne odluke: dogmu o papinoj nepogrešivosti, i konstituciju Dei Filius, kojom se definiralo ključno vjersko pitanje devetnaestog stoljeća - odnos između vjere i razuma.

Protiv masonstva papa Pio IX. izdao je nekoliko bula: Qui pluribus (1846.), Multiplices inter (1865.), Apostolicae Sedis (1869.) i Etsi multa (1873.). Bulom Etsi multa, papa prvi puta proglašava masonstvo djelom Sotone. Smatrao je da je masonstvo mogao stvoriti i proširiti diljem svijeta samo vječni neprijatelj Gospodnji, Sotona, te da je stoga masonerija ,,dostojna kćerka Sotone". Najveće upozorenje svekolikom ljudskom rodu od opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao je papa Lav XIII. svojom enciklikom Humanum Genus (Ljudski rod) 20. travnja 1884. godine. Papa Lav XIII. u noj jasno daje do znanja kako sljedbenici zla, slobodni zidari, kuju urote i žele uporno i otvoreno nauditi Crkvi. Papa otkriva narav masona koji se, poput nekoć manihejaca, skrivaju po skrovitim mjestima i donose svoje sotonske planove, dok u javnosti proglašavaju svoje milosrđe prema siromašnima i običnom puku. Papa također govori o masonima koji su izdali tajne, ili nisu poslušali zapovijedi, bili su ubijeni, a ubojstvo je vješto izbjeglo pravosudnoj kazni.

Papa Lav XIII., nadalje iznosi kako je plan masonstva Papi oduzeti svu duhovnu moć, a instituciju rimskog pontifikata izbrisati s lica zemlje. Pod pojmom izjednačavanja svih religija, pa i onih najdevijantnijih, želi se uništiti Katolička Crkva. Masonstvo se uvuklo u srca pojedinih vladara, kaže Papa, tako da su ta društva i države odbacili katoličku Tradiciju, brakove sklapaju i razvrgavaju kao građanske ugovore, u obrazovanje djece u takvim društvima ne smiju se uplitati nikakve religije (a ponajmanje Katolicizam), a kada odrastu, djeca sama odabiru religiju koja im se najviše sviđa. Sloboda umjetnosti, pornografija i strast zamijenili su mjesto s kršćanskim naučavanjem. ,,U nastojanju i zastrašujućem pokušaju da se ožive poganski običaji i institucije i želji da se uništi vjera i Crkva, čovjek će prepoznati neukroćenu mržnju i osvetnički bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu", rekao je na kraju papa Lav XIII. osuđujući masonsku sektu.

Nakon što je dva stoljeća Katolička Crkva ,,ratovala" protiv masonstva, a pape izdavali brojne enciklike nužno se zapitati je li suvremeni konformizam Crkve ustuknuo pred masonstvom? Danas, kada je Sotona preko svojih političkih i nevladinih organizacija osvojio svijet u kojem živimo, odvratio pogled javnosti od misije katoličanstva, i to medijski toliko rafinirano i perfidno da to većina katolika, ne samo da ne primjećuje, već i nije čak ni osposobljena tu činjenicu shvatiti, makar i hipotetski, koncilska se Crkva više ne usuđuje imenovati glavne uzročnike sekularizacije koji su doveli do pojačanog otpada od vjere. Umjesto borbe protiv masonstva, današnja Crkva često izabire da se povuče iz te borbe. To je također konformizam, konformizam nezamjeranja nepravdi i bezbožnoj vlasti u državama koje iz Ustava isključuju ime Božje. To škodi poslanju Crkve jer Krist je došao navijestiti blaženstvo progonjenima zbog pravednosti, a pravednosti nema ako se nepravdi ne suprostavi.

Poznato je da Katolička Crkva i masonski vlastodršci pregovaraju već dulji niz godina. Sveta Stolica, donekle svjesna opasnosti tih dogovora, rezervirala je te osjetljive razgovore isključivo za svoju ovlast. Budući je Crkvi poznato da ima posla s onima koji nose maske na licu, onima koji nikada neće odstupiti od svoje namjere da masonska ideologija postane ,,opća religija čovječanstva" nije ovlastila lokalne crkvene vlasti za ikakve pregovore s masonerijom. Pored toga lakše je Svetoj Stolici pregovarati s masonskim predstavnicima na tkz. međukulturalnoj razini i o općenitim temama, nego na vjerskoj i ideološkoj razini. Na tom polju dijalog s masonstvom dolazi u ozbiljne poteškoće jer masonska , ,,duhovnost" želi katoličku vjeru udaljiti iz javnog života i zatvoriti u kućni pritvor. Međutim, implementacija tih dogovora ako se dogodi na nižim razinama Katoličke Crkve, može biti krajnje pogubna jer mnogi progresivistički svećenici zahvaćeni imanentizmom i laicizmom pokleknuti će pred onima koji gaje neskrivenu mržnju prema Crkvi Božjoj.

Specifičnost je današnje koncilske Crkve paradigma kompromisa koja, odstupajući od stare tradicionalne prakse, sjeda za pregovarački stol, te s neprijateljima traži dodirne točke, koje su temeljni uvjet da bi pregovori ponudili rješenje koje će zadovoljiti obje strane. Potpuno pogrešna koncepcija koja je strogo zabranjena i osuđena od Katoličke Crkve, jer se time Bog postavlja u jednakopravnu poziciju sa Sotonom. Iako masoni žive u smrtnom grijehu i ne mogu nazočiti svetim sakramentima mnogi vjernici (većina ih ne zna za te odredbe) pristupaju masoneriji kako bi sebi osigurali karijeru u profesionalnim zanimanjima, no čine to i neki progresivni svećenici koji veoma dobro znaju za te odredbe. Nikada se ne smije smetnuti s uma da je Katolička Crkva autentično izvorište Kristovog nauka još uvijek najveća prepreka masonskim eugenicima za konačnu uspostavu njihovog Novog svjetskog poretka.





Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)