petak, 31. listopada 2014.

Razgovor s kard. Thiandoumom, nadbiskupom Dakra: Vjernost jednog župnika Božjem djelu i načelima mons. Marcela Lefebvrea


Tradicionalist i prije Drugog vatikanskog: Atanazije
naših dana i čovjek Crkve, mons. Marcel Lefebvre

Tvrdnja jednog pokoncilskog prelata koja je otkrila golu činjenicu i zabrinjavajuću stvarnost suvremene dinamike pastoralnih reformi podastrla nam je sveprisutnu okrutnost radikalnog liberalizma u suvremenoj Crkvi: "Nije se promijenio monsinjor Lefebvre, promijenila se je pokoncilska Crkva."

Izjava koja je došla od prelata koji uopće nije bio u kategoriji onih koji su naginjali tradicionalnom katolicizmu otkriva nam veliku dramu gubitka vjere u nekoliko desetljeća promašenog koncepta Roncallijeve šahovske igre - apostazijom koja je zatrpana ispod brda modernističkog izdavaštva, svečarskih okupljanja i ušminkanih nastupa pred očima izdanih katolika, od čega su skuhali otrovni šlag koji nazvaše Aggiornamento. 

,,Osuvremenjenje Crkve" kreirano od pape Ivana XXIII., prva je žrtva slabe šahovske igre kojom je ono matirano u nekoliko početnih poteza. Šah-mat!, za idućih nekoliko naraštaja mnoštva katolika u duhu starozavjetne mudrosti: "Očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi!" Necrkvena hazardna igra koja nije herojska krepost dostojna novoproglašenog sveca. "C'est fini!", uzviknuo bi u početku procesa za kanonizaciju Advocatus Diaboli. Protiv činjenice ne postoje argumenti. Kraj procesa! 

Vrlo je bolna činjenica, kod toliko dokaza svete revnosti i pravovjernosti slavnog francuskog Nadbiskupa i ,,Čovjeka Crkve", kako i danas nemali broj katolika i crkvene hijerarhije grlato viču i bacaju kamenje na monsinjora Lefebvrea, a sami mu, ni po vjeri i pravovjerju, svetosti i privlačno blage misionarske gorljivosti, prelatskih sposobnosti i smisla za organizaciju, nisu ni do vrha cipele. 

A njihov život i filozofija protestantske Moderne upakirani u celofan profinjenog farizejskog egoizma, koje su specifične odlike pokvarenih katolika, te pustoš infantilnosti koje ostavljaju iza svojih lutherovskih projekata, dokaz su zaraze indeferentizmom i krivovjerjem na svim planovima jalovih reformskih kretanja. 

Prenosim vam fragment razgovora između jednog župnika, prijatelja monsinjora Lefebvrea i kardinala Thiandouma, nadbiskupa Dakra, koji nije predugačak i potkovan nepotrebnom filozofijom i ciceronskim govorom, već je ležeran i odiše katoličkom jednostavnošću i iskrenošću bez obzira na intelektualni nivo sudionika dijaloga. 


Duhovni otac 

Sjećam se jednog dana, prije godinu dana, kardinal Thiandoum, nadbiskup Dakra, bio je sa mnom. On je došao da me preobrati na Novu Misu. Pustio sam ga govoriti; a onda sam rekao: "Čujte, Eminencijo: Znate li tko je monsinjor Lefebvre? Moram li vas ja, obični župnik, podsjećati na ono što je učinio za vas u Dakru?

Eminencijo, tko vas je učinio svećenikom?

- Mons. Lefebvre.

- Eminencijo, tko je osnovao veliko sjemenište?

- Mons. Lefebvre.

- Eminencijo, tko je ustrojio nadbiskupiju Dakar?

- Mons. Lefebvre.

- Eminencijo, tko je napravio dakarski Karmel?

- Mons. Lefebvre.

- Eminencijo, tko je napravio samostan Vieta u Dakru?

- Mons. Lefebvre. On je moj duhovni otac, ja sam njegov sin. U pravu ste.

- Pa onda, Eminencijo, sada kada se monsinjor Lefebvre nalazi u ovakvoj situaciji, napadnut, oklevetan, ismijavan, usuđujete li se dopustiti da vaš otac bude toliko vrijeđan, a da o tome ne kažete ništa?"

(To ga je rasplakalo.)

"Tada je vaša dužnost braniti svog oca i braniti svetu Crkvu. Vi se previše bojite. Ne smijemo se bojati, pogotovo kada nam je povjerena vlast. Što riskirate?

- Gubitak položaja?

- Gubitak života?

- Dobro! Otići ćete u raj."


Modernistička borba protiv Nadbiskupa 

To je upravo ono čega se oporba sada najviše boji, jer je misionar u monsinjoru Lefebvreu nakanio "imati djecu." Možete se tome smijati, ali to je istina. Mislilo se da je ,,Vatikan II" pobijedio. Nekoliko starih svećenika još se opiralo, ali oni će izumrijeti.

Stvar je jasna: Cijela pokoncilska obnova će se provesti u djelo, kako u velikim gradovima tako i u afričkom bushu. Fino! - A oni su već trljali ruke. A onda, odjednom, u malom kutu Švicarske, pojavljuje se nadbiskup koji kani "imati djecu", dajući Crkvi svećenike koji slave tradicionalnu Misu.

Zato je neprijatelj, koji zauzima snažnu poziciju u Vatikanu, vidio crveno i uperio sve svoje oružje na Ecône; i Ecône, do tada nepoznat, postaje čuven diljem svijeta.


Zahvaljujem prijateljima, tradicionalnim katolicima, čijom ljubaznošću koristim brzi prijevod Razgovora i potonjeg teksta koje su mi poslali. Neka im Gospodin daruje obilje blagoslova i uračuna im ovaj čin kršćanske ljubavi darujući im vječni život po zagovoru Preblažene Djevice Marije. Šaljem im posebne pozdrave u Gospodinu! Deo gratias!+  :) 



2 komentara:

  1. Blagoslov i pozdrav braniteljima istinske katoličke vjere i njihovim anđelima čuvarima!
    Prvomučenik

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasna je ova slika mons. Fellaya dok sluša hrvatsku himnu. Živio FSSPX!

    Bartol

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)