subota, 30. kolovoza 2014.

Anomalije modernizma


Papa sv. Pio X.


"Tko je ovaj?", postavio si je pitanje sv. Pio iz Pietrelcine kad mu je osobno Lucifer u ispovjedaonici 'opravdavao' svoje Grijehe.

Istu taktiku samopravdanja koristili su od prvog pada u grijeh, kroz cijelu povijest, sve do ovog trenutka, svi oni ljudi koji zavedeni ohološću Zloga, pomisliše da imaju apsolutno pravo dobro nazivati zlim a zlo dobrim, i kako je ono što oni čine čisto savršenstvo koje, mišljaše, Bog tobože ne posjeduje jer im se čini nepravedno okrutnim, isključivim i neprijateljem čovjekovoj slobodnoj volji. Rogonjina škola za formaciju buntovnika na djelu!

Nisu se ohladile cipele od putovanja Pape Franje tamošnjoj korejskoj katoličkoj zajednici, već se nastavljaju podmukla rogobarenja, šuškanja i izjave modernističkih prelata, glede predstojeće listopadske sinode, na kojoj žele implementirati nova 'pastoralna' rješenja kojima imaju intenciju privući u otužno sve praznije crkve (Crkvu) novo stado preljubnika: perverznjaka, rastavljenih, ponovno vjenčanih; podjeljujući im sakramente ispovijedi i pričesti. Revolucija još jednog bunta modernizma. Otvoreni i siguran put u pakao. Izjaviše da je Crkva nepravedna prema ovim skupinama sablažnjivih grješnika. Koje li drskosti i oholosti!

Liberalni katolički mediji naivno (da se čovjeku smuči) gutaju sve Papine riječi, oduševljeno pristajući uz njegov humanizam, sveopće ekumensko jedinstvo i bratstvo, lenjinističku doktrinu ekonomije, teologiju tijela i oslobođenja, liberalizam... Druži se sa protestantskim hereticima, židovima i ostalim neprijateljima Crkve Božje. Moli se s njima i muslimanima u Vatikanskim vrtovima.

Nema smisla nadalje nabrajati modernizam u osobi Pape Franje. Jadan je to čovjek, a još su jadnija i bjednija uvjerenja koja otvoreno i svjesno promiče. Ista modernistička škola, koju sam već spomenuo. A pravovjerja svete Tradicije ni za lijeka. Sjetimo se samo kako je po komesaru Volpiju uništio cvatući red franjevaca i franjevki Bezgrješne koji su se pokušali vratiti predkoncilskom opserviranju Pravila sv. Franje. Kad su ti isti fratri počeli preispitivati opću tragediju II. vatikanskog, posljednja je kap prelila čašu.

Nije mi cilj uvlačiti ljude ka sedevakantističkoj premisi poslije pitanja: Je li Franjo nakon svega što predstavlja još uvijek može biti Papa!?! Takav sud i te sumnje odavno sam prepustio dragom Bogu. Čovjek mora posjedovati poprilično zarazan indiferentizam (ili veliku duhovnu sljepoću) i ne uvidjeti onu istinu koju je u enciklici Pascendi Dominici Gregis (8. IX. 1907) opisao papa sv. Pio X., te je uporno zanemarivati ne koristeći njeno upozorenje, tvrdokorno odbijajući činjenicu da papa Franjo nije veliki modernist, da Sabor nije modernistički, i krivo vjerovati kako je modernizam umišljena teza sv. Pija X., monsinjora Marcela Lefebvrea i tradicionalnih katolika.

Opet će modernisti iz pokoncilske škole pokušati 'savršeno opravdati' svoje grijehe perverznom logikom; poput Lucifera u ispovjedaonici sv. Pija iz Pietrelcine.

Ostaje nam jedino molitva za obraćenje Pape Franje. Bogu je sve moguće.




četvrtak, 28. kolovoza 2014.

Radosni mozaik ređenja: James Ngaruro, svećenik Bratstva




Na Svi Svete 2013., upisan je nezaboravan dan za afrički Distrikt Bratstva sv. Pija X., kao i za župu Svetog Križa u Nairobiju. Nakon razdoblja formacije na bogosloviji u Winoni, fr. James Ngaruro se vratio u Keniju, u pratnji rektora, nekoliko svećenika, desetak bogoslova i braće, nakon što je završio bogoslovni studij u Sjedinjenim Državama. Prethodno je pohađao školu u Goulburnu u Australiji.

Američki su gosti prvi put posjetili Afriku. Bio je to novi svijet za njih. Posjetili su prekrasni rezervat jezera Nakuru i upoznali lokalnu faunu. Iskoristili su vrijeme obilaska koristeći se prijevozom mjesnog autobusa u dugim kolonama kenijskog prometa, promatrajući mnoštvo prolaznika uz prašnjave ceste, kao i užurbanost domorodačkog stanovništva.

Uživali su dobrodošlicu i ljubaznost vjernika, kušajući afričku hranu i domaće likere. Glavna svrha njihova putovanja bila je priprema i posluživanje svečane ceremonije ređenja. Obroci i smještaj su pripravljeni za mnoštvo gostiju koji su pristizali iz svih krajeva Kenije, Tanzanije, Ugande, Zambije i Južne Afrike. Sigurnost mjesta su noć prije jamčili grupa vjernika, a na dan svečanosti policija je osigurala mjesto događanja.

Ujutro 1. studenoga, sve je bilo spremno za dugo očekivani dan. Naime, brat James Ngaruro je trebao postati prvi svećenik koji je podrijetlom iz mjesne katoličke zajednice, domaći sin, pa je radosna svečanost ovaj događaj nadasve činila još radosnijim. U međuvremenu je došao i monsinjor Bernard Fellay, koji je dan uoči ređenja stigao zrakoplovom iz Australije kako bi ceremonija počela na vrijeme.

Svečana Misa i ređenje potrajala je nekoliko sati. To je prvo svećeničko ređenje po tradicionalnom obredu u tom dijelu Afrike nakon dugog niza godina. Ali ne i posljednje: druga će uskoro uslijediti i pružiti ovom ogromnom kontinentu svećenike tako potrebne za širenje katoličke vjere i vladavinu Gospodina našega Isusa Krista.

Nakon svete Mise mladi je svećenik udijelio prve blagoslove. Za vrijeme ručka uz nazočnost 400 gostiju nekoliko je vjernika održalo pozdravni govor i zahvale, te su podsjetili monsinjora i ostale o početcima pastorala Bratstva sv. Pija X. u župnoj tradicionalnoj zajednici. Gosti su se opustili uz pjesme prijatelja, sestara, bogoslova, kao i mladih učenika iz obližnje škole Priorata. Svečani ručak je završio s nekoliko riječi i uz biskupski blagoslov monsinjora Fellaya.

Sljedećeg je dana o. Ngaruro slavio svoju prvu mladu Misu. Celebrirao je potom i dvije iduće svete Mise odjeven u crno liturgijsko ruho, a prikazao ih je za duše vjernih mrtvih, u prisutnosti svojih kolega i prijatelja iz Bogoslovije, te njegove obitelji i vjernika župe. Živo svjedočanstvo svetosti tradicionalnog svećenika Bratstva sv. Pija X. svakako je izazov koji rađa svećenički poziv i želju u dušama dječaka koji se žele predati Bogu postajući tradicionalnim svećenikom. Pater James Ngaruro je zacijelo posvjedočio svojim primjerom i zagrijao srca prisutnih dječaka koji žele slijediti primjer novog svećenika.















ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Osmjeh, molim!


Fascinantno je koliku sposobnost imaju katolički karikaturisti u predstavljanju karaktera osobe prenoseći konkretne situacije na duhovit način. Dobro, ima tu i malo imaginacije, no u tome jest bit i ljepota karikature. Katolici vole humor na svojstven način: intelektualno rafiniran, onako gosparski... A opet tako prirodan i neusiljen.

Bez obzira kojoj kulturi, mentalitetu, staležu i rasnoj skupini pripadali, svi su katolici međusobno veoma slični. Brzo se međusobno povežu u zajedništvu jedne i svete Crkve, a humor ostaje jedan od mostova koji gradi istinska prijateljstva i ukrašava lijep osmijeh na licima.

Međuostalim, radost tako svojstvena samo katolicima. Ta djeca smo Božja koja ne smiju izgledati uštogljena i smrknuta, poput protestantskih pastora iz starih američkih filmova. Napomena: Možete si dozvoliti trenutak opuštanja i ne uzimati karikature ozbiljno k srcu :) Dovoljan je Vaš lijepi osmjeh :) Bilježim se s poštovanjem! Blagodarim!














nedjelja, 24. kolovoza 2014.

Monsinjor Fulton Sheen i Krunica


Mons. Fulton Sheen celebrira tradicionalnu Misu


"Ljepota je Krunice u tome što ona nije samo usmena molitva. Ona je također duševna molitva. Često možemo slušati kakvu dramu u kojoj se, dok ljudski glas govori, u pozadini čuje veličanstvena glazba, koja daje riječima dostojanstvo i snagu. Krunica je slična takvoj izvedbi.

Dok se izgovaraju riječi molitve, srce ne sluša glazbu, nego neprekidno razmišlja o životu našega Gospodina, s obzirom na vlastiti život i potrebe. Kao što žica krunice povezuje njezina zrnca, tako razmišljanje povezuje molitve. Mi često razgovaramo s nekim dok naša pamet razmišlja o nečem drugom.

No u krunici mi ne samo da izgovaramo molitve, nego također mislimo o njima. Betlehem, Galileja, Nazaret, Jeruzalem, Golgota, Kalvarija, Maslinska gora, nebo - sve se to reda pred očima naše duše dok naša usta mole. Krunica poziva naše prste, naše usnice i naše srce na beskrajnu simfoniju molitve i stoga je ona najdivnija molitva koju je čovjek ikada sastavio. Krunica ima posebnu vrijednost za razne skupine ljudi: za tjeskobne, za učene i neuke, za bolesne. [...]" (monsinjor Fulton J. Sheen)


Časni sluga Božji papa Pio XII. i mons. Fulton Sheen




petak, 22. kolovoza 2014.

Nazarenci







Povijest Crkve je prepuna svjedoka koji su svoju vjeru posvjedočili mučeništvom. No, kukavičluk mnogih današnjih pastira je toliko zabrinjavajući da se postavlja pitanje koliko je vjera prelata koji vode Crkvu ispravna. Ohladila je ljubav pastira za Kristovo stado.

Pripadam onoj grupaciji katolika koja ne oprašta pokolje svoje braće. Možda sam militantan srednjovjekovni tip iz tradicionalne skupine koja prvo iskoristi diplomaciju, pa kao posljednja solucija ostaje vojna intervencija. Što mislite bi li danas postojala katolička vjera da su defanzivni subjekti upravljali Katoličkom Crkvom i kršćanskim državama kroz njezinu povijest?

Posljednji je pastoralni sabor osudio postojanje katoličkih država pod čudnom modernističkom filozofijom da je sloboda pojedinca vrhovno mjerilo ljudskog dostojanstva, i kako nema potrebe da se u ime nove slobode Gospodin Isus Krist zadrži u ustavu katoličkih država.

Prepustili su sudbinu Europe muslimanskim sotonistima i bezbožnicima svih vrsta. Priznajući takve zaključke, međuostalim, malen je korak do hereze koja rađa kukavičluk pasivnosti za potrebe progonjene braće.

Pogledajte animirani film i razmislite malo u kakvoj se nemogućoj situaciji i pat poziciji danas nalazimo. Ovakve scene mogu postati uobičajene i u raskršćanjenoj Europi. Tko sam ja da sudim savršeni II. vatikanski koji producira fantoma indiferentizma prema svima, a ponajviše prema kaldejskim katolicima?!







srijeda, 20. kolovoza 2014.

Važno je zvati se papa Pio




Stota je obljetnica smrti kad se papa Pio X. preselio u blaženu vječnost, točno na današnji dan, 20. kolovoza 1914. godine. Bijaše on veliki Papa, istinski katolički obnovitelj koji bi svima, u ionako teškoj vjerničkoj svakodnevici, trebao služiti kao uzor nasljedovanja Gospodina Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, onako kako nas uči jedina i sveta Katolička Crkva.

Ovaj sveti Papa je veoma uspješno ispunio ono što Gospodin Bog očekuje od Svoga namjesnika na Stolici svetog Petra. Njegova svetačka svestranost i umijeće upravljanja Crkvom zadivljuje njegove suvremenike, kao i sve ostale koji su upoznali pontifikat Pape - župnika. Kao i sve pape koji mu prethodiše Papa Sarto je imao onu Piovsku patničku dušu, što ga je po Duhu Svetome činila posebno osjetljivim za potrebe Crkve, približavajući ga siromašnome katoličkom puku koji ga je zbog te njegove otvorenosti potrebama i siromaštvom preobrazilo u alter Christusa u očima i dušama naroda.

Zbog toga su ga katolici veoma voljeli. Pio X. je isto tako u svojoj mladosti pretrpio ne tako lagan teret neimaštine. Upravo u takvoj oskudici gdje nema navezanosti na imetak i bogatstvo, rađali su se i stasali mnogi istinski i čvrsti katolički karakteri; uz svijeće molitve, rada i žrtve koje nisu gušili radosti kršćanskog života.

Nadbiskup Marcel Lefebvre nije bez važnog razloga uzeo papu sv. Pija X. za zaštitnika Svećeničkog bratstva koje je osnovao kako bi sačuvalo onu istu vjeru u narodu koju je posjedovao i širio ovaj veliki Papa. Monsinjor se nije prevario. Zbog činjenice da je sv. Pio X., međuostalim, bio glavni borac protiv zabluda modernizma, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. je praktički dokazalo na svom primjeru i životu tradicionalnih katolika Bratstva, kako se čuva i prenosi sveti polog vjere.

Kapele i priorati Bratstva su jasan i nedvosmislen znak predanja i svetosti koje jamči sveta Tradicija, kada se živi onako kako su katolici svjedočili svoju vjeru kroz dvadeset stoljeća Križnog puta Crkve Božje. Plodovi su ono po čemu se prepoznaje istinitost svjedočanstva i pravovjernost vjere. Neka nas i dalje prati nebeski zagovor svetoga pape Pija X.! Sv. Pio X., štiti nas i izmoli nam kroz Božansko Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino istinsku obnovu vojujuće Crkve!

Svima vama Božji Blagoslov i zaštita Bezgrešne Djevice - Majke Gospodinove i naše!




ponedjeljak, 18. kolovoza 2014.

Intervju s Luciferom


Donosim članak koji prikazuje superiornu i dijaboličnu inteligenciju palog anđela Lucifera i njegovu perverznu i izopačenu prirodu. Hipotetska situacija intervjua između čovjeka i Sotone, koja otkriva žalosnu stvarnost gotovo savršene obmane kojom u svoju mrežu lovi čovjeka, stvarajući od pojedinca zarobljenika grijehâ sebičnosti i pohlepe, kako bi na zemlji stvorio svoje zlo kraljevstvo. Sotona u svemu pokušava oponašati Boga. Srednji vijek ga s pravom naziva Božjim majmunom. Planovi koje mu je nekoć tijekom pradavne bitke razorio Bog, rušeći njega i njegove demone na zemlju, uporno pokušava uništavanjem duša provesti u djelo.

Ambicija, prvi Luciferov grijeh, s kojom je ušao u osobni konflikt podvojenosti stavljajući Božju volju u drugi plan, izopačila je njegovu narav koja povampirena traga za slobodom koju je izgubio, bolno svjestan činjenice da je nikad više neće zadobiti. To mu daje razlog za užasnu mržnju na svoga Stvoritelja i vrhunac Njegove božanske Ljubavi - čovjeka! Zlo zavisti i nemira su njegov pokretač. Okovi prokletstva koje će zauvijek nositi sa sobom, kao i duše izgubljenih kojima je stavio iste okove pogrešnog izbora iluzijom slobode. Sloboda izvan Boga ne postoji. Toliko o Luciferovoj 'superiornoj' inteligenciji. To ne mijenja stvar da je Zvijer bezopasna - upravo suprotno.

Jedna od novih taktika, veoma uspješno prilagođena mentalitetu današnjeg bezboštva, protkana ateističkim znanstvenim racionalizmom i suvremenim poganskim filozofijama potkrijepljenim duhom liberalizma, leži u činjenici da mnogi ljudi podcjenjuju njegovu destruktivnu snagu do te mjere da vjeruju kako Sotona ne postoji; odnosno da je zlo nekakva ravnoteža dobru i neophodna sastavnica univerzuma koje nema personifikaciju osobnosti. Na žalost, takvi ljudi se savršeno uklapaju u planove kneza grijeha i apostazije.




"Cilj ovog teksta je ilustrirati kako razmišlja Sotona. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe i pogledati što se događa u svijetu da bi se shvatilo kako nam se taj čovjekov ubojica od početka smije u lice. Nemojte se zaprepastiti! Danas razgovaramo s Vragom. I ne pitajte gdje sam mu pronašao adresu. Na razgovor je pristao uz uvjet da mu ime pišem velikim slovom. [skraćeni uvod]

- Vraže, tko si ti zapravo? 

On me (Gospodin Isus Krist) nazvao lašcem i ubojicom. A On zna što govori, kao što ja znam što činim. No, mene se ne može definirati jednim izrazom. Ni s mnogo pojmova. Upozoravam na bitno: meni je istina poznata. Zato je mrzim. Odatle kreni, ako išta želiš saznati o meni.

- Mnogi tvrde da tebe nema... Što ćeš na to? 

Kreteni! Negacija je moje ishodište. Jači sam kad i sebe zaniječem. I ta je spoznaja korisna da utvrdiš moj autentični identitet. Ja sam protivna strana vrijednosti. Shvaćaš li išta? Ne pitaj više o tome! Ako si to shvatio, mnogo znaš o meni.

- Čekaj, a Bog? Tvoj odnos prema Njemu? 

A On? On je razlog moga postojanja i predmet moje mržnje. Postojim da bih ga prezirao. Silan je! Uostalom, samo se veliki mogu mrziti. Budući da Njemu ne mogu ništa, uništavam Njegovo djelo. Svu ljubav kojom sam ga nekoć ljubio, u dalekom praiskonu, obratio sam u mržnju. Možeš li ti, bijedniče, shvatiti što znači perverzija bića? Crna strana svjetlosti? Inverzija svetosti? Pitaj nešto drugo, nedostupne su to tajne za tebe.

- Kako se osjećaš? 

Ti to prijateljski? Paklenski sretno. Smiješ mi se? Glupavče! I mržnja ima svoju otajstvenu radost, koja umanjuje naše đavolsko prokletstvo. Ta radost isijava iz uspjeha. Svako novo prokletstvo donekle olakšava naše, kao što svaka sreća umnaža opće blaženstvo. A ja sam pobjednik, razumiješ li? Paklom odzvanja pomamna glazba.

- Vrijeđaš, ponizuješ, hvališ se... Nije pošteno. 

Idiote! Pa to mi je profesija! Mi ne poštujemo nikoga. Mi preziremo svakoga. I one koji nam služe. Ja sam mržnja, kao što je On ljubav. Bijedo ljudska, možeš li ti shvatiti što znači biti nesposoban za ljubav?

- Strašna granica! Čudno si iskren? 

Mogu biti, jer sam uspio. Igra zavaravanja traje dok ne pobijediš. Poslije toga je suvišna. Tada se istupa s grozotom koja proždire svaku nadu. To je pakao.

- Htio bih već jednom čuti nešto o tvojim uspjesima. Gdje su? 

Uz uvjet da me ne prekidaš. Ne podnosim vaša glupava zabadanja. Pitati ne znate, odgovarati ne znate. Klupko ste iracionalne pređe. Ništarije ljudske! Ali, slušaj! I broji!

1. Vjera u Boga nekada je bila nedodirljiva. Hm, odavno sam Boga učinio samo hipotezom. Pri tom sam dopustio da i sâm postanem hipoteza. Rezultat? Riječ Bog uglavnom je još ostala samo za djecu. Odrasli, intelektualci, redovito samo sliježu ramenima. Ako već govore o Bogu, onda to nije Onaj koji jest. U svakom slučaju, hipoteza o meni izgleda im manje bezumna. Zar to nije uspjeh?

2. Učinivši Boga spornim, svu sam vašu pažnju skrenuo na čovjeka. Grcam od podrugljiva smijeha dok slušam vaše humanitarne govore, vaša buncanja o dostojanstvu i poštovanju čovjeka. Nikoga vi ne poštujete. Slušaj! Dva čovjeka danas idu ulicom. Ni korake ne mogu uskladiti, a kamoli mišljenja. Razdire vas duh iracionalne samostalnosti i strančarenja. U vašemu društvu postoje samo protivnici. Današnji, i oni sutrašnji. Već je i svaki pojedinac u sebi razdijeljen, bez orijentacije. Što je to? Nemoć u kojoj bujaju samo mrzovolja i bjesnilo. Pri tom lažete sebi i svima drugima. U jednom ispitivanju mišljenja, među brižljivo odabranima, 75% izjaviše da političke stranke nikada ne govore istinu. Nije posve točno. Koji put je kažu, ali samo zato da bi im vjerovali i onda kad je ne govore. Što kažeš? U svakom društvu nosim iskaznicu broj 1. Koji put je ustupim drugomu, da ne bih ubio sve ambicije. Razumiješ li ti uopće ovaj govor?

3. Grijeh... Što je grijeh? To sam ja, zlo, opačina, perverzija. Teče svijetom bujnije nego sve vaše rijeke. A uvjerio sam vas da ne postoji. Tobože, što je ljudsko - slobodno je! Sloboda zla, to je moja afirmacija. Znanje zla nametnuo sam vam kao potrebu života. Pri tom sam vas čak uvjerio da je bližnji izvor svih vaših jadâ. Zato se ne podnosite. Autentični đavolski potez! Genijalno.

4. Lakomost. U vašem katekizmu lakomost je jedan od izvora grijeha. Ali ne radi se samo o tome da bez biranja sredstava što više zgrneš, što udobnije živiš. Pobrinuo sam se da mnogi dođu zloći do dna. Treba ništa ne dati, drugomu sve uskratiti, ni za koga se brinuti. Ni za djecu rođenu. Samoživci! Paklena zrelost čovjeka. Tuđi uspjeh treba pretvoriti u izvor zavisti. Tko ima manje, mrzi onoga tko posjeduje više. Nejednakost treba podržavati, da biste se mogli mrziti. Ali otimačinu treba proglasiti sredstvom izjednačenja. To sam nazvao plemenitom borbom za jednakost među ljudima. A vi sve prihvaćate...

5. Tjelesna razuzdanost. To je grobnica vrednota. Tu ste najsavitljiviji. I najdalje ste otišli. Izobličili ste narav čovjeka. Taj karnalni požar uništava ljudskost u vama, a proglasili ste ga sastavnim dijelom obrazovanja i kulture... Na čast vam! Brak, vjernost - što je s tim? Suzdržljivost, čistoća? Ha, djevojke se srame ako su djevice. Vjerna žena - uzor je nevrijednosti. Među svećenicima se šuška o besmislu celibata. Časne sestre propitkuju čemu zavjeti. Mnogim je fratrima dosadilo sve osim novca i slobode. Nedavno sam pratio na jednoj europskoj televiziji kako mladi svećenik izlaže da Sodoma nije uništena zbog homoseksualnosti. Jedan nizozemski svećenik blagoslovio je brak dvaju homoseksualaca. Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali mene proljeće ni ne zanima. Vjera izlazi iz života. Ostaju samo objekcije, protivljenja, zbunjenost i upitnici. Što misliš, zašto?

- Rekao si da te ne prekidam. 

Izmičeš, bijedo ljudska! Dobro, ja ću reći. Kako ono glasi Njegova zapovijed? ,,Ljubi Gospodina Boga svoga... Ljubi bližnjega svoga..." Do danas to niste shvatili. U redu vjere, prijatelji, ljubav prethodi spoznaji. Beskorisno podcrtavate iracionalni vid toga postupka. U filozofiji, koju sam vas ja naučio, spoznaja prethodi ljubavi. Tobože, ne možeš voljeti što ne poznaješ. A što je ljubav? Šetnja u nepoznato! No, budući da Boga nikada ne možete dovoljno spoznati, trajno odlažete ljubav prema njemu. Razložan ateizam, zar ne? Tako umirete bez spoznaje i ljubavi. To je što hoću. Tu sam vas sredio. Prava spoznaja, glupani, dolazi s ljubavlju, a ljubav se temelji na povjerenju, vjeri! I to vas Vrag mora učiti? Fić!

6. Sumnja. Ovaj govor vrijedi prije svega za intelektualce, one koji su sposobni misliti. Odmah dodajem: Posebno sam zadovoljan bezvoljnošću elite. Nekoć su postojale neke vrijednosti, u koje nije bilo dopušteno sumnjati. Danas je sumnja vrhunski domet. Posljedica? Nitko se više ne usudi javno protestirati u ime istinskih vrednota. Mnogi su se mirno odrekli vlastitih moći da shvate istinu. Ne zanima ih. Ha, to je uspjeh!

7. Oholost je moje najmoćnije oružje. Ohol čovjek dokazuje da nema svijesti o sebi. Jer glupo sebe precjenjuje, nikoga drugoga ne podnosi. Znanost žvače stare zablude, pa ih pljuje u novom obliku. Čovjeka sam onesposobio za ljubav i za istinu. To je definitivna smrt duše.

8. Uvjerio sam vas da pakla nema, da ga se ne morate bojati. Od tada se plašite svega, najviše samih sebe. Gdje vam je mir? Trzate se i u snu. Ničemu se više ne znate diviti, osim vlastitoj umišljenosti. Malraux je rekao da su nacisti dali lekciju i samomu paklu. Vi ćete učiniti da se pakao preseli na svijet. Čestitam.

9. Nepriznavanje nevjerovatnosti Ljubavi. Kršćanstvo bleji već dvije tisuće godina da je Bog postao čovjekom. Sjećam se Nepoznatoga s galilejskih proplanaka. Pobrinuo sam se da vi upravo zato otklonite da postanete ljudi uz Njegovu pomoć. Iz straha da ne biste postali Njegovi dužnici, odričete se pomoći koju vam nudi. Ulio sam vam zazor od Boga koji je u ljudskom liku boravio među ljudima. S jedne strane optužujete što je odviše iskren i dalek, a s druge osuđujete što se umiješao u vaše društvo. Tobože, ne dolikuje mu. A onda, nije se dovoljno dokazao. To je i mene stajalo prokletstva. Nisam htio priznati nevjerojatnost Ljubavi. Takav je i vaš slučaj. Kajin je u vašim očima postao nevin, Abel krivac svemu. Zato vam je bliži svaki Baraba od nevinoga Krista.

10. Jedno priznanje! Logični ste i dosljedni. Budući da su krivci postali nevini, a nevini krivci, vi ste ozakonili ubijanje nevinih. Uz jedan uvjet: da još ne budu rođeni! Dijete ste nazvali nasilnikom, a majci pružate zakonsku mogućnost da se protiv nasilja brani. Kakva đavolska logika! Moja, da, moja!

11. Život vam je toliko rastrovan da vam postaje dosadan. I tu sam vam pružio snagu. Droga je sredstvo da se po jednoj čudnoj tangenti pobjegne iz svijeta, a da se nikamo ne stigne. Pomoću nje plivate u bestežinskom prostoru, što je do sada bila povlastica anđelâ i astronautâ. Lijepo. Postali ste savršeno apatični, bez zanimanja za svijet i za bližnjega. Blaženo stanje bezumlja! Marx je govorio da je vjera opijum naroda. Promijenila su se vremena. Opijum je postao vjera svijeta. Na zdravlje!

12. Koliko se sjećam, On se sâm pitao hoće li još naći vjere na zemlji kad se ponovno pojavi na oblacima. S pravom se pitao. I oni koji još vjeruju, prave čudesan izbor. Tko više govori o paklu, o Božjem sudu, o raju, o drugom životu? Ako se što i procijedi, čini se to stidljivo, gotovo crveneći se, Radosna vijest zapravo je postala tjeskobno pitanje. Nesigurna nada samo u ono što bi vam odgovaralo.

13. Protivljenje - to je kob svijeta. Dobro sam to izveo, nametnuvši vam nove zakone mišljenja. Dijalektika! Teza - antiteza - sinteza! Što je to? Dinamika protivljenja, utkana u srž mišljenja. Trajno sudaranje na kulturnom, političkom, ekonomskom, društvenom području. Dijalektika rađa sudare, mržnju i nasilje. Zašto ste prošle godine potrošili 480 milijardi dolara na naoružanje, 16 000 u sekundi? Vidjet ćete. A bolesnih i gladnih pun vam je svijet. Sretno!

14. Ubitačni skepticizam obuzeo vam je duše. Nije toliko vidljiv koliko je stvaran. Demokrati više ne vjeruju u demokraciju, marksisti u marksizam, osim nekih ekscentričnih svećenika, koji Marxa i Lenjina smatraju bratićima sv. Vinka Paulskog. Znanost duboko sumnja u sebe i ne zanima se za temeljna pitanja čovjeka. Dakako, nije joj ni na kraj pameti da svoju nemoć javno prizna. Ljudski se duh oslobodio kontemplacije. Posljedice? Prva: za vas zapravo više nema istine. Druga: nema ni zablude. Sve je i jedno i drugo. I nije ni jedno ni drugo. Tko ste zapravo vi, bijedno djelo Svevišnjega? Chesterton je svojedobno pisao da će posljednji pojedinci s vjerom u Boga i čovjeka biti zatvarani u ludnice, jer ugrožavaju postojeći poredak. Čuje li se već nešto o tome u vas?

- Dosta, Vraže, tvoju samohvalu ne mogu više podnositi. 

Dobro, hvalite se vi, ako imate čime. Pismo kaže da je Sotona knez ovoga svijeta. Ako jest, što će se dogoditi? Upravo ono što se događa! Pa, zar treba većega dokaza? Ha... ha... ha!"

I završi razgovor, te se izgubi u samo njemu poznatom smjeru.


Intervju: Drugi izvor




petak, 15. kolovoza 2014.

St. Mary's Academy & College


Crkva u sklopu škole



St. Mary's Academy & College se nalazi u Američkoj saveznoj državi Kansas. U kompleksu škole smješteno je 12 zgrada, na posjedu od 1,9 četvornih kilometara. Škola se nalazi 25 milja zapadno od gradića Topeka, odnosno 75 milja zapadno od grada Kansasa.

Bivša je isusovačka misija, koja je osnovana 1848., a pastorizirala je u svojim počecima Potawatomi Indijance. Početkom 20 stoljeća, kao i ranih tridesetih, na vrhuncu aktivnosti, oci isusovci su držali sjemenište i bogosloviju. Sve je zatvoreno 1967., kako bi se posvetili drugim obvezama, ,,u skladu s novim izazovima". 1968. godine kompleks je kupljen od Svećeničkog bratstva sv. Pija X., i do danas je u njihovom vlasništvu.

2008., Akademija je upisala 682 učenika. Na dvogodišnjem studiju za Učitelje upisano je 50 studenata. Škola i kampus posjeduju vlastitu radio postaju, što nije rijetkost u Sjedinjenim Državama. Među ostalim slobodnim aktivnostima čast škole predstavljaju i dva športska kluba.

U sklopu su tradicionalne katoličke župe koja ima 2450 vjernika. 2011. godine školu je pohađalo preko 700 učenika, u razredima K-12. Koledž je brojao 70 studenata.

Na stranicama njihove škole piše: "Krajnji cilj naših škola je da se formira dobre katolike i građane na takav način da cjelovita osoba može sudjelovati u vladavini Isusa Krista: u duhovnim, moralnim, intelektualnim i ostalim sferama djelovanja."

Zalažu se za put odanosti i predanja planu nadbiskupa Marcela Lefebvrea, u duhovnoj i svakoj drugoj formaciji; po klasičnom katoličkom principu, što je i razumljivo.





Hvala Monsinjore!!!



srijeda, 13. kolovoza 2014.

Modernističko evanđelje





Modernizam je kao stupica ponuđen katolicizmu, kako bi pomirio katolicizam s modernim mentalitetom i time nadišao navodni jaz između vjere i znanosti, a u praksi bi to značilo oduzeti vjeri dogme i nadnaravni sadržaj.

Zapravo je to bio cilj modernizma, koji je izrastao iz liberalnog njemačkog protestantizma, da se modernizira kršćanska vjera, iz koje bi se izbacila božanska dimenzija, i vjeru poput protestantskog krivovjerja učini prihvatljivom zbunjenome modernom čovjeku. Modernistička filozofija je bila imanentizam, koji je podizao takvu "religioznu svijest" na najviše mjesto kršćanskog života.

Pod snažnim uplivom masonerije modernistička doktrina se postupno, u dijelovima, ušuljala i s pomoću Drugog vatikanskog zagospodarila Katoličkom Crkvom.

Najvažniji protagonist tog sramnog pokreta bio je katolički teolog, herezijarh, Alfred Loisy (1857.-1940.), koji se posvetio jednom od omiljenih predmeta modernističke internacionale, egzegezi Svetog pisma.

Loisy je, između ostalog, zaključio da je, prema Gospodinu Isusu Kristu, kraljevstvo o kojem govori Evanđelje čisto eshatološki pojam, te da je Crkva bila nepredviđena posljedica neostvarenoga ,,pogrešnog" Isusova vjerovanja u skori kraj vremena.




utorak, 12. kolovoza 2014.

Kako je počela priča Marije od Božanskog milosrđa





"Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu." (1 Ivanova 4, 1 - 4) 


Članak sam pronašao na internetu, a preveden je na hrvatski jezik. Govori o iskustvu koje je Marija od Božanskog milosrđa osobno doživjela, vjerujući da joj se Krist, Blažena Djevica i Duh Sveti objavljuju, tražeći ju da upozori svijet na Gospodinov Drugi dolazak. Marija vjeruje da kao sedmi glasnik (anđeo), odnosno od Boga pozvani posljednji prorok ima za misiju upozoriti svijet na obraćenje, jer navodno smo pred skorim dolaskom Antikrista i lažnog proroka. Prije tkz. Objave, kako je rekla, držala se je ,,ravnodušnim vjernikom". Vrlo sumnjiva duhovna predispozicija za mistični susret i poruke ovakve vrste. Susret na razini Otkrivenja koje je objavljeno sv. Ivanu Apostolu.

Njezine su poruke izazvale velike kontroverze i prijepore u Dublinskoj nadbiskupiji, gdje gospođa Marija živi, kao i u cijeloj Crkvi. Članak govori o njenom prvom susretu s "Gospodinom". Učinio mi se zanimljivim, ne znam razlog. Članak sam s jednog bloga skoro doslovce prepisao. Nije mi poznato tko je u stvari prevoditelj teksta, no to i nije posebno važno. Dovoljno je razumljiv da bi se mogao teološki i sa sličnim mehanizmima preispitati u duhu citata Prve Ivanove poslanice, kojeg sam gore napisao: zapravo u duhu prakse, dobre i pravovjerne Tradicije Crkve. Sve me ovo na izvjestan način u nekim sličnostima podsjeća na fenomen Međugorja. Vrijeme će, kako i priliči, pokazati plodove ukazanja i autentičnost Marijinih poruka.




Bilo je 3 sata ujutro, 9. studenog 2010., kada se Marija odjednom probudila. Ne prije nego je pogledala na vrijeme, koje je sjalo crvenim svjetlom s digitalnog sata kraj njenog kreveta, postala je svjesna da drukčije osjeća svoje tijelo. Osjetila je kao da nema težine i iskusila je snažan osjećaj u trbuhu koji se činio kao da putuje do njenih nogu dodirujući svaki živac i mišić. Paleći lampu kraj kreveta, niz moćnih osjećaja, i fizičkih i duhovnih, uzburkao je poput električne struje njeno cijelo tijelo. Zbunjena i nadvladana, sjela je. Odmah je bila privučena slici Isusa na ormaru pokraj kreveta. Lice na slici počelo se mijenjati. Postalo je živo. Na njeno zaprepaštenje, slika Isusa nasmijala joj se i Njegove usne su se počele micati kao da govori.

Njegovo je lice bilo oživljeno, sa različitim izrazima nježnosti, zabrinutosti i suosjećanja koji su prožimali sliku. Iako nije mogla čuti Njegov glas, nagonski je znala da je On želio komunicirati s njom. Odmah je znala da je to Božja prisutnost. Neobično, osjetila je ublažujuću smirenost koja je bila u suprotnosti s ponešto nestvarnim ozračjem u sobi. Drhteći, dok su suze tekle niz njeno lice, postala je poput malog djeteta pred Njim. A onda je dobila moćni nagon da zapiše ono što je znala da joj Isus govori. U pozadinu njenog uma došlo je shvaćanje da su se upravo otvorila vrata. Upaljen je prekidač i nema povratka. Grabeći staru kuvertu i uzimajući olovku pored kreveta, riječi su se počele oblikovati u njenim mislima.

Napisala je ono što je čula i što joj se govorilo na nježan, ali nadmoćan način. Svaka je riječ bila oblikovana, razgovijetno, jasno i bez pauze, čim je njena olovka dotakla papir. Prve riječi koje je zapisala bile su, "Tvoja Volja je moja zapovijed". Bez shvaćanja zašto je to napisala, znala je u srcu da je to bio prirodan i spontan odgovor. Nekako je znala da je to trebala najprije zapisati. I zatim je došla prva poruka koju joj je dao Isus Krist. Poruka, koja joj je izgovorena, sadržala je 745 riječi i trebalo joj je točno 7 minuta da ju zapiše riječ po riječ, od početka do kraja. Slijedećeg jutra, u hladnom svjetlu dana, bila je nadvladana osjećajem nestvarnosti. S osjećajem slabosti, znala je da je ono što se dogodilo prošle noći bilo stvarno.


I tako je pročitala poruku. Drhteći zgranuta i u nevjerici, tekle su suze kada je Istina počela prodirati. Pametna žena, Marija, majka četvero djece, vodila je zauzet i ispunjen život. Navikla rješavati mnoge izazove dan za danom u poslu, bila bi prva koja bi odbacila takve tvrdnje. A ipak, znala je u srcu da ne samo da nije umislila poruku, nego da ne bi nikada imala sposobnost napisati nešto poput ovoga. Nervozno, podigla je Isusovu sliku ponovno i pogledala je, čekajući. Izazivajući sliku da se ponovno pomakne. I to je učinila. Ovog je puta plakala, molila Isusa da joj udjeli znak da je cijela stvar samo u njenoj mašti. Bilo je 11 ujutro. Slika se kao i prije promijenila, i Isusovo je lice ponovno oživjelo. Bio je odjeven u bijelo, sa zlatnim sjajem oko vrata. Njegovo je lice bilo dugo i tanko. Imao je crvenkasto smeđu valovitu kosu do ramena, prodorno plave oči i bio je okružen blistavim prodornim svjetlom. To svjetlo, kaže Marija, je vrlo jako i oduzima vam snagu.

Pogledao ju je nježno, sa zabrinutošću, suosjećanjem i dubokom trajnom ljubavlju. Tada se nasmiješio. Njeno je tijelo iskusilo snažni bestežinski osjećaj ponovno. Zapisala je slijedeću poruku, osobnu. Mnogo kraću nego noć prije. Ovog joj je puta Isus rekao da ne bude zastrašena. I da, stvarno, On je taj koji govori s njom. Pozvao ju je da ne pobjegne i da bude jaka. Uvjerio ju je da ga ne zamišlja. I tako su počele poruke, iako Marija, u početku, nije imala pojma o čemu su ili što znače. Bila je jako zastrašena zbog reakcije javnosti na takve poruke, i bilo joj je lakše kada joj je Isus rekao da želi da ostane skrivena zbog mnogih razloga. Kako joj je istina polako postala jasna, da su poruke u stvari vjerodostojne, iako se osobno nadala da neće biti, pretpostavila je da je još jedan vidjelac, osoba koja ima vizije.

Nije se o tome radilo. Isus joj je konačno rekao tko je ona. Rekao joj je da je prorok Kraja Vremena (izraz koji nikada prije nije čula), i da je bila odabrana. Poslana je kao sedmi Glasnik da izgovori, u Isusovo ime, pečate sadržane u Knjizi Otkrivenja kako bi se svijet pripremio za Njegov drugi dolazak. Otada je skoro svakodnevno primala poruku od Isusa Krista. Neke joj je poruke dala Djevica Marija, Majka Božja, koja je Mariji dala novo ime po kojem želi biti poznata, Majka Spasenja. Prva poruka koju je primila od Boga Oca bila je u lipnju 2011. Prije nego je primila ovu poruku, bila joj je dana poruka Duha Svetoga koji joj je objavio da Bog Otac želi govoriti s njom. Drhtala je tijekom primanja ove poruke, ne zato što je bila zastrašena, već zbog Njegove moći i čiste ljubavi koju ima za cijelo čovječanstvo.

Objasnio joj je zašto je stvorio svijet, najprije. Da bi mogao imati Obitelj. Marija je rimokatolkinja, ali kaže da je, dok nije primila poruke, bila ravnodušan vjernik. Vjerovala je u Boga, ali nije bila odana u tradicionalnom smislu. Kako bilo, u mjesecima koji su vodili do prve poruke, iskusila je duhovnu obnovu i svjedočila je osobnim objavama Djevice Marije, iako je to čuvala za sebe. Kao ishod objava, počela je više moliti, posebno svetu Krunicu. Dok je molila Krunicu pred kipom Naše Gospe 8. studenog 2010., Naša joj je Gospa dala poruku, koju je zapisala, ali nije imala pojma što znači. Mariji je rečeno da je na vidiku Drugi Dolazak Isusa Krista i da je ona posljednji glasnik, posljednji prorok. Rečeno joj je da je ona sedmi Glasnik, sedmi anđeo, koji će svijetu objaviti sadržaje Pečata u Knjizi Otkrivenja, koje otvara Jaganjac Božji, Isus Krist.

Njoj dane poruke, koje čine Knjigu Istine, naviještene su u Danijelovoj Knjizi za kraj vremena. Dane su svijetu kako bi pomogle širiti obraćenje, tako da sva Božja djeca mogu biti spašena od Antikrista koji će se uskoro objaviti u svijetu. Bog, ona kaže, želi sve spasiti, uključujući otvrdnule grješnike. Svi spašeni ući će u novi raj na zemlji, gdje će imati um, tijelo i dušu. Živjet će u raskoši, ljubavi, miru, skladu i neće željeti ništa. Ovo je naslijeđe koje je Bog obećao svoj svojoj djeci.

Nadilazit će sve što možemo zamisliti, kaže ona, ali samo oni koji se okrenu Bogu i zamole ga za oprost mogu ući. Oni će imati vječan život. Ako odbiju Boga, bit će bačeni u vatre pakla s Antikristom, lažnim prorokom i svima onima koji slijede Sotonu. I nemamo puno vremena.



                                                  

ponedjeljak, 11. kolovoza 2014.

Nevina dječica





"Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: >Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.< Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke." (Mk 10, 13-16)