ponedjeljak, 5. siječnja 2015.

Sumnje u Franjin obrat - Bergoglio je nepredvidljiv za prosječnog katolika. Pobuđuje širok interes, no koliko iskren?




I Vittorio Messori, poznati talijanski publicist, poznat po lojalnosti papi Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., sada je progovorio. Ovaj članak, objavljen na Badnjak, izazvao je i izaziva velike polemike u Italiji i u svijetu. 



Mislim da je pošteno to odmah priznati: zlorabeći, možda, prostor koji mi je dan, ovo što ovdje iznosim, više od članka, jest osobno promišljanje. Štoviše, jedna vrsta ispovijedi koju bih rado bio odgodio da to od mene nije traženo. Da, odgodio jer moja prosudba (i ne samo moja) ovoga papinstva stalno oscilira između privole i smetenosti, to je promjenjiv sud ovisno o trenutcima, prigodama, temama. Papa koji nije nepredviđen: s tim u vezi, bio sam među onima koji su očekivali Južnoamerikanca i pastoralca, čovjeka sa svagdašnjim iskustvom u upravi, gotovo da bude ravnoteža divnomu profesoru, teologu odveć profinjenu za neke ukuse kakav je bio voljeni Joseph Ratzinger. Papa, dakle, koji nije bio nepredviđen, ali koji se od onog prvoga ,,buonasera" pokazao nepredvidljivim tako da je s vremenom razuvjerio i neke kardinale koji su bili među onima koji su ga izabrali. 

Nepredvidljivost koja se nastavlja, zamućujući mir prosječnog katolika koji je naviknut da se odriče vlastitog promišljanja o onome što je vezano s vjerom i moralom i potican da se ograniči na ,,slijediti Papu". Da, ali kojega Papu? Papu određenih jutarnjih propovijedi u Svetoj Marti, propovijedi u stilu župnika na starinski način, s dobrim savjetima i mudrim izrekama, čak i s upornim opomenama da se ne padne u zamke koje nam postavlja đavao? Ili Pape koji naziva Giacinta Marca Panellu, angažirana u tko zna kojem po redu, bezazlenom postu i kojemu želi ,,dobar uspjeh u poslu", kada se, desetljećima, ,,posao" radikalnog lidera sastojao i sastoji u propovijedanju da je istinska ljubav boriti se za rastavu, pobačaj, eutanaziju, homoseksualnost za sve, rodnu teoriju itd. Papa koji se, u govoru ovih dana Rimskoj kuriji, s uvjerenjem priklanja Piju XII. (no, u biti samom svetom Pavlu) definirajući Crkvu ,,Kristovim mističnim Tijelom"? Ili Pape koji u prvom intervjuu Eugeniju Scalfariju ismijao onoga što misli da je ,,Bog katolik", gotovo da je Ecclesia una, sancta, apostolica romana bila samo optional, dodatna oprema koja se prikvači ili ne, već prema osobnom ukusu, Božanskom Trojstvu? Argentinski papa svjestan, zbog izravnog iskustva, dramatičnosti Latinske Amerike koja je krenula putem da postane bivšim katoličkim kontinentom, masovnim prelaskom ovih naroda na pentakostalni protestantizam? Ili Papa koji putuje zrakoplovom da zagrli dragog prijatelja i zaželi mu dobar uspjeh, prijatelju koji je pastor baš u jednoj od zajednicâ koje ispražnjavaju katoličku zajednicu i to baš prozelitizmom koji je on oštro osudio kod svojih? 

Moglo bi se, dakako, nastaviti s ovim vidicima koji se čine - i možda uistinu i jesu - proturječni. Moglo bi se, ali ne bi bilo pravedno, za jednoga vjernika. On zna da se na Prvosvećenika ne gleda kao na izabranog predsjednika republike ili kao na kralja, slučajnog nasljednika nekog drugog kralja. 

Jasno, u konklavi, ona oruđa Duha Svetoga što su, po vjeri, kardinali izbornici dijele ograničenja, zablude, čak i grijehe koji obilježavaju cijelo čovječanstvo. Ali jedina i istinska glava Crkve jest onaj svemogući i sveznajući Krist koji zna malo više od nas koji je najbolji izbor glede njegova vremenitog zemaljskog predstavnika. Izbor koji se može učiniti zbunjujućim ograničenom pogledu suvremenika, ali koji pak, u povijesnoj perspektivi, otkriva svoje razloge. Tko doista poznaje povijest, iznenađen je i zamišljen otkrivajući da - u tisućljetnoj perspektivi, a to je perspektiva Katoličke Crkve - svaki papa, bio ili ne bio toga svjestan, igrao svoju prikladnu ulogu i, koja se na koncu pokazala nužnom. Upravo poradi ove svijesti odabrao sam, što se mene tiče, promatrati, slušati, promišljati, a da se ne izlažem pogibelji davanja neprikladnih, ako ne i prenaglih mišljenja. 

Vratimo se pitanju, prečesto citiranu izvan konteksta. ,,Tko sam ja da sudim?" Ja koji - jednak svakomu drugomu, jesam jedan isključeni - kojemu zacijelo ne pomaže ,,papinska karizma", pomoć koju je obećao Tješitelj. A onomu koji želi suditi, zar ništa ne kazuje potpuno odobravanje, više puta ponovljeno - glasom i napismeno - o Franjinom djelovanju, koje dolazi od onoga ,,Pape emeritusa" koji je tako različan po stilu, formaciji, po samom programu? 

Strašna je odgovornost onih koji su danas pozvani odgovoriti na pitanje: ,,Kako naviještati Evanđelje suvremenicima? Kako pokazati da Krist nije blijeda i daleka utvara, nego ljudsko lice onog Boga stvoritelja i spasitelja koji svima može i želi dati smisao života i smrti?" Mnogo je odgovora, često suprostavljenih. 

Za ono malo što vrijedi, nakon desetljećâ crkvenog iskustva, ja ne bih imao svoje odgovore. Imao bih, kažem: kondicional je obvezan jer mi ništa i nitko ne jamči da sam nazreo prikladan put. Ne bih riskirao možda biti kao evanđeoski slijepac, onaj koji želi voditi druge slijepce, završavajući svi u jami? Tako da su određene pastoralne odluke ,,Rimskog biskupa", kako se voli nazivati, meni uvjerljive; ali bi me druge pomutile, činile bi mi se nedovoljno prikladnima, čak i sumnjivima da su populizam kadar probuditi interes koliko širok toliko i površan i prolazan. 

Primjetio bih neke stvari s obzirom na prioritete i sadržaje, u nadi da će apostolat biti plodonosnijim. Imao bih, mislio bih: u kondicionalu, ponavljam, kako zahtijeva perspektiva vjere gdje svatko, također i laik (na to podsjeća Kanonsko pravo) može izreći svoju misao, ako je mirna i motivirana, o taktikama evangelizacije. Ostavljajući čovjeku koji je izišao odjeven u bijelo iz konklave generalnu strategiju i, osobito, čuvanje ,,deposituma fidei". U svakom slučaju, ne zaboravljajući kako je sam Franjo podsjetio baš u tvrdom govoru svojoj Kuriji: lako je, rekao je, kritizirati svećenike, ali koliko nas se moli za njih? Želeći također podsjetiti da je on, na zemlji, ,,prvi" među svećenicima. Stoga, dakle, zahtijevajući od onoga tko ga kritizira one molitve kojima se svijet smije, ali koje vode, u tajnosti, sudbinu Crkve i cijeloga svijeta.

                                                                                                                           Vittorio Messori, u
                                                                                                                           il Corriere della Sera, 24.12.2014. 

Broj komentara: 12:

  1. Robert, koja ste Vi godina bogoslovnog fakulteta?

    Znatiželjna

    OdgovoriIzbriši
  2. "Zaustavimo napade na papu Franju" - takve i slične "peticije" potresaju talijansku javnost ovih dana (Zna li netko ima li ostataka njemačkih konclogora da strpamo kritičare ovoga pontifikata?). Progresistička inkvizicija pokazala je svoje lice ovih dana. Toliko je povrijeđenih, šokiranih, preneraženih ovih dana zbog ovoga relativno bezazlenog članka Vittorija Messorija. No, ne pada snijeg da pokrije brijeg...Martinijevci koji su se divili desakralizaciji papinstva koju tako divno provodi papa Franjo, sada mijenjaju retoriku i oštro osuđuju i najmanju kritiku njegove osobe. Čudna li nekog konstrukta - umjesto da bude obratno?!
    Stvorila se takva hajka na jadnog Messorija koju su neki dobro opisali: "Messori na lomaču"!
    Dobro je da se Messori odvažio i spomenuo neke stvari - iako je neke izostavio, možda najbitnije: Konzistorij u ožujku i Sinodu u listopadu.
    Spomenuo je i papu Benedikta - ovaj govor o potpunom odobravanju koje dolazi od Pape emeritusa...Jasno, Benedikt XVI. je hijerarhijski priznao papu Franju, no u svim svojim izjavama koje je dao vidi se da je riječ o posve drugoj teologiji. Ja se samo pitam: Messori je intervjuirao Ratzingera, poznavali su se. Je li ga ovim izazvao da konačno zauzme stav???

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ta tko bi se usudio reći da je car gol?
      Jamačno, onaj tko bi to rekao je bolesni luđak. To je kao da izjavite da je svećenički red rezerviran samo za muškarce, da homoseksualnost nije vrhunac Božjeg stvaranja, da Isus nema zemaljskog muškarca za oca kao što ga imamo vi i ja, da je Isus zbilja uskrsnuo, da je postojala katolička teologija prije Rahnera ili da sv. Nelson Mandela nije reinkarnirani Buda, Isus i Muhamed zajedno nego običan terorist koji je zbog toga i sjedio u zatvoru.

      Izbriši
    2. Francesco Colafemmina, mladi talijanski povjesničar umjetnosti i bloger i njegova supruga (koja je trudna) morali su ljetos na ispitivanje: dva puta su ih privodili Karabinjeri.
      Francesco se tijekom pontifikata Benedikta XVI. oduševio za Tradiciju i tradicionalnu sv.Misu, a kao poznavatelj umjetnosti, dakako, pisao je i o istinskoj kršćanskoj umjetnosti.
      Kao i mnogi nije mogao razumjeti što se sve radi s Franjevcima Bezgrješne i napisao je nekoliko pisama Kuriji i Papi.
      Padre Alfonso Maria Bruno podigao je optužbu za klevetu protiv njega (a za klevetu se ide u zatvor).
      Dakle, već počinju djelovati i svjetovne vlasti: Volpi i Bruno ne prežu ni od čega.
      Zanima me hoće li i Messori na sud?!
      Kada će kod nas naš Premijer uvesti kažnjavanje svih onih koji ne slijede istinsko kršćanstvo - a baš on zna što je to?! Hoće li početi sa svrgavanjem biskupa?!
      Mislim da će tako nešto svakako uslijediti: kad-tad. Liberalizam uvijek završi u radikalizmu.

      Kikii

      Izbriši
  3. Možda su Vašim postom torpedirane sve lažne nade redu lexovaca (kao i caritasovaca) da će dobiti tradicionalnu misu u Splitu. Poslje fanfara splitski orkestar je ućutao u šoku jerbo je NO (Novus Ordo) bishop uzeo i stavio pod ključ osuvremenja iliti modernizma partiture Summorum Pontificum-a. U Bojkot Mahali (šeheru Splitu) uvaženi postsaborski Kadija ima glavnu riječ i pretendiše samo novus-ordo klanjanje Ad Concillium.

    Fuad, palestinski katoljik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma lexovcima se samo u vrijeme Benedikta XVI. činilo da je kul imati tradicionalnu misu. Čim se promijenio papa okrenuli su novu stranicu. Čin volje. Ne samo da je neće dobiti. Neće je ni tražiti.

      Izbriši
    2. Bolan, takav je neokonzervativni mentalitet jerbo robuju Kadijinim hirovima. Mentalno su navezani na Kadiju kod kog odljaze po "svoje" mišljenje. Poslušni su modernoj hijerarhiji a nisu nauku Crkve.

      Fuad, palestinski katoljik

      Izbriši
    3. Fuad, palestinski katoljik, jesi li ti za Kosovo Republjik?

      Arsim Bytyci

      Izbriši
  4. Jesam ali pod uslovom da svi Albanci postanu ljefebrovci. Takva je i moja "osveta" svim Srbijancima.

    Fuad, palestinski katoljik

    OdgovoriIzbriši
  5. Molim vas pokušajte se fokusirati na temu!

    Hvala!

    OdgovoriIzbriši
  6. Puno važnije od toga što ovaj Papa govori jest ono što radi,a više nego očito je da su njegova djela u suprotnosti i proturječju sa pravom i istinitom katoličom vjerom.Uistinu previše kontroverzi i sablažnjivih postupaka u malo vremena od kad je izabran.

    OdgovoriIzbriši
  7. Mislim da je dosta nekorektno od urednika dnevno.hr da preuzme ovaj prijevod bez ikakvog navodjenja izvora:
    http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/142766-clanak-o-papi-franji-koji-je-potresao-katolicki-svijet.html
    Mozda bi netko tko koristi facebook mogao ondje ostaviti link na ovaj blog u komentarima.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)