srijeda, 29. listopada 2014.

Fraternitas Sacerdotalis sancti Pii X




Kada bi Narod Božji u Starom zavjetu skrenuo s pravog puta i okrenuo se idolopoklonstvu i poganskim kultovima, nastupili bi proroci koji su ga pozivali na obraćenje. Mnogi od njih su zbog ove ljudski gledano nezahvalne uloge zlostavljani, bacani u tamnicu ili čak i ubijeni jer su se ljudi htjeli riješiti ovih neugodnih upozoritelja.

I u Novom zavjetu Bog u kriznim vremenima šalje ljude kao upozoritelje, podiže svece radi prevladavanja krivovjerja i ćudorednog propadanja. Uvijek ponovno nastaju reformski pokreti po kojima Crkva iznovice prepoznaje zdrav Nauk i autentičan zahtjev Evanđelja.

Spomenimo neke primjere:
- Sveti Atanazije, aleksandrijski biskup, u prvoj se polovici 4. stoljeća snažno zalaže za Kristovo božanstvo nasuprot arijanstvu. Zbog toga mora pet puta napustiti svoju biskupsku stolicu, čak ga osuđuje jedna talijanska biskupska sinoda koju odobrava i papa Liberije. Međutim, na kraju je nadvladano krivovjerje, a katolička vjera ponovno uspostavljena. 
- Sveti Augustin na osobit način propovijeda protiv donatista, a također i protiv pelagijanaca dozivajući uvijek u pamet čistu nezasluženost milosti Božje. 
- Sveti se Ćiril Aleksandrijski suprostavlja heretiku Nestoriju Carigradskom i tako spašava dogmu Marijinog Bogomajčinstva, a time i cijelu kristologiju. 
- Kasnije vidimo Karolinšku reformu, reformu redovništva koja polazi od samostana Cluny u srednjem vijeku, reformu pape Grgura VII. i njegovu borbu protiv laičke investiture. On umire u Salernu u progonstvu s riječima na usnama: ,,Ljubio sam pravdu, a mrzio nepravdu; stoga umirem u progonstvu." Ali nakon njegove smrti njegova nastojanja oko reformi djeluju nadasve plodonosno u cijeloj Crkvi. 
- Nakon proširenja Lutherove, Zwinglijeve i Calvinove hereze Tridentski je sabor donio istinsku reformu po naporima cijelog mnoštva svetaca: svetog Ignacija Lojolskoga, svetog Petra Kanizija, svete Terezije Avilske, svetog Karla Boromejskoga, nešto kasnije svetog Pija V. Utemeljuju se sjemeništa, nastaju novi redovi, Evanđelje se prenosi poglavito u Južnu Ameriku i također i u Indiju i u Japan preko sv. Franje Ksaverskoga.  
Zar Bog ne bi i za današnje vrijeme poslao ,,proroke" svojoj Crkvi? Zar joj ne bi pokazao izlazak iz krize po bogomdanim ljudima? U svakom slučaju, nadbiskup Lefebvre 1970. godine s crkvenim dopuštenjem usred pokoncilskog kaosa utemeljuje Svećeničko bratstvo sv. Pija X. Ono vodi ponajprije jednu bogosloviju u Ecôneu u Švicarskoj, onda još jednu u SAD-u, 1975. i treća otvara svoja vrata u germanofonoj Švicarskoj. Mlade ljude privlači tradicionalna Misa kojoj nadbiskup Lefebvre ostaje vjernim; uskoro se djelu priključuje i zajednica sestara koju je utemeljila Nadbiskupova rođena sestra, a onda i samostan karmelićanki koji je utemeljila druga sestra velikog prelata.

Francuske biskupe spopada ljubomora i potiču Rim da poduzme mjere. Nakon kanonske vizitacije Bratstvu se 1975. oduzima crkveno-pravna aprobacija zbog njegove vjernosti tradicionalnoj svetoj Misi kako ju je kodificirao papa Pio V. Budući da Nadbiskup djeluje po načelu: ,,Vjera je više od poslušnosti" i nastavlja s djelom, 1976. godine je suspendiran. On o tome piše: ,,U biti, prema ovoj mjeri ne bih smio celebrirati Misu, novu Misu, dijeliti nove sakramente, naviještati novi nauk. Sve to uopće nisam ni želio činiti. Prema tome, šteta po ovoj suspenziji za mene je veoma malena". 

Otada Bratstvo hoda kao po planinskom vrhuncu: Na jednoj strani posvema odbacuje liberalizam i modernizam, a na drugoj strani želi ostati vjerno Rimu, vječnom Rimu. Nadbiskup je Lefebvre to u jednom programskom članku 21. studenog 1974. vrlo jasno protumačio. Kako bi ,,s obzirom na sve veće propadanje svećeničkog ideala prenio katoličko svećeništvo našega Gospodina Isusa Krista u nepomućenoj čistoći nauka, u njegovoj bezgraničnoj misionarskoj ljubavi, kao što je on to prenio svojim apostolima i kako je to Rimska Crkva prenosila do sredine 20. stoljeća", nadbiskup je Lefebvre naposljetku posvetio 30. lipnja 1988. četiri pomoćna biskupa za Bratstvo. Rim se nadao da će strogim kaznenim mjerama uspjeti prouzročiti njegov raspad. A dogodilo se upravo suprotno.

Bratstvo se dalje proširilo i danas ima kuće u 32 zemlje na svim kontinentima gdje vodi priorate, tj. mjesta dušobrižništva, sjemeništa, škole i kuće za duhovne vježbe. K tome, njegovih gotovo 600 patera redovito ili neredovito posjećuje još 40 zemalja kako bi se ondje brinulo o skupinama vjernika koji gladuju za katoličkim naukom i žeđaju za tradicionalnom Misnom Žrtvom.

Njima u apostolatu pomaže 100 braće i 250 sestara; 100 škola radi na tome da djecu priprave za kršćanski život i tako daju doprinos rekristjanizaciji društva. Osim toga, surađujemo s 25 redovničkih zajednica koje su s nama prijateljski povezane i koje se drže obvezanima istim ciljevima i sredstvima kao i mi.



2 komentara:

  1. Valja navesti izvor: predavanje p. Freya iz Zagreba od 19. 9. 2014., i link da ljudi mogu procitati citav tekst:

    http://christusrexhrvatska.blogspot.de/2014/10/znacaj-svetog-pija-x-za-danasnje.html

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izostanak postavljanja izvora je moja obična deformacija, koja je bez ikakvih skrivenih namjera.

      Važno je da su članci vjerodostojni!

      Pod oznakama: >Kritika< i >Komentar< povodim se donekle drukčijom logikom koja je obojana i osobnim razmišljanjem, no i tu moram pročešljati informacije koristeći se autentičnim izvorima. Laž je grijeh!!!

      Izbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)