utorak, 5. kolovoza 2014.

Dvoznačnosti





Krivnja Drugog vatikanskog i njegove destruktivne prirode ne može se pripisati samo medijima i duhu Koncila. U samim dokumentima postoje dvoznačnosti i opasne izjave. Dvoznačnosti su se svjesno ugradile u koncilske tekstove kako bi se zavaralo konzervativne koncilske oce. Njih se umirivalo naglašavajući da tekst ne želi reći ništa drugo, nego ono što je Crkva u biti uvijek naučavala.

Međutim, kasnije se moglo pozvati na ova mjesta za obranu potpuno heretičnih teza. Ovo potvrđuje primjerice Karl Rahner i Herbert Vorgrimler kada pišu ,,da su se mnoga ne baš sporedna teološka pitanja o kojima se nije moglo ujediniti, ostavila otvorenima, odabrane su formulacije koje pojedine teološke skupine i usmjerenja nakon Koncila još različito mogu tumačiti". Ovu svjesnu neodređenost se obrazlagalo time da Drugi vatikanski želi biti samo pastoralni koncil, te stoga ne mora govoriti s takvom teološkom jasnoćom što bi bilo nužno za dogmatski koncil.

Primjer za takvu jednu dvoznačnost je poznati subsistit in u dogmatskoj Konstituciji o Crkvi Lumen Gentium (1.8). Tu se kaže da je Crkva Kristova ,,ostvarena" (=subsistit in) u Katoličkoj Crkvi. Raniji je nauk izričito govorio da je Crkva Kristova Katolička Crkva. Ovo ,,est = je" stajalo je još u prvim nacrtima Konstitucije o Crkvi. Katolička Crkva nije samo neko ostvarenje Crkve Kristove, nego postoji apsolutni identitet između Crkve Kristove i Katoličke Crkve. Druge crkvene zajednice stoga nikada ne pripadaju Crkvi Kristovoj.

Subsistit in se doduše još nekako može razumjeti u tradicionalnom smislu. Međutim, novotari su ga ubacili da bi time nakon Koncila tumačili novo razumijevanje Crkve po kojem je Katolička Crkva samo još jedan oblik ostvarenja Crkve Kristove, te da se za druge "Crkve" također može reći da pripadaju Crkvi Kristovoj.

To primjerice čini kardinal Willebrands: ,,Subsistit in ističe još jedan drugi aspekt; u duhu koncilske diskusije o Lumen Gentium ono je isto tako važno kao i ono koje mu je prethodilo. U formulacijama inspiriranim enciklikom Humani generis i poglavito enciklikom Mystici corporis, >est< je bilo isključivo. Jednostavno je konstatiralo ono što je kardinal Lienart u svom govoru bio predstavio kao striktni identitet između Rimokatoličke Crkve i Mističnog Tijela 'kao da je Mistično Tijelo potpuno omeđeno unutar granica rimske Crkve'.

Subsistit in naprotiv ide za tim da naznači da se Crkva, koju u Credu priznajemo jednom, svetom, katoličkom i apostolskom, u ovome svijetu, koja je konstituirana i organizirana kao zajednica, nalazi u Katoličkoj Crkvi, premda je šire protegnuta od njezinih vidljivih granica. Subsistit in dopušta, dakle, također i uvjerenje da se jedna izvorna Božja Crkva nalazi u Katoličkoj Crkvi kao i sigurnost da je ona, unatoč svemu tome, iako s nedostatkom punine, proširena i izvan Katoličke Crkve".

Ovdje je Katolička Crkva doduše možda još najbolji oblik Crkve Kristove, ali ipak jedna od mnogih. A to je potpuno oprečno katoličkoj vjeri!




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)