srijeda, 12. studenoga 2014.

Revanš Bugninijevih učenika - Hoće li Piero Marini postati vrhovni liturgičar i kardinal?




(Rim) Nakon uklanjanja kardinala pročelnika Antonija Cañizaresa i defenstracije liturgijskih ratzingerijanaca patera Anthonija Warda i msgr. Juana Miguela Ferrer-Greneschea kao podtajnikâ Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu u Rimu jačaju glasovi da bi kurijalni nadbiskup Piero Marini mogao postati vrhovnim liturgičarom Vatikana i budućim kardinalom.

Važno je napomenuti da se msgr. Piera Marinija, nekadašnjeg ceremonijara Ivana Pavla II. ne smije zamijeniti s Guidom Marinijem, ceremonijarom Benedikta XVI. i još uvijek ceremonijarom pape Franje. Prvi je službovao od 1987.-2007., a drugi od 2007. Obojica Marinija koji nisu u srodstvu razlikuju se i po tome da je Piero Marini od 1988. godine biskup, a od 2003. naslovni nadbiskup, dok je Guido Marini ,,dospio" tek do papinskog prelata. Važnije je različito liturgijsko shvaćanje koje odlikuje dvojicu Marinija.

Ovdje je govor dakle o kurijalnom nadbiskupu Pieru Mariniju koji je mjesec dana nakon konklave u jednom intervjuu španjolskom dnevniku El Pais hvalio papu Franju, a obračunao se s Benediktom: ,,Diše se čisti zrak. To je prozor koji se otvara proljeću i nadi. Do sada smo udisali loš zrak močvarnih - ustajalih voda."

Glasine koje se sve po redu obistinjuju 

Tri tjedna nakon svog izbora papa je Franjo primio Piera Marinija što je svima bilo iznenađujuće. U ono vrijeme novi Papa još nije bio primio brojne visokopozicionirane predstavnike Kurije. Davanje prednosti ,,dizajneru" Ivana Pavla II. odmah je dovelo do špekulacija koje odonda ne prestaju.

Najprije se pretpostavljalo da Piero Marini, koji liturgijski puno bliže stoji Franji, može zamijeniti Guida Marinija na mjestu papinskog ceremonijara. Jedan takav povratak u istu službu u Crkvi ne bi bio uobičajen i osim toga doveo bi do previše očitih zaključaka. Potkraj lipnja umnožili su se glasovi da bi se Piero Marini mogao uspeti puno više i umjesto kardinala Cañizaresa postati novim pročelnikom Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, a time i kandidatom za kardinalsko dostojanstvo.

Čišćenje Vatikana od ratzingerijanaca odvija se naime u etapama. Kardinala Cañizaresa tek je u kasno ljeto 2014. papa Franjo poslao natrag u Španjolsku kao nadbiskupa Valencije. Uvođenje u službu uslijedilo je 4. listopada, jedan dan prije početka Biskupske sinode o obitelji u Rimu, kojoj je msgr. Cañizares po svojoj službi pripadao. Isto vrijedi za upravo maknutog kardinala Burkea. To se može protumačiti kao decimiranje jednog određenog krila na Biskupskoj sinodi.

,,Brutalno" prebojavanje jedne kongregacije 

Il Timone je pisao o nasljedniku kardinala Cañizaresa 22. rujna: ,,Odluka je pala na njega. Sada nedostaje samo još objava." Pod ovim ,,njega" mislilo se na nadbiskupa Piera Marinija. Do ove objave još nije došlo, ali se ipak imenovanje patera Corrada Maggionija 5. studenog za novog podtajnika Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu tumači u ovom smjeru. Smjena obaju dosadašnjih podtajnika drži se osobito ,,brutalnom" (Risposte Catholique) jer su to morali saznati istovremeno s javnošću iz biltena Svete Stolice.

Budući da je stolica kardinala pročelnika vakantna, trenutačno Kongregaciju vodi umjereno ,,progresivni" tajnik, kurijalni nadbiskup Arthur Roche i bugninijevac s dna kace, podtajnik pater Maggioni.

Pater je Maggioni veliki prijatelj msgr. Piera Marinija koji je od 2007. predsjednik Papinskog vijeća za svjetske euharistijske kongrese i koji na Benediktinskom visokom učilištu svetog Anzelma predaje liturgiku. Piero Marini je već tijekom Drugog vatikanskog sabora pripadao među najuže suradnike msgr. Annibala Bugninija, ,,arhitekta" liturgijske reforme.

Hoće li Piero Marini postati ono što je Annibalu Bugniniju bilo uskraćeno? 

Ostvarenje sna Piera Marinija da postane vrhovni liturgičar Vatikana po svemu sudeći, sve se više približava i čini se da će time postići što njegovu učitelju i mentoru, Annibalu Bugniniju nije uspjelo. Msgr. Bugnini je doduše uspio od 1969.-1975. postati tajnik Kongregacije za bogoštovlje, ali služba pročelnika i kardinalsko dostojanstvo bili su mu uskraćeni. Umjesto toga, pao je na posljetku u nemilost kod Pavla VI. Njegov bi učenik Piero Marini mogao uspjeti ostvariti i ovaj posljednji korak.

Rimski promatrači tvrdili su naprotiv od pojavljivanja glasina na proljeće 2013. da je nadbiskup Piero Marini, 1942. godište, već prestar za takvo jedno imenovanje. Samo za tri godine bilo bi mu 75. godina. No, uredbe o umirovljenju koje je papa Franjo upravo postrožio, a koje su omogućile izmjenu osoblja protiv kardinala Burkea, mogu se i drukčije čitati. Papa u konačnici samo ojačava svoje pravo. On prisiljava kurijalne suradnike (osim kardinalâ pročelnkkâ) da sa 75 godina ponude svoju ostavku. Ništa ga pak ne sprječava da odbije ovu ponudu.

Papa se ne boji sukoba - revanš Bugninijevih pristalica 

Drugi su promatrači mislili da mogu pretpostaviti da se Poglavar Crkve neće dati navesti na jednu takvu provokaciju kao što je imenovanje Piera Marinija kardinalom pročelnikom. Izgon kardinala Burkea pojašnjava da je argentinski Papa voljan nametnuti svoju volju odlučno i bez obzira na gubitke.

,,Pametnija" varijanta - imenovanje ,,umjerenog" pročelnika kako bi se stvorila ravnoteža, čini se da je suprostavljena želji za revanšom kod bugninijevaca. Oni, a ponaosob Piero Marini, nikada nisu preboljeli prodor ,,reformatora reforme" u ,,sveti hram" liturgijske reforme. Njihov senzibilitet za ponovno zadobivanje sakralnoga i njihova otvorenost za tradicionalni obred za bugninijevce su bili neizdrživ otvoreni napad i uvreda. Don Nicola Bux skupa je s kanonistom Raffaelom Coppolom predstavio knjigu ,,Prazan ples oko zlatnog teleta" o temi posvjetovnjačene liturgije i Ius divinum. Uvod je napisao nitko manji od kardinala Raymonda Burkea. Imenovanje Piera Marinija vidljivo bi upotpunilo revanš.



Broj komentara: 5:

  1. Pogledajte taj izraz lica: moglo bi ga se nalijepiti na bočice s otrovom.
    Sjećam se da su naši vjernici uvijek komentirali Marinija tijekom posjeta Ivana Pavla II.: "Onaj talijanski mafiozo" - nisu mu znali ni ime, niti su znali da je bugninijevac. No, već je tada " zračio"!
    Poštovani R.H., znaći li da će Marini, budući kardinal, biti i papabile ovoga
    To bi baš bilo krasno da ga kardinali izaberu. Bitno.net će ionako sve uvjeriti da je to izbor Treće Božanske Osobe.
    O Duše Sveti, oprosti nam, prosvijetli nas i smiluj nam se!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izraz lica 'zrači' bugninijevskom 'duhovnošću', no podsjeća nekoć na izraze lica pijun-parlamentaraca iz Kubanskog parlamenta nakon osmosatnog govorničkog iživljavanja Fidela Castra, ili kao lica komunističkih partijaca iza negdašnje Željezne zavjese. Ovakve se ljude, recimo, ne smije slati u misije! :)

      Izbriši
  2. Što reći o izjavi jednog od naših vrlih liturgičara, kada je prije nekoliko godina studentima na predavanjima komentirao smjenu papinskog ceremonijara, da je mons. Guido Marini predstavnik jedne 'male ali glasne skupinice' u Rimu. Kadrovnici revolucije su i kod nas namješteni i efektivno rade svoj posao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jasno. Neki su samo simpatizeri i besplatni sluge petokolonaša, a jedan dio sigurno umrežen u organizacijama Judinih sinova: oni "bez pregače" jesu najopasniji.

      Kleto

      Izbriši
  3. samo čekam kad će jednog dana Guida Marinija u sobi pronaći obješenog... mislim da jadničak ima več 5 čireva na želudcu ...

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)