utorak, 24. ožujka 2015.

Mons.dr. Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi (II.)




Što svakoga kršćanina katolika koji ljubi svoju Crkvu mora ispuniti najvećom strepnjom jest činjenica da ovu odlučujuću ugrozu Crkve vodeći ljudi Crkve ili dovoljno ne vide ili se protiv nje dovoljno ne borimo. Pokoncilska se Crkva zanosi statistikama, ali ne pita što iza toga stoji. Što predstavljaju silni brojevi djelitelja Pričesti ako se urušava vjera u Gospodina prisutnoga u sakramentu i u pretvorbu? Što znače čete propovjednika, pastoralnih referenata i povjerenika za obrazovanje odraslih ako ne izgrađuju vjeru svojih slušatelja, nego im njihovu vjeru uzdrmaju? 

Kakve koristi od vjeronauka na kojem se ne iznosi cijela i neiskrivljena katolička vjera? Čemu držati priprave za brak ako se ne prenosi istinski katolički nauk o braku? 

Katolicima kojima držanje istinske vjere Crkve još nešto znači predbacuje se da su manjina i time beznačajni. Ne razumijem da čuvari grala demokratizma u Crkvi nemaju poštovanje pred jednom manjinom. To bi baš trebalo biti prepoznatljivo obilježje istinske demokracije da čuva manjine od diktature većine. I zbilja, broj vjernika koji objedinjuju sposobnost kritičnog mišljenja i hrabrost nije velik. Uistinu je onako kako je jedan klerik formulirao: Kada bi u molitvi vjernika svećenik predmolio: ,,Da ojačaš snagu pranja našega deterdženta", tada bi većina vjernika na sv. Misi, ne trepnuvši okom odgovorila: "Gospodine, usliši nas!"

                                                                                                                                     Izvor: Mediatrix brošura iz 1979. g. 

3 komentara:

  1. Hvala za niz o msgr. Mayu! Kad ga je 2012. papa Benedikt XVI. imenovao monsinjorom najvišeg ranga- apostolskim protonotarom (stupanj koji je ukinuo papa Franjo u siječnju 2014., no već podijeljeni naslovi ostaju), to nije uslijedilo na prijedlog njegova biskupa, nego tadašnjeg regensburškog biskupa, a danas prefekta Kongregacije za nauk vjere, G. L. Müllera. Ako se zna tko mu je ordinarij, onda nije ni čudo što ga nije predložio jer je May godinama glasan kritičar poslijekoncilskog razvoja na području teologije i liturgije i poznat je kao promicatelj tradicionalne mise.

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala Bogu, prijatelju! Monsinjor May je već davnih sedamdesetih upozoravao na opasne posljedice modernizma pa je stoga za svoje zasluge i dobio priznanje za svoj rad. Osobno, mislim da je zaslužio puno više. Članci msgr.dr. Maya - iako s malenih no jezgrovito sadržajnih brošura - dio su ciklusa koji će se nastaviti, kako bi čitatelji shvatili dinamiku procesa pokoncilskih reformâ koje su već rano nakon posljednje liturgijske reforme zahvatile njemačke katolike te stvorile današnji prelatski kadar poput kardinalâ Kaspera, Marxa i mnogih drugih. Nisu samo tamo neki Lefebvrovci ukazivali na opasnost pastoralnih reformâ, što nam dokazuje da se ne radi o nekom bolesnom subjektivizmu i otpadništvu msgr. Lefebvrea, već se radi o signalima na uzbunu upućivanih i od drugih uvaženih svećenika i biskupa koji su izvan kruga Bratstva sv. Pija X.

    OdgovoriIzbriši
  3. Mene interesira do kada ce se rabiti taj, za danasnje vrijeme, potpuno anahron naziv “modernisti”. Ta oni (“modernisti”) su bulumenta – zbrckana gomila svih heretika svih vremena (kako ih je definirao papa sv.Pio X), koji svojim “modernizmom” caste i slave svoga gospodara, koji je “otac lazi” od pocetka. Dakle oni su nasledovatelji PRVOG odpadnika te nikako vise ne mogu biti “moderni”.
    Taj izraz “moderni” bio je upotrebljiv do V2 pa i do prije dvadesetak godina, kada izraz modernizam nije imao danasnji smisao: pomodarstvo, jer ranije oni su bili zakrabuljena, podmukla, sluzincad “oca lazi” koji su u 19. stoljecu poceli sa potpuno novim (za to vrijeme “modernim”) nacinom promicanja svih hereza svih vremena da bi razbili iznutra Crkvu.
    Mnogo adekvatniji naziv mogao bi biti: “neokajinovci”.

    PS

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)