subota, 30. kolovoza 2014.

Anomalije modernizma


Papa sv. Pio X.


"Tko je ovaj?", postavio si je pitanje sv. Pio iz Pietrelcine kad mu je osobno Lucifer u ispovjedaonici 'opravdavao' svoje Grijehe.

Istu taktiku samopravdanja koristili su od prvog pada u grijeh, kroz cijelu povijest, sve do ovog trenutka, svi oni ljudi koji zavedeni ohološću Zloga, pomisliše da imaju apsolutno pravo dobro nazivati zlim a zlo dobrim, i kako je ono što oni čine čisto savršenstvo koje, mišljaše, Bog tobože ne posjeduje jer im se čini nepravedno okrutnim, isključivim i neprijateljem čovjekovoj slobodnoj volji. Rogonjina škola za formaciju buntovnika na djelu!

Nisu se ohladile cipele od putovanja Pape Franje tamošnjoj korejskoj katoličkoj zajednici, već se nastavljaju podmukla rogobarenja, šuškanja i izjave modernističkih prelata, glede predstojeće listopadske sinode, na kojoj žele implementirati nova 'pastoralna' rješenja kojima imaju intenciju privući u otužno sve praznije crkve (Crkvu) novo stado preljubnika: perverznjaka, rastavljenih, ponovno vjenčanih; podjeljujući im sakramente ispovijedi i pričesti. Revolucija još jednog bunta modernizma. Otvoreni i siguran put u pakao. Izjaviše da je Crkva nepravedna prema ovim skupinama sablažnjivih grješnika. Koje li drskosti i oholosti!

Liberalni katolički mediji naivno (da se čovjeku smuči) gutaju sve Papine riječi, oduševljeno pristajući uz njegov humanizam, sveopće ekumensko jedinstvo i bratstvo, lenjinističku doktrinu ekonomije, teologiju tijela i oslobođenja, liberalizam... Druži se sa protestantskim hereticima, židovima i ostalim neprijateljima Crkve Božje. Moli se s njima i muslimanima u Vatikanskim vrtovima.

Nema smisla nadalje nabrajati modernizam u osobi Pape Franje. Jadan je to čovjek, a još su jadnija i bjednija uvjerenja koja otvoreno i svjesno promiče. Ista modernistička škola, koju sam već spomenuo. A pravovjerja svete Tradicije ni za lijeka. Sjetimo se samo kako je po komesaru Volpiju uništio cvatući red franjevaca i franjevki Bezgrješne koji su se pokušali vratiti predkoncilskom opserviranju Pravila sv. Franje. Kad su ti isti fratri počeli preispitivati opću tragediju II. vatikanskog, posljednja je kap prelila čašu.

Nije mi cilj uvlačiti ljude ka sedevakantističkoj premisi poslije pitanja: Je li Franjo nakon svega što predstavlja još uvijek može biti Papa!?! Takav sud i te sumnje odavno sam prepustio dragom Bogu. Čovjek mora posjedovati poprilično zarazan indiferentizam (ili veliku duhovnu sljepoću) i ne uvidjeti onu istinu koju je u enciklici Pascendi Dominici Gregis (8. IX. 1907) opisao papa sv. Pio X., te je uporno zanemarivati ne koristeći njeno upozorenje, tvrdokorno odbijajući činjenicu da papa Franjo nije veliki modernist, da Sabor nije modernistički, i krivo vjerovati kako je modernizam umišljena teza sv. Pija X., monsinjora Marcela Lefebvrea i tradicionalnih katolika.

Opet će modernisti iz pokoncilske škole pokušati 'savršeno opravdati' svoje grijehe perverznom logikom; poput Lucifera u ispovjedaonici sv. Pija iz Pietrelcine.

Ostaje nam jedino molitva za obraćenje Pape Franje. Bogu je sve moguće.




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)