ponedjeljak, 28. travnja 2014.

Alfons Marija Liguori djetetu Isusu




Molitva djetetu Isusu 

Moj Isuse, Sine Božji Stvoritelju Neba i zemlje, Ti u jednoj hladnoj štalici imaš jasle za kolijevku, malo slame za krevet i siromašnu odjeću. Anđeli te okružuju i slave ali ne umanjuju tvoje siromaštvo. Predragi Isuse, Otkupitelju naš, što si siromašniji to Te više ljubim, jer si zagrlio siromaštvo da nas privuče tvoja ljubav.

Da si se rodio u palači, da si imao kolijevku od zlata, da su te služili najveći zemaljski kraljevi, ljudi bi te više poštovali, ali manje ljubili; umjesto toga ova štalica gdje ležiš, ovo grubo odijelo, slama na kojoj počivaš, jasle koje Ti služe za kolijevku; sve to potiče naša srca da Te ljube! Reći ću ti sa sv. Bernardom: "Što više postaješ siromašan zbog mene to si draži mojoj duši"! Jer ako si takav postao, to si učinio da nas obogatiš svojim dobrima, to jest tvojom milošću i slavom. Isuse, tvoje siromaštvo je ponukalo tolike svece da sve ostave: bogatstva, časti, krune, da bi živjeli siromašni s Tobom siromahom.

O moj Spasitelju pomozi mi da ne budem navezan na zemaljska dobra, da budem dostojan tvoje svete ljubavi, da posjedujem Tebe, beskrajno dobro. Još ću Te moliti sa sv. Ignacijem Loyolskim: "Daj mi svoju ljubav i bit ću bogat, ne tražim drugo, dosta je imati samo Tebe, moj Isuse, moj Živote, moje Sve!

Ljubljena Majko Marijo, isprosi mi milost da ljubim Isusa i da uvijek budem od njega ljubljen"! Amen.



nedjelja, 27. travnja 2014.

Sveci ?





Alea iacta est!!!

Na Trgu sv. Petra, pred velikim mnoštvom stotina tisuća vjernika, papa Franjo je kanonizirao dvojicu svojih prethodnika, koji su zaslužni za užasno pokoncilsko "proljeće" suvremene Crkve. Povijesni je raritet da je ovoj svečanosti nazočio još jedan Pontifeks, Benedikt XVI. - papa u mirovini; ili kako se kaže: papa emeritus.

Kanonizirani se pape idealno nadopunjuju. Papa Ivan XXIII. je otvorio II. vatikanski koncil i odškrinuo vrata duhu svijeta, koji je Crkvu poprilično upropastio svim mogućim zabludama i herezama. Dakle, Ivan XXIII. je bio pokretač i ideolog Koncila.

Dopustio je grupaciji modernističkih kardinala i biskupa, koncilskih sudionika, da s pomoću novih revolucionarnih metoda ubace svoje relativističke koncepte u saborske zaključke, tj. dvoznačnosti i nejasnoće, iz kojih je poslije i nastao onaj famozni duh Koncila; potpomognut ranije osuđenim -izmima od predkoncilskih papa.

Kreirali su novi i nezakonit obred Mise, koji je zapanjujuće sličan heretičnom Cranmerovu obredu. Tu žalosnu liturgijsku stvarnost uveo je u opću uporabu papa Pavao VI.

Papa Ivan Pavao II. je uvelike promicao "vrijednosti" koncilske revolucije u svom pontifikatu. On je indigo Koncila i njegovog duha u praksi. Ekumensko bratstvo, biskupska kolegijalnost i sloboda lažnim religijama u celofanu posadašnjenja, strašno je poniženje Katoličke Crkve - Kristove Zaručnice. Ostalo nam je ionako odveć poznato.

Dragi tradicionalni i ostali katolici, jesu li ovi pape uistinu sveci Crkve?!? Je li sveta Tradicija 1960 godina bila u zabludi? Možda je vjekovni Nauk sa svojim dogmama griješio?

Imaju li današnje kanonizacije opravdanje? Ne mogu predkoncilska Katolička Crkva i današnja koncilijarna Crkva, obje istovremeno imati za pravo. Jedna je u zabludi. Koncilijarna Crkva, zacijelo!

Sveti papa Pio X., moli za nas! 




subota, 26. travnja 2014.

petak, 25. travnja 2014.

Presvetom Trojstvu u vječnom svjetlu




Molitva Presvetom Trojstvu u vječnom svjetlu od svete Gertrude 

Presveto Trojstvo u čijem krilu blješti vječnim sjajem živo Božanstvo, Ljubav i Mudrost! Oče, Ljubavi, jedini izvore moći što je Vaša narav, Vi kojemu je mudrost bitna, u kojemu dobrota neprestano izvire, ljubav žarka kao oganj, svetost određena da se rasprostre na svako biće, dobrota raspoređena da se raširi u sve što ste Vi stvorili, Vama hvala, čast i slava, zahvala, moć i svjetlo: to želi moje srce ispunjeno zahvaljivanjem.

Riječ koja ste visoki libanonski cedar i pružate visoko iznad Kerubina grane svoga Božanstva uzvišenom veličanstvu, Vama se svidjelo da potražite na dnu ove bijedne doline hisopovu stabljiku, da je sjedinite sa sobom tijesnom vezom i da od nje načinite svoju zaručnicu u beskrajnoj ljubavi. Duše Sveti, Bože ljubavi, ljubavna vezo svetog Trojstva, Vi dolazite i radujete se među ljudskom djecom u svetoj čistoći koja djelovanjem Vaš sile očarava, cvate ovdje kao ruža među trnjem.

Duše sveti, Ljubavi, kažite mi koji put vodi slatkom boravištu, gdje je životna staza na te livade oplođene božanskom rosom, gdje se napajaju žedna srca. Ljubavi, Vi jedina znadete put koji vodi u život i istinu. U Vama se ispunja veza puna slasti koja sjedinjuje božanske osobe Presvetog Trojstva. Po Vama su, Duše Sveti, razliveni na nas najdragocjeniji darovi. Od Vas izvire plodno sjemenje koje proizvodi životne plodove. Od Vas ističe med tako slatkih strasti kojih nema nigdje do li u Bogu. Po Vama silaze na nas plodonosne vode božanskih blagoslova, tako dragi darovi Duha, ali tako rijetki ovdje na zemlji.

Sine Božji, Ljubavi, pripravi me na stazu koja vodi k Tebi, stazu plemenite ljubavi. Privučena Tebi čistim osjećajima slijedit ću Te od sada kamo god budeš išao do u visine gdje kraljuješ i zapovijedaš u uzvišenu veličanstvu svoje božanske biti, do tog boravišta gdje šireći blago svoje nježnosti u neprestanom izgaranju božanske ljubavi, vodiš sjajne korove tisuća i tisuća djevica odjevenih u bijelim haljinama koje neprestano pjevaju slatku pjesmu vječnog zaručništva.

Isuse ljubavi, čuvaj me u ovoj bijednoj dolini sjenom svoje nesebične ljubavi i poslije dugog progona, čistu me uvedi u svoje Svetište. Daj mi mjesto u redovima tog djevičanskog zbora. Tu ću se napajati na izvorima tvoje božanske nježnosti. Tu ću se nasititi uživajući tvoju ljubav. Amen.


Komentar: Ovu molitvu preporučujem djevojčicama i djevojkama da je mole, kako bi sačuvale čednost, te napredovale na putu osobnog posvećenja.



ponedjeljak, 21. travnja 2014.

Suprotnosti




Dvije su strane, koje se neprestance bore međusobno: jedna je Isusa Krista, a druga je stranka svijeta. Desno su sljedbenici našega Spasitelja, koji se uspinju uskim putem, koji je danas više nego ikada suzila pokvarenost ovoga svijeta. Na čelu te povorke ide naš dobri Učitelj bosonog, okrunjen trnovom krunom, izranjen i krvava tijela. Nosi teški križ. Malo ih ide za njim, samo šačica; zato ga srčano slijede. Doista ili se njegov blagi glas ne čuje u buci ovoga svijeta ili se nema hrabrosti slijediti ga u njegovom siromaštvu, patnjama, poniženjima i drugim križevima, koje nužno moramo nositi danomice cio život dok smo u njegovoj službi.

Maleno stado koje slijedi Isusa na desno (usp. Lk 12,32), govori samo o suzama, pokori, molitvama i preziranju svijeta. Često se čuju jecanjem isprekidane riječi: ,,Dajte da trpimo, plačemo, postimo i molimo, pustite nas da budemo u skrovitosti, ponizni, siromašni i umrtvljeni samozatajom, jer tko nema duha Kristova, koji je duh trpljenja, nije Kristov." Oni, koji su Kristovi, razapeli su svoje tijelo zajedno sa požudama. Da ne budemo odbačeni, moramo se suobličiti našem uzoru, Isusu Kristu.

Hrabro! Jedan drugom povikuju - Hrabro! Ako je Bog uz nas, među nama i pred nama, tko će biti protiv nas? Onaj, koji je u nama, jači je od onoga koji je u svijetu. Nije sluga veći od gospodara! (Iv 13.16). Kratak čas žalosti, pribavlja nam veliku vječnu slavu (usp. 2 Kor 4,17). Manje je izabranih, nego li što se misli! (usp. Lk 13,23). Samo hrabri i siloviti prisvajaju silom Nebo (usp. Mt 11,12). Okrunjen će biti samo onaj, koji se borio zakonito po evanđelju, a ne po modi i shvaćanju svijeta (usp. 2 Tim 2,5). Borimo se dakle hrabro, trčimo brzo, da što prije stignemo cilju i dobijemo krunu.

Lijevo je stranka svijeta, ili đavla, koja je naizgled mnogobrojnija, ljepša i sjajnija. Cijeli lijepi svijet tu trči. Premda su ti putovi široki i ugodniji, širi nego ikada zbog mnoštva koje njime hodi - poput bujice. Ovi su putovi posuti cvijećem, obrubljeni zabavama i igrama, pokriveni zlatom i srebrom. Zamamni su, pa kako da ne pođu za njima ljubitelji mekoputnosti?

Sinovi svijeta, da se što jače utvrde u svojoj zlobi bez skrupula, dovikuju si danomice: "Život, život ; mir, mir ; veselje, veselje! Jedimo, pijmo, pjevajmo, plešimo, igrajmo i zabavljajmo se! Bog je dobar! Nije nas stvorio zato, da nas baci u vječno prokletstvo; ne zabranjuje nam Bog, da se veselimo; neće nas prokleti radi toga; ostavimo se skrupula: nećemo propasti"! Ne nećete umrijeti...(Post 3,4).

Razmatrajmo često one čudesne riječi našega ljubljenoga Gospodina, koje sadržavaju u sebi svu savršenost kršćanskoga života: Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme križ svoj i neka me slijedi! (Mt 16,24). 



nedjelja, 20. travnja 2014.

petak, 18. travnja 2014.

Ecce Crux Domini


                                                   Jedan od tri križa s kalvarije 
                               
                                                       moraš mudro izabrati;

                                           jer trpjeti, ili kao svetac ili kao pokajnik 

                                            ili kao nesretni prokletnik potrebno je.




Svijet naziva križ ludošću, sramotom, nepromišljenošću i nerazboritošću! Pustimo neka govore slijepci. Njihova sljepoća, u kojoj samo ljudski i poprijeko gledaju na križ, dio je naše slave. Svaki put, kada nam prezirom ili progonom priprave bilo kakav križ; oni nam darivaju dragulje, uzdižu nas na prijestolje, krune nas lovor - vijencima.

Kako Gospodina bole rane koje mu svednevice zadajemo! Koliko li samo bole rane nedostojnih pastira koji ga razapinju, boreći se kako bi pustili vukove u Božji ovčinjak. Oni isti nesretnici što se uporno trse protiv svetih sakramenata Crkve i svećeničkog celibata. Prelati koji katolike proglašavaju mentalno zaostalima. Heretici koji svojim krivovjerjem po bogoslovijama pokušavaju zatrovati nekatoličkim idejama umove i duše mladih bogoslova.

Na žalost, toliko je grijeha modernizma unutar Katoličke Crkve u onima koji se drže katolicima, da je samo pitanje vremena kada će uslijediti Božja kazna ili ozbiljna opomena. Ne bojmo se! Ustanimo stoga već jednom, jer nas Pismo budi govoreći: Vrijeme je napokon da se oda sna prenemo (Rim 13.11). Otvorimo svoje oči božanstvenom svjetlu i pažljivim uhom poslušajmo opomene što nam ih božanski glas dan za danom dovikuje: O, da danas glas mu poslušate, ne budite srca tvrda. (Ps 95.8). 


četvrtak, 17. travnja 2014.

Getsemanska ura


Getsemanska ura se obavlja svakog četvrtka, po mogućnosti od jedanaest do dvanaest sati u noći, kako je to sam Gospodin tražio od sv. Margarete Marije Alacoque.




Molitva Isusu u smrtnoj tjeskobi na Maslinskoj gori 

O Isuse, koji u preobilju svoje ljubavi, da svladaš tvrdoću našeg srca, obasipaš rijekom milosti one koji razmatraju Tvoju najsvetiju muku u Getsemanskom vrtu i promiču ovu pobožnost, molim Te, pomozi mojoj duši i mojem srcu da se često, ili barem jednom na dan spomenem Tvoje najgorče smrtne tjeskobe u Maslinskom vrtu, sažaljevajući Te koliko je moguće sjedinjujući se s Tobom!

O blagoslovljeni Isuse, koji si u onoj noći uzeo na sebe golemi teret naših grijeha i za njih dao potpunu zadovoljštinu, pruži mi preveliki dar da se iz ljubavi savršeno pokajem za svoje mnogobrojne grijehe, za koje si se Ti sam krvlju znojio!

O blagoslovljeni Isuse, za Tvoju najžešću borbu u Getsemanskom vrtu pruži mi konačnu pobjedu nad napastima, osobito nad onima kojima sam najviše podložan! O Isuse patniče, za volju Tvojih nedokučivih i neizrecivih smrtnih borbi u onoj noći izdaje i najgorčih duševnih tjeskoba, rasvijetli me kako bih spoznao i ispunio Tvoju volju, i daj mi uvijek ponovno misliti na Tvoju potresnu borbu, i da promatram kako si je pobjedonosno izdržao, ne da izvršiš svoju volju nego volju svoga Oca!

Budi blagoslovljen, o Isuse, za krvavo znojenje i strašnu smrtnu borbu koju si u najledenijoj zapuštenosti i najneshvatljivijoj samoći ljubazno podnio! Budi blagoslovljen, o najslađi, ali neizmjernom gorčinom ispunjeni Isuse, za Tvoju molitvu koja je tako duboko ljudska kao i božanska izvirala iz Tvojeg od smrtne tjeskobe uzdrhtalog srca!

Vječni Oče, prikazujem Ti sve prošle, sadašnje i buduće Mise sjedinjene s krvavim smrtnim Kristovim strahovanjima u patničkom Getsemanskom vrtu. Presveto Trojstvo, daj da se upozna a time i proširi ljubav prema smrtnoj tjeskobi Isusa na Maslinskoj gori po cijelom svijetu! Daj, o Isuse, da se svi oni koji Te s ljubavlju promatraju na Križu također sjećaju Tvojih neizmjernih patnji na Maslinskoj gori te da se, slijedeći Tvoj primjer, nauče ispravno moliti i pobjednički boriti da Te tako mogu jednom u nebu vječno slaviti!



utorak, 15. travnja 2014.

Molitva osobne posvete Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti po Marijinim rukama od sv. Ljudevita Montfortskoga




O vječna i utjelovljena Mudrosti! O preljubezni i poklona dostojni Isuse, pravi Bože i pravi čovječe, jedini sine vječnoga Oca i Marije vazda Djevice! Duboko ti se klanjam u krilu i slavi tvog Oca u vječnosti i u djevičanskom krilu Marije, tvoje predostojne Majke, u vrijeme tvoga utjelovljenja. Zahvaljujem ti što si poništio sama sebe uzevši oblik roba, da me izbaviš iz okrutnog vražjeg ropstva; hvalim te i slavim zato što si se htio u svemu podložiti Mariji, svojoj svetoj Majci da me učiniš po njoj svojim vjernim robom.

Ali, jao! Nezahvalan i nevjeran kakav jesam, nisam čuvao zavjete i obećanja koja sam ti tako svečano zadao na svom krštenju; nisam ispunio svoje obveze; ne zaslužujem se zvati ni tvojim djetetom ni tvojim robom; i, budući da u meni nema ništa što ne zaslužuje tvoj prezir i tvoju srdžbu, ne usuđujem se sam približiti tvome svetom i uzvišenom Veličanstvu. Radi toga se utječem zagovoru i milosrđu tvoje Presvete Majke, koju si mi dao za posrednicu kod tebe; i njezinom se pomoću nadam isprositi od tebe pokajanje i oproštenje svojih grijeha, postići i sačuvati Mudrost.

Pozdravljam te, dakle, o Marijo bezgrješna, živo svetohranište Božanstva, u koje se sakrila Vječna Mudrost i hoće da joj se tu klanjaju anđeli i ljudi! Pozdravljam te, o Kraljice Neba i zemlje, čijoj je vlasti podložno - sve što je pod Bogom. Pozdravljam te, o sigurno utočište grešnika, čije milosrđe nikome nikada nije bilo uskraćeno; ispuni težnje moje za Božanskom Mudrošću, i primi u tu svrhu zavjete i darove koje ti prinosi moja nevrijednost.

Ja N. N., nevjerni grješnik, obnavljam i potvrđujem danas pred tobom i predajem u tvoje ruke zavjete svoga krštenja: odričem se zauvijek Sotone, njegova sjaja i njegovih djela, i potpuno se predajem Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti, da nosim za njim svoj križ sve dane svoga života, i da mu budem vjerniji nego što sam bio do sada; ja te, o Marijo, danas izabirem pred cijelim nebeskim dvorom za svoju Majku i Gospodaricu.

Predajem ti i posvećujem, u svojstvu roba, svoje tijelo i svoju dušu, svoja izvanjska i unutarnja dobra, pa i samu vrijednost svojih dobrih djela, prošlih, sadašnjih i budućih, prepuštajući tebi potpuno i neograničeno pravo da raspolažeš sa mnom i sa svim što mi pripada, bez izuzetaka, kako se tebi svidi, na veću slavu Božju u vremenu i vječnosti.

Primi, o dobrostiva Djevice, ovaj mali dar moga ropstva na čast i u jedinstvu s podložnosti kojom se Vječna Mudrost htjela podložiti tvome majčinstvu; kao priznanje moći koju vi oboje imate nad tim crvićem i bijednim grješnikom, i u zahvalu za povlastice kojima vas je obdarilo Presveto Trojstvo.

Svečano izjavljujem da ću sada, kao tvoj pravi rob, tražiti samo tvoju čast i u svemu te slušati. O Majko divna! Predstavi me svome dragom Sinu kao svoga vječnog roba, te kao što me je po tebi otkupio da me po tebi i primi. O Majko milosrđa! Pomozi mi da zadobijem pravu Božju mudrost i radi toga me uvrsti u broj onih koje ti ljubiš, učiš, upravljaš, hraniš i braniš kao svoju djecu i svoje robove.

Djevice vjerna, daj da budem u svakoj stvari tako savršen učenik, nasljedovatelj i rob utjelovljene Mudrosti, Isusa Krista, tvoga Sina da dostignem tvojim zagovorom, po tvome primjeru do punine njegove dobi na zemlji i slave u Nebu. Amen.



Tradicionalna latinska misa u slikama
























ponedjeljak, 14. travnja 2014.

Djeca Koncila


Koncilskim su modernističkim reformama Petrovu Barku bučno i u duhu novih propisa preuredili u Podmornicu sv. Petra, koja je isplovila iz saborske luke na otvorenu pučinu posadašnjenja, praćena pljeskom oduševljenja prisutnih, neskrivenim entuzijazmom i velikim očekivanjima uzvanika koji su uložili svoj kredibilitet i kompetencije u novi projekt.

Poslije prvog zarona podmornice pokvarila se crpka koja je regulirala punjenje i pražnjenje balastnih tankova za vodu, što je veoma zabrinulo kapetana i prve časnike. Nakon silno uloženog truda i neuspjela pokušaja otklanjanja kvara shvatili su da su osuđeni na stalni plov duboko ispod morske površine. Nadali su se kako će kapetan pronaći rješenje jer u posadi je slovio kao stari morski vuk, koji je imao slične poteškoće, a iz njih je uvijek izlazio kao pobjednik.

Nevolja nikada ne dolazi sama... S vremenom je počeo otkazivati radar. Uslijedili su i kvarovi pogonskog stroja. Kap koja je prelila čašu bijaše ozbiljan kvar sustava za produkciju kisika! Uspjeli su samo djelomično otkloniti problem. Zraka je bilo veoma malo. Stroj je proizvodio minimalne količine, nedostatne za normalno funkcioniranje posade. Psihičko i duhovno zdravlje posade se s vremenom pogoršalo. Javile su se i halucinacije. Potom je uslijedila paranoja.

Brodski liječnik se uporno žalio kapetanu tražeći poštedu od pretjeranog i konfuznog napora za sve članove posade, te ukazivao na kršenje starog pravilnika za izvanredne situacije. Kapetan je ignorirao zahtjeve starog liječnika Marcela koji bijaše i sjajan brodski inženjer. U starom Marcelovom dosjeu upisane su karakteristike sjajnog vođe. Priznanja za mnoge uspjehe, te veliko poštovanje i naklonost bivšega kapetana.

Paranoični kapetan i prvi časnici sve su češće prozivali liječnika, kritizirajući ga zbog njegovih zahtjeva glede pravilnika. Izolirali su ga u njegovoj liječničkoj kabini pod optužbom kako je htio izazvati pobunu. Desetak se podmorničara izvrsno nosilo s poteškoćama. Oni su poslušali savjete brodskog liječnika. Na njima, nedostatak kisika i svakodnevni rad u doista teškim uvjetima nisu izazvali negativne posljedice.

Zavoljeli su starog Marcela zbog njegove plemenitosti i očinske brige za cjelovito zdravlje posade. Prolazile su godine. Izmjenjivali se novi kapetani i časnici. Stari je liječnik umro. Glas razuma, jedini koji je u podmornici mogao doći do kapetana, utihnuo je! Liječniku bliski mornari organizirali su se izabirući sebi časnike, koji su poput starog liječnika bili sposobni pred novim izazovima života u skučenom prostoru podmornice.

Bili su veoma uspješni i blagoslovljeni u svojim dužnostima. Radost na licima i nada, iskrena ljubav prema Bogu, svojim obiteljima i dalekom domovinom grijala je njihova srca.

Drugi se dio posade trudio riješiti sve stare poteškoće, no javljali se novi i još opasniji izazovi kojima nisu bili dorasli. Oštećena se podmornica vuče i dalje u crnim oceanskim dubinama iščekujući novog kapetana da je oslobodi i izvuče na površinu; gdje je sviježi morski zrak, a lice grije ugodne sunce.

Posadu svakako treba spasiti i vratiti u sigurnost staroga i nepotopivog broda, koji je prije dva tisućljeća sagradio naš Gospodin Isus Krist - Sin Božji!

Božji je to posao!





nedjelja, 13. travnja 2014.

Vrati Spasitelja na Križ!




Bergamo je gradić koji se nalazi na brdu i do njega je u srednjem vijeku vodila samo jedna kamenita cesta. U tom gradiću izbi kuga. Posmrtna zvona su danonoćno zvonila. Ljudi se moliše Bogu. Vapiše za pomoć, ali ne bijaše odgovora. Kuga je još jače bjesnila. Odjednom im posta svejedno. Rekoše: "Bog je mrtav!" Dokotrljaše bačve vina iz podruma i počeše veliku pijanku. Ubrzo bijahu tako pijani da započeše orgiju, ne pazeći tko kome pripada. Poče bakanalija, orgija očaja. Danima tako orgijaše.

Bijaše im svejedno. Prepustiše se svojim strastima i instiktima. Često bi se usred plesa netko srušio, pogođen bolešću. Ostavili bi ga ležati gdje je pao. Orgija užasa se nastavljala. -"Jedimo i pijmo, sutra ćemo umrijeti!" Jednog dana se zaustaviše. Začuše pjevanje litanije. Pojuriše na gradska vrata i ugledaše procesiju pokajnika koji su nailazili kamenitom cestom pjevajući: "Kyrie eleison!" Ispred sviju koračao je mladi fratar noseći težak drveni križ.

Procesija stiže do gradskih vratiju gdje stajaše građani i smijaše im se: "Vi glupani! Ovdje je Bog mrtav! Prestanite sa svojim glupim litanijama! Bog je mrtav! Dođite, jedimo i pijmo, sutra ćemo ionako umrijeti!"

Fratar koji je predvodio procesiju ne obrati pažnju na te riječi. Pođe naprijed sa svojim teškim križem. Vrata Crkve bijahu otvorena jer ju više nitko ne posjećivaše, pa je procesija mogla neometano ući. Fratar nasloni križ na zid. Divlja, fanatična horda očajnih i pijanih građana, uđe za njima. Mesar divlja izgleda, opasan krvavom pregačom, pope se na oltar, zgrabi pozlaćeni kalež i zaurla: "Pijmo! U nas je Bog mrtav!" Fratar, sav blijed u licu, pope se na propovjedaonicu i rukom pozva ljude na mir. Ljudi se umiriše u očekivanju što će reći.

U tišini koja nasta čuše se njegove riječi: "Nešto ću vam ispričati. Kad je Sin Božji visio na križu, i kad mu ljudi zabiše čavle u ruke i noge, narod se također rugao, psovao i ismijavao ga. Čak se i razbojnici koji bijahu razapeti svaki s jedne strane, pridružiše rulji i rugaše mu se. Tada Sin Božji pomisli: 'Neću! Neću!' i svojom božanskom snagom iščupa čavle iz drveta, skoči s križa, istrgnu odjeću iz ruku rimskih vojnika tako da se otkotrljaše sve do podnožja Golgote. Obuče se i vrati na nebo cijelim putem ponavljajući: 'Neću umrijeti za takve ljude!' Križ osta prazan!

I sada više ne postoji otkupljenje, posvećenje ni spasenje. Sada preostaju samo smrt i pakao!" Tako je propovijedao taj fratar. Nasta smrtna tišina. Mesar već ranije siđe s oltara. Stajao je pred propovjedaonicom. Kalež mu se otkotrlja iz ruke. "Ne postoji otkupljenje ni spasenje..." Odjednom mesar zakorači tri koraka prema fratru i poviče oštrim tonom: "Ti, vrati Spasitelja na križ! Vrati Spasitelja na križ!"

Brate i sestro, vratimo Spasitelja u svoje srce pa križ neće ostati prazan i bez otkupljenja, za svakoga od nas poimenice.



subota, 12. travnja 2014.

Duhovna oholost ili pokora




Kršćanska predaja spominje primjer jednog pustinjaka koji je provodio svoj strogi pokornički život u Egiptu. U traganju za novim oblicima pokore, s nadom kako bi se svidio Bogu, došao je na ideju da si konopcem sveže noge te se naglavce objesi na rub jedne visoke litice, misleći kako je taj novi način veoma prikladan nakon isprobanih pokorničkih vježba.

U zoru, poslije duge molitve i kratkog sna, uzeo je konopac iz svoje nastambe i uspeo se na na liticu. Svezao si je noge hoteći ostvariti svoj naum. Potom mu se ukaza anđeo Gospodnji koji mu udijeli oštar prijekor riječima kako se pustinjakova žrtva ne sviđa Bogu. Zahvalan na upozorenju pustinjak se vrati staroj pokori koja mu donese toliko žuđeni miris svetosti.

Žalosni primjeri takvih i ostalih krajnosti možemo pronaći u spisima crkvenih otaca iz prvih stoljeća Crkve. Ovakve su pojave uvijek plijenile pozornost i privlačile neke entuzijaste koji su se povodili sličnoj praksi; pogotovo obraćenici i pokajnici, čija je intencija bila da u svom duhovnom životu i potrazi za posebnim posvećenjem iskupe svoje grijehe. Kad pokora postane sebi cilj, te nije usmjerena osobnom posvećenju, ona postaje velika barijera koju čovjek stavlja između sebe i Boga.

Takve prepreke priječe put Božjoj milosti koja je instrument Njegove ljubavi prema nama; ljubavi koja oslobađa, a ne postavlja zahtjeve ljudskog sebeljublja i samoostvarenja.






četvrtak, 10. travnja 2014.

Duh Sveti i preobraženje




Molitva kardinala sv. Roberta Bellarmina

Duše Sveti, kad Ti, božanska vatro, dolazeći s visina počinješ zapaljivati ljudsko srce, strasti odmah gube snagu. O blažena vatro, koja ne izgaraš nego prosvjetljuješ, a ako izgaraš sažižeš zla duhovna stanja duše da se život ne bi ugasio.

Tko će me obaviti ovim plamenom? Vatrom koja me čisti, koja iz mog duha odstranjuje tamu i mrak krive savjesti svjetlom istinske mudrosti koja preobražava u hladnoću goruću ljubav lijenosti. Tvoj plamen ne dopušta mom srcu da otvrdne nego ga svojom toplinom uvijek čini gipkim, poslušnim i pobožnim.

Neka me On oslobodi teškog tereta zemaljskih briga i svjetovnih želja, i neka na krilima svete kontemplacije koja hrani i umnaža ljubav, nosi moje srce toliko u visinu da mogu ponoviti s prorokom: Razveseli dušu sluge svoga, Gospodine, jer Tebi dušu uzdižem! (Ps 86.4). Amen.


srijeda, 9. travnja 2014.

Krunica i svjedočanstvo svećenika koji je napustio svećeničku službu


Pater Werenfrid van Straaten u časopisu Aide a l'Eglise en detresse, travanj 1972. g. piše:

"Današnja kriza Crkve opovrgava one koji su vjerovali da će uzvisiti Krista ponižavajući njegovu Majku. Nije istina da udaljavajući vjernike od Djevice Marije oni se otvaraju Isusu. Odbacivanje istina vjere, slabljenje svetosti, odbacivanje evanđeoskih savjeta, dekadencija u moralu, nevjernost mnogih svećenika svome pozivu i drugi znaci kriza sjemeništa su najviše pogodili one narode u kojima je Blažena Djevica Marija stavljena na stranu."

Da bi to ilustrirao p. Werenfrid u svom časopisu objavljuje pismo jednog svećenika koji je napustio svećeničku službu:

"Poštovani pater Werenfrid, poslije dugo oklijevanja pišem vam ovo pismo da vam zahvalim i ohrabrim vas u vašem djelu. Bio sam redovnik, sada sam ono što se zove "svećenik koji je napustio službu i oženio se". Bio sam od onih svećenika koji više nisu vjerovali u postojanje đavla. Do kraja umišljen, borio sam se protiv onoga što se tvrdilo da su srednjovjekovne tradicije. Sada vjerujem u postojanje đavla. Napustio sam svećeništvo i oženio se. Priznajem da sam došao na rub samoubojstva. Nakon što smo moja supruga i ja upoznali jednog obraćenika počeli smo ponovno moliti Krunicu. Krunica nas je spasila, iako smo zbog nje postali predmet izrugivanja rodbine i prijatelja zbog naše konzervativne vjere.

U ovo malo redaka ne mogu izraziti svu dramu koja je u mojoj duši. Meni svaki dan počinje u borbi između prezira, očaja, gorčine, mržnje i želje za obraćenjem, pokorom i oproštenjem. Da nas je Isus htio potražiti i uzeti za mene je neshvatljivo čudo milosrđa.

Osobno sam iskusio kako mnoge modernističke i napredne ideje u teologiji mogu od čovjeka učiniti "sina propasti". Moja supruga i ja smo bili od đavla zasljepljeni našom ohološću. Vjerovali smo da smo u službi obnove, a u biti smo postajali robovi kneza ovoga svijeta.

Uvjeren sam da mnogi koji se nalaze u mojoj situaciji misle kao i ja, samo se ne usuđuju to izreći. Put povratka je odveć tvrd. Molimo Boga da nam daruje milost obraćenja prije nego bude kasno. U ovim vremenima pomutnje vjerujem u ljubav prema Bogu i Blaženoj Djevici, te vjernost papi, koji su temelj za svakog vjernika."

(Primjer je citiran iz Rilanciamo li rosario, ED Napulj 1973., str. 317).





utorak, 8. travnja 2014.

Riječ urednika i blogera


Sv. Pio X., moli za nas!

Laudetur Iesus Christus!

U situaciji kad je blogosfera pretrpana raznim sadržajima, ponukan idejom da se pokušam kreativno uključiti u svijet bloga te se otvoriti novim spoznajama, a napose upoznati aktualne činjenice, isključivo ću se pokušati baviti pitanjima duhovnosti Katoličke Crkve.

Obična sam osoba koja se trudi posvetiti u veoma čudnim okolnostima; tako specifičnim za pokoncilsko vrijeme. Svjedoci smo velikih promjena u djelovanju današnje Crkve. Smatram se tradicionalnim katolikom - lefebvrovcem.

Poznata je činjenica da se okorjelim modernistima na sam spomen nadbiskupa Marcela Lefebvrea i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. odmah digne kosa na glavi, te uslijede osude i prijezir koji bi tebali biti neprimjereni za njih ako se drže katolicima. U nekim se reakcijama kod istih može otkriti strah od nepoznatog. Logično!

Uzimajući u obzir činjenicu kako je tradicionalni katolicizam u našem narodu otpuhan olujama aggiornamenta i modernizma, koji su izbrisali skoro sve tragove i ustoličili novi duh Koncila; što je izazvalo katastrofalnu degradaciju vjere milijuna katolika.

U nadi kako će Gospodin probuditi nove snage i vratiti Crkvu njezinu tradicionalnom katoličkom nauku i Misi svih vremena, te podariti joj istinsko proljeće - naravno od Duha Svetoga - u poziciji smo utrostručiti svoje molitve i posvetiti se svakodnevnim staleškim dužnostima; uvijek tražeći Božji blagoslov i zaštitu Blažene Djevice Marije.

Bog nikada neće ostaviti svoju Crkvu sazdanu na apostolu sv. Petru.

Vaš brat u Kristu, tradicionalni katolik!