petak, 26. prosinca 2014.

Liturgija i papinske insignije izraz vlasti Isusa Krista




Liturgija i papinske insignije uistinu izražavaju zahtjev za nekom moći? O kakvoj je pak moći riječ? Zacijelo ne o moći papa (ukoliko bi se o takvoj uopće moglo i govoriti). Posrijedi je moć ili bolje: vlast Isusa Krista. Kao sluga slugu Božjih Papa pred bogatašima i moćnicima ovog svijeta treba ishoditi priznanje volje Božje kao Mojsije pred faraonom. Osim toga on je kao proroci nasuprot Izraelcima navjestitelj dolazećeg Božjeg kraljevstva. A njegova odjeća upravo aludira na ove funkcije. Tako crvena boja mozzette posadašnjuje Krv Kristovu koja pobjeđuje carski purpur i skrletnu boju babilonske bludnice. Zlato pektorala upućuje na nebeski sjaj u kojem sja križ s Golgote nakon uskrsnuća.

Svileni paramenti prisjećaju na skupocjene haljine spasenja kojima je Krist uresio svoju zaručnicu, Crkvu. Drago kamenje na mitri upućuju na slavu nebeskog Jeruzalema. Simbolika se papinskih insignija pojačava arhitekturom crkve sv. Petra. Papinska je bazilika spomenik basileia tou Theou, Božje kraljevske vlasti. Kao takva je veličinom i stilom, dakako, uzvišena nad hramovima poganskih bogova i palačama svjetovnih vlastodržaca. Unutar tih građevina Petar se s pravom osjećao strancem. Da njegov nasljednik baš u crkvi apostolskih prvaka djeluje strano, to iritira. (Misli se na papu Franju koji čudno i neobično djeluje kad se prvi put pojavljuje bez mozzette, rokete i štole, i dakako vjernicima nevidljivih crvenih cipela). 




Po papinskom ornatu prepoznaje se što su pape: prosjaci pred Bogom 

Upravo u kontekstu liturgije i sakralne umjetnosti papinski je ornat molitva, svjedočenje, naviještanje i obećanje sve u jednom. To konkretno znači da pape, kad odjenu svoju odjeću, odlažu svoje želje za vlašću, svoje ambicije za ostvarenjem vlastite volje. Oni zaodjenu Krista kako bi on po njima djelovao i njih također preobrazio.

Drugačije od skupocjenih službenih odora svjetovnih vladara crkveni ornat ne ističe osobu, nego je štoviše znak za tri apostolske kreposti: poslušnost, jer se papa kao i tijekom celebracije sv. Mise uklapa u unaprijed zadane strukture kojima on sam ne smije raspolagati; poniznost, jer biva jasno da papa sam po sebi nije ništa, da za sve što on predstavlja, zahvaljuje Kristu ili još bolje: duguje Kristu; za siromaštvo, jer se pape po svom ornatu prepoznaju kao ono što su oni po Benediktu XVI.: prosjaci pred Bogom. 

                                                                                                                                   Autor teksta: Peter Stephan

1 komentar:

  1. Izvrstan citat na (izvrsnom) blogu Quo vadis Croatia:
    Razgovor s Martinom Mosebachom

    KNA: Nije Vam simpatična papina skromnost?

    MM: To za mene nije skromnost, već spuštanje na životni stil, koji se podudara sa stilom svjetovnih moćnika danas. Danas milijarderi nose obične majice i sjede na običnim udobnim kaučima, umjesto na tvrdom skupom baroknom namještaju. Stara raskoš Crkve bila je umjetnost za siromašne. Teški barokni ogrtači koji predstavljaju veličinu ponovo dolazećeg Krista su vrlo neudobni. Bergoglio-stil se ne smije brkati s askezom. Ali čak da je Franjo i asket, o tomu ni u kojem slučaju, ne želim čitati u masovnim medijima. Vrijednost askeze je, prije svega, da se ona drži u samozatajnosti.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)