srijeda, 6. kolovoza 2014.

Preobraženje Gospodina našega Isusa Krista






Sveti Bernard od Clairvauxa je sam sebe nazivao >utvarom stoljeća< jer je bio monah koji se često bavio vanjskim crkvenim i političkim poslovima. Poput sv. Pavla, i Bernarda je ljubav prema dušama tjerala na akciju i u svjetovnim događajima. Umro je shrvan pokorom, naporima i bolešću u dobi od 63 godine. Bilo je to 20. kolovoza 1153., kad su njegova subraća Cisterciti u Clairvauxu molili treći čas.

Kako bijaše veliki štovatelj Blažene Djevice Marije te širitelj njezine slave, pokopan je pod njezinim oltarom u opatijskoj crkvi. Svome je vremenu udario snažan pečat da se ono naziva >Bernardova epoha<.

Dokaz je da strogo asketski i kontemplativni život ne otupljuje čovjeka, već ga čini neizrecivo plodnim. Pobjegao je iz svijeta u opatiju da bi potom odatle kao nitko drugi oblikovao kasno europsko srednjovjekovlje. Bernardova je monaška kontemplacija i mistika uvelike pripomogla rastu Crkve. Darovi naravi i milosti što ih je primio >medotečni naučitelj<, daju mu kao piscu, teologu i mistiku takvu privlačnost kojoj se nije lako oteti, a koga je teško opisati, jer bijaše kompleksna i svestrana ličnost. Pripisuje mu se autorstvo himna Iesu dulcis memoria (Na Isusov se spomen sam), kojeg se danas na Preobraženje Gospodinovo pjeva iz Brevijara svete rimske Crkve.








Na Isusov se spomen sam

Na Isusov se spomen sam
U duši budi dragi plam,
A vrh milina je svim 
U milom društvu kad si s njim.


Što nježnije da zapjevaš, 

Što ljupkije da poslušaš, 

Il' što draže promatraš 

No što je Isus, Gospod naš?



O svjetlo duša, Isuse, 

Kad srca naša pohađaš, 

Grehote tamu izgoniš 

I slatkošću nas napajaš.



Sav blažen je kog pohodiš, 

Ti, Sine, jednak Ocu svom, 

Ti sunce doma pravoga 

Skriveno oku smrtničkom.



Ti sjaju slave Očeve, 

Milosrđe neshvatljivo, 

U nama vazda prebivaj 

I ljubavlju nas napajaj!



Mi svi ti slavu pjevamo, 

O Sine Očev, Ljubljeni, 

Sjaj Oca s Duhom Presvetim 

Svem svijetu te objavljuje. Amen.








2 komentara:

  1. Drago mi je da si spomenuo sv. Bernarda. A ovaj himan...nedvojbeno jedan od najljepših u latinskoj himnodiji ikada napisanih.

    Božji blagoslov!
    DD

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala!
    Povijest obiluje svetim monasima i monahinjama koji se poput bljeska meteora božanske ljubavi oslikavaju na nebu Crkve, i kao putokazi osvjetljavaju obzorje putnikâ.
    Crux sacra sit mihi lux, non Draco sit mihi dux!

    Monaška duhovnost je privlačna :-)

    Božji blagoslov i Vama, Discipula! :-)

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)