petak, 17. listopada 2014.

Kasperijanci razmontirani na Sinodi




Kasperijanci su ovih dana na Sinodi u Rimu izazvali suprotne reakcije s puno oštrih prosvjeda, negodovanja i protivljenja, kako tradicionalnije katoličke javnosti tako i nekolicine hrabrih kardinala i biskupa. Neodlučnost jednog broja sudionika koji su 'hrabro u potaji' čekali reakcije na uistinu žučne rasprave i formuliranje smjernica rasplinula se šutnjom pape Franje na Kasperov presing glede predloženih radnih dokumenata Sinode.

Nakon sastajanja kardinala i biskupa u manjim radnim skupinama završni dokument Relatio synodi biti će znatno preoblikovan u odnosu na prvo izvješće. Nadam se kako će i ovaj put brzo otipkati dokument i prevesti ga na nekoliko stranih jezika. Stara fora iz vremena Drugog vatikanskog brzo je pročitana od sudionika sinode i katoličke javnosti, koja je lukavo inicirana od Franjine alijanse.

Očito je kako je kardinal Kasper slomio mjenjač na svom neomodernističkom automobilu koji je na pogonskom gorivu novoga antitradicionalnog 'milosrđa' pokušavajući ga ubaciti u veću brzinu. Kardinal Kasper koji se kukavički skriva iza Papinog autoriteta i njegovih namjera povukao se na intervente tradicionalnijih kardinala koji su ga crkvenim ključevima razmontirali pred iznenađenim sveprisutnim auditorijem.

Što bih dao da sam u tim trenucima mogao vidjeti izraz lica, inače pretjeranome 'milosrđu' sklona liberalnog i neuzoritog kardinala Kaspera. Takve se stvari pamte cijeloga života. Vjerujem da je zbog te činjenice i papa Franjo isključio ton, no ostala je, dakako, slika.

Slika neo-modernizma i zvuk istoga u inače bogohulnoj revoluciji hiperpastoralnog 'milosrđa' Nouvelle théologie. Moralna sramota i duhovna bijeda tzv. katoličkih medija neokonzervativne i liberalne orijentacije čije forsiranje novih ideja pape Franje te bolesno i izdajničko etiketiranje konzervativnih kardinala i javnosti sklonoj tradiciji, prikazala je sav smrad njihovih perverzija kojima su napali tradicionalni Nauk Svete Katoličke Crkve i sve one koji su stali u njegovu obranu.

Uopće nema potrebe za intervencijom masonerije dok su neoliberalni 'katolički' mediji zajedno sa trulim ljevičarskim episkopatom u akciji realizacije 'novog milosrđa'. Ova heretična sinoda namjerava ostvariti podmukliji projekt za novo pastoralno uništenje mnogih duša. Bitka je dobijena zahvaljujući Trojedinom Bogu. Rat se nastavlja...

Detaljnije informacije o sinodskim događanjima možete pronaći na tradicionalnim katoličkim blogovima!




Što je monsinjor Marcel Lefebvre rekao o neo-modernistima, to je pravilo kojim se ravnaju i današnji 'premilosrdni' Kasperijanci.

Nadbiskup Marcel Lefebvre o neo-modernističkim liberalima, mrziteljima tradicionalnog Nauka Katoličke Crkve

U namjeri da skrše Tradiciju suprostavljaju je Svetom Pismu, u maniru protestanata, s tvrdnjama da je knjiga evanđelja, jedino što je važno. No Tradicija je došla prije Evanđelja! Iako sinoptička evanđelja nisu napisana ni blizu tako kasno kao što bi neki htjeli da vjerujemo, puno godina je prošlo prije nego su četvorica evanđelista završili svoje spise; a Crkva je već postojala, zbili su se Duhovi i donijeli brojna obraćenja, tri tisuće ljudi samo onoga dana kada su apostoli izišli iz gornje sobe. Što su oni tada vjerovali? Kako je objava posredovana ako nije usmenom predajom? Nitko ne može Tradiciju podvrći Svetom pismu a da je ne odbaci.

Ali nemojte misliti, da i s takvim stavom oni imaju bezgranično poštovanje prema nadahnutom tekstu. Oni čak osporavaju da je on nadahnut u cijelosti: ,,Što je to u evanđelju nadahnuto? Samo istine koje su nužne za naše spasenje". Posljedično, čudesa, ono što se tiče svetog djetinjstva, djela i postupanje našeg Gospodina, otpremljeni su u kategoriju više ili manje legendarne biografije. Prepirali smo se na Koncilu oko te fraze: ,,samo istine nužne za spasenje". Bilo je nekih biskupa koji su se zalagali za reduciranje povijesne autentičnosti evanđelja, što pokazuje do koje mjere je kler iskvaren neomodernizmom.

Katolici si ne bi smjeli dozvoliti da ih se zavara: čitavo evanđelje je nadahnuto i oni koji su ga pisali imali su Duha Svetog koji je vodio njihov um, tako da je čitavo Riječ Božja, Verbum Dei. Nije dopustivo selektivno izabirati i danas govoriti: ,,Uzet ćemo ovaj dio, ali onaj dio ne želimo". Birati znači biti heretik, prema grčkom izvorniku riječi.

Ostaje na koncu ništa manje činjenica da je Tradicija ta koja nam prenosi Evanđelje i pripada Tradiciji, Učiteljstvu pojasniti nam sadržaj evanđelja. Ako nemamo nikoga da nam ga tumači, dolazimo do nekoliko potpuno različitih razumijevanja istih Kristovih riječi. To završava slobodnom protestantskom interpretacijom i slobodnim nadahnućima današnjih karizmatika koje nas odvode u čistu fantaziju.

Svi dogmatski koncili dali su nam točne izraze Tradicije, točne izraze kao što su apostoli učili. Tradicija je nepromjenjiva. Nitko nikada ne može promijeniti dekrete Tridentskog koncila zato jer su nezabludivi, sastavljeni i objavljeni kao službeni čin Crkve, ne poput onih Drugog vatikanskog, čiji proglasi nisu nezabludivi jer ih pape nisu htjeli obvezati svojom nezabludivošću. Stoga vam nitko ne može reći, ,,priljepljen si uz prošlost, ostaješ pri Tridentskom koncilu". Jer Tridentski koncil nije prošlost. Tradicija je ogrnuta bezvremenim karakterom, ugradivim u sva vremena i sva mjesta.



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)