nedjelja, 26. listopada 2014.

Dokumentarac o mons. Marcelu Lefebvreu: Svećenici sutrašnjice




Na svetkovinu Krista Kralja koja se danas slavi po starom kalendaru, pokušao sam prenijeti samu bit i otkupiteljski smisao Kristova Kraljevanja uzimajući za temu članka glavno sredstvo kako bi se Gospodinovo kraljevstvo u kontekstu sadašnjosti i budućnosti ostvarilo.

Glavno je, dakako, sredstvo ministerijelno, odnosno sakramentalno svećeništvo svete Crkve, jedino bez kojega ne bi bilo moguća i zamisliva božanska koncepcija Crkve koju je osobno zamislio i postavio Gospodin po svojoj otkupiteljskoj Žrtvi na križu, čiju je stvarnost proslijedio kroz svetomisno otajstvo nevidljive i istinske prisutnosti preko ruku svojih svetih apostola pa nadalje.

Otkupiteljska, posvećujuća i spasenjska dimenzija je moguća samo po sakramentu svećeništva i svete misne Žrtve, a svima nam je poznato da je Sin Božji jedini Veliki Svećenik koji se po svakoj misnoj Žrtvi osobno prinosi i daruje svome Ocu: za naše grijehe, kao i grijehe cijeloga svijeta.

Dakle, sredstvo i cilj istodobno, kako bi se ostvarilo kraljevanje Gospodinovo nad pucima, jezicima i narodima na zemlji koju je Bog stvorio i u čijem je vlasništvu cijeli univerzum. Posljednje koncilske projekcije su isključile taj veoma važan aspekt i bitno zakočile svojim dekretima kristološku dimenziju koju je Tradicija dužna bila ostvarivati po Kristovoj zapovijedi svojim apostolima:  Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Marko 16, 15-16) 

Nadbiskup je Lefebvre bio svjestan važnosti pravilne svećeničke formacije i uvjetâ njegovog uspješnog poslanja u Crkvi koja utvrđuje i spašava u vjeri, te se zauzima za obraćenje svijeta i Kristovo kraljevanje u njemu. Svećeništvo je kralježnica u ekonomiji spasenja i fundament cijelog sustava jed(i)ne Katoličke Crkve koje je Bog Otac po svomu Sinu, Duhom Svetim odredio od praiskona.

Neke Nadbiskupove misli o svećeništvu i osnutku Bratstva sv. Pija X

Koja je izvanredna milost za mladića uzići na oltar kao službenik Gospodnji, biti drugi Krist! Nema ničeg boljeg i većeg na zemlji. Radi toga vrijedi ostaviti obitelj, odustati od planiranja obitelji, ili se odreći svijeta i prihvatiti siromaštvo.

Vrativši se u Europu da preuzmem mjesto generalnog poglavara otaca Duha Svetoga, pokušao sam primijeniti temeljne vrijednosti pri svećeničkoj formaciji. Moram priznati da su već tada, na početku šezdesetih, pritisak i poteškoće bili takvi da nisam postigao rezultate koje sam želio. Nisam mogao držati francusku bogosloviju u Rimu, koja je stavljena pod upravu našoj Kongregaciji, na istim onim ispravnim smjernicama koje su bile na snazi između 1920. i 1930., kada sam ondje sam bio. Dao sam ostavku 1968. naumivši ne podržati reformu koju je poduzeo generalni kapitul u smjeru protivnom katoličkoj tradiciji.

Već i prije tog datuma primao sam brojne pozive od obitelji i svećenika koji su me pitali gdje da pošalju mladiće koji žele postati svećenici. Priznajem da sam bio veoma neodlučan. Oslobođen od mojih dužnosti, i u trenutku kada sam razmišljao o umirovljenju, moje su se misli okrenule prema Sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj, koje se još uvijek orijentiralo prema nauku sv. Tome. Biskup, mons. Charriere, dočekao me raširenih ruku. Unajmio sam kuću i primili smo devet bogoslova koji su pohađali predavanja na fakultetu, a ostalo vrijeme prolazili pravu bogoslovsku formaciju.

Uskoro su pokazali želju da zajedno djeluju u budućnosti, te sam nakon ponovnog razmišljanja, pošao mons. Charrieru da ga zamolim da li bi pristao potpisati dekret o osnutku ,,Bratstva". On je odobrio njegove statute i tako je 1. studenoga 1970. rođeno ,,Svećeničko Bratstvo sv. Pija X". Bili smo kanonski ustanovljeni u biskupiji Fribourg.

Kao što ćete vidjeti, ovi detalji su bitni. Biskup je imao pravo, da kanonski ustanovi u svojoj biskupiji zajednicu koju Rim priznaje ipso facto. Iz toga slijedi da ako sljedeći biskup želi ukinuti zajednicu ili bratstvo, to ne može učiniti bez postupka u Rimu. Rimski autoritet štiti ono što je prvi biskup započeo tako da udruženja nisu podvrgnuta nesigurnosti štetnima za njihov razvoj. Tako je ta želja izražena crkvenim zakonom.

Posljedično, Svećeničko Bratstvo sv. Pija X. priznato je od Rima na savršeno legalan način, premda po dijecezanskom a ne papinskom dekretu, koji ipak nije apsolutno neophodan. Postoje stotine vjerskih kongregacija utemeljenih dijecezanskim dekretima, koje imaju svoje kuće svuda po svijetu.









 


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)