subota, 21. veljače 2015.

Kriza Crkve i kriza vjere: molimo se za papu koji će otpočeti s istinskom katoličkom reformom


U svojoj knjizi <Athanasius und die Kirche unserer Zeit>, napisanoj početkom sedamdesetih, no i danas nadasve aktualnoj i vrijednoj da se pročita, biskup dr. Rudolf Graber krasno zaključuje, potkrepljujući tezu sv. Pija X: 




,, ... a time dotičemo pitanje o uzrocima današnje unutarcrkvene krize. 
Papa Pijo X u svojoj je okružnici o modernizmu, modernizam nazvao stjecištem svih hereza (omnium haereseon conlectum). I doista, ako bacimo pogled unatrag na Crkvu u starome vijeku, vidimo da su ondašnja krivovjerja u drugome ruhu nanovo oživjela. Arije, koji je poricao istobitnost Logosa s Ocem, živi. Živi svugdje ondje gdje se spretno izbjegava jasno priznanje da je Krist pravi Bog te se rabe najrazličitiji ljudski možda i lijepi naslovi. Ali, sržna dogma naše vjere time se praktično niječe. Pelagije, koji je poricao istočni grijeh i u toj mjeri prenaglasio snagu ljudske volje da milost više ne igra gotovo nikakvu ulogu, živi. 

Čudno kako ova krivovjerja iznovice bivaju virulentnima. A razlog? To je bijeg od misterija u samovolju čovjeka s njegovim ratio-m [razumom], za koju je arijansko rješenje Kristove tajne uvjerljivo, budući da je razumljivo; to je uznosito insistiranje na snazi volje čovjeka koji sve može, što hoće i ne mora dopustiti da njime upravljaju milosna vrhunaravna strujanja snage. Sve je to pomiješano s jednom vrstom gnoze koju je u jednom od njezinih smjerova mlado kršćanstvo pokušavalo integrirati u svijet, dakle već se onda htjelo ostvariti nekakav aggiornamento. No, pustimo to. 

Preskačemo cijelo tisućljeće i stojimo kod razjašnjenja luciferskog plana kod najvećih duhovnih prevrata u povijesti, kod humanizma i renesanse. Ovdje, naime, otpočinje sekularni proces koji odonda određuje smjer povijesti i životnog zadovoljstva. Ovdje se događa kopernikanski zaokret u obratnom smislu. Dok su se do sada čovjek i povijest ravnali po Bogu, sada, pak, čovjek stoji u središtu, a četiri stoljeća kasnije mu pristupa materija kao ravnopravna ili ga čak i nadmašuje. Od sada je čovjek mjerilo svih stvari. Moramo li to potkrepljivati dokazima iz sadašnjosti? <Teologija - Bog je mrtav> je -- svejedno kako će je se interpretirati -- ipak samo posljednji krik. A ovaj se trend ne zaustavlja ni pred Svetinjom. Bog se stavlja postrance, a čak i u molitvama dominira čovjek."  

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)