subota, 2. kolovoza 2014.

Svetom Mihaelu Arkanđelu






Preslavni kneže nebeske vojske, sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u <našoj borbi protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv vrhovnika ovog mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima> (Ef 6, 12).

Dođi u pomoć ljudima koje je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, i koje je On otkupio velikom cijenom iz tiranije Đavla.

Sveta Crkva te časti kao svoga čuvara i zaštitnika; tebi je Gospodin povjerio duše otkupljenih da ih vodiš u Nebo. Zato moli Boga mira da satare Sotonu pod našim nogama, da ne može više zarobljavati ljude niti Crkvi nanositi štetu.

Prikaži naše molitve Svevišnjemu da nam po njima brzo daruje svoje milosrđe; uhvati Zmaja, <staru zmiju, koji je Đavao i Sotona, sveži ga i baci u bezdan da više ne zavodi naroda>. Amen.




Broj komentara: 10:

  1. Kako Zmaj može biti zmija? Zar Đavao i Sotona nisu jedno te isto? Tko je onda Vrag?

    Zbunjena

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Otiđite nekom profesoru na najbližu Bogosloviju kako bi vam dao pojašnjenje molitve! :-) Provokativna(i), pardon Zbunjena(i), ubuduće se ne upuštajte u dječje neozbiljnosti na mom blogu, ako već niste skloni suvislim zaključcima. Pokažite barem malo normalne razine opće kršćanske kulture u javnom ophođenju. Inače, ubuduće ću brisati Vaše i slične apsurdne komentare. Bog s Vama!

      Izbriši
  2. Ja sam Vas lijepo pitala, a Vi ste me poslali profesoru doktoru na fakultet. Ni Vi sami ne znate odgovor, a meni se rugate.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako ste me lijepo pitali, onda Vam se uistinu ispričavam! Nisam dobio dojam da ste me lijepo tražili odgovor.
      Molitvu sam prepisao. Vjerujem da je iz starog Molitvenika otisnuta u noviji. Pa, poznata je činjenica da se za Zloga koristi nekoliko imena. Otvorite Sveto pismo, recimo Evanđelje, i pronaći ćete razna imena za istog Zloduha. Pokušajte sami napisati teološki ispravnu molitvu u kojoj se obraćate Bogu. Imenica Bog koja se koristi, recimo više od dva ili tri puta, može se (ne nužno), promjeniti u drugu imenicu u određenim uvjetima, kao: Presveto Trojstvo, Gospodin, Svevišnji, Trojedini Bog, itd. Takva je sveta Tradicija molitve. Srdačan pozdrav! :-)

      Izbriši
  3. "...uhvati Zmaja, staru zmiju, koji je Đavao i Sotona..."

    Zmaj = stara zmija = Đavao = Sotona

    I više nego jasno :)

    Božji blagoslov +
    DD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se Discipula! :-)

      Božji blagoslov i Vama!+

      Izbriši
  4. Zadnji redak ove molitve je zapravo referenca na Otk 12, 9.
    Navest ću Otk 12, 7-10 (prvo Vulgata, edicija slavna Sixto-Clementina, onda hrv. prijevod KS):
    (12, 7) I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi,
    Et factum est praelium magnum in caelo: Michael et angeli ejus praeliabantur cum dracone, et draco pugnabat, et angeli ejus:
    (12, 8) ali ne nadvlada [trebalo bi "ne nadvladaše"]. I ne bijaše im više mjesta na nebu.
    Et non valuerunt, neque locus inventus est eorum amplius in caelo.
    (12, 9) Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
    Et projectus est draco ille magnus, serpens antiquus, qui vocatur diabolus, et Satanas, qui seducit universum orbem: et projectus est in terram, et angeli ejus cum illo missi sunt.
    (12, 10) I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim [trebalo bi: pred licem Boga našega] .
    Et audivi vocem magnam in caelo dicentem: Nunc facta est salus, et virtus, et regnum Dei nostri, et potestas Christi ejus: quia projectus est accusator fratrum nostrorum, qui accusabat illos ante conspectum Dei nostri die ac nocte.

    Đavao dolazi od grč. diabolos (διάβολος) što znači klevetnik, tužitelj i odgovara onom "accusator" u Otk 12, 10 (dok se u Otk 12, 9). Sotona je od hebr. satan, neprijatelj, protivnik.
    Poistovjećenje Sotone i Đavla zapravo se javlja se zapravo nastankom Septuaginte (grčki prijevod starog zavjeta iz 3. st. pr. kr. koji cijeli Istok smatra normativnim i od Boga inspiriranim; slično je i Zapad smatrao za Jeronimovu Vulgatu koja nije prijevod Septuaginte već s hebrejskog uz kritičko promatranje Septuaginte; naravno, svaki tradicionalist će držati i Septuagintu i Vulgatu božanski inspiriranima, kao što su sami autori knjiga u originalnom jeziku bili od Boga inspirirani). Septuaginta na većini mjesta "satan" prevodi kao "diabolos". Tako se javlja Sotona-Đavao s hebrejskim i grčkim imenom.
    Dodatno, Lucifer se pojavljuje u Izaiji (Iz 14, 12). To je latinska riječ koja znači "svjetlonosac", ali se rabi i za zvijezdu Danicu, nebesko tijelo (planet Veneru).
    Quomodo cecidisti de caelo, Lucifer, qui mane oriebaris? Corruisti in terram, qui vulnerabas gentes?
    Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin [doslovno: koji si jutrom ustao ili iz/od jutra/zore proizašao]? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda [doslovno bi bilo: koji su pozljeđivao narode]?
    .
    Vrag je prastara riječ baltoslavenskog korijena (litvanski vargas=bijeda, češki i slovački vrah=ubojica) koja je u južnoslavenskim jezicima izgubila značenje (vradžbina nema veze s vragom nego s vračem koji u ruskom i dan-danas znači liječnik). U poganskim slavenskim mitovima javlja se zlo nadnaravno biće Čjort (чёрт).

    OdgovoriIzbriši
  5. (nastavak)
    Beelzebul (Baal Zebul, semitski, gospodar visina) je jedan od pridjeva starosemitskog poganskog božanstva Baala (od ljudi izmišljenog božanstva ili stvarnog zloduha, uvijek je pitanje; Augustin voli usmjeriti na ovaj drugi odgovor). Uz minimalno iskrivljenje, dobije se Beel zebub, gospodar muha. Tako se u nekim redakcijama Starog zavjeta pojavljuje originalno semitsko ime, ali u smislu zlog odnosno poganskog božanstva, a u drugima se koristi posprdno "gospodar muha". Slično i s novim prijevodima Novog zavjeta.
    Tako možemo uočiti razliku u hrvatskom prijevodu: u 2 Kr 1, 2 imamo Baal Zebuba:
    Ceciditque Ochozias per cancellos coenaculi sui, quod habebat in Samaria, et aegrotavit: misitque nuntios, dicens ad eos: Ite, consulite Beelzebub deum Accaron, utrum vivere queam de infirmitate mea hac.
    Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti."

    a u Novom zavjetu Beel Zebula (Mk 3, 22):
    Et scribae, qui ab Jerosolymis descenderant, dicebant: Quoniam Beelzebub habet, et quia in principe daemoniorum ejicit daemonia.
    I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle."

    Demon (δαίμων) je riječ kojom se u grčkoj mitologiji opisivalo bića između bogova i ljudi. U Septuaginti ova se riječ pojavljuje raznovrsno, opisujući lažne poganske bogove, nemani i zla bića (dok ángelos tj. ἄγγελος opisuje Božje poslanike, hebr. malak, arapski melek). Potom se u grčkim knjigama Novog zavjeta koristi isključivo u negativnom smislu, kao zao duh. Latinizirano je daemon. Isto tako sveti naučitelj Augustin rabi u svojim spisima daemon isključivo u smislu zloduha.
    Riječ demon se obično ne koristi za Sotonu, nego za njegove anđele. U hrvatskom se za zloduhe kaže đavli (dakle, množina), ali obvezno malim slovom. Isto tako i vrazi. Nije nužno da u drugim jezicima bude isto.
    Ruska riječ za demona je bijes (бес). Ranije se za demone govorilo i bjesovi (danas zvuči arhaično ili poetski, ali barem neće izazvati zabunu ako se spomene kao plural, dok vrazi ili đavli hoće).
    (kraj)

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, koliko se sjećam islam Božje glasnike, odnosno anđele naziva melecima (jednina, melek). Zanimljivi komentari. Zahvaljujem na studioznom pojašnjenju, Carolus! :-)

    OdgovoriIzbriši
  7. Lijepa molitva, baš za karizmatske susrete.

    Božo

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)