utorak, 31. ožujka 2015.

O 60. obljetnici smrti Pierra Teilharda de Chardina SJ (1881.-1955.)




Problemi s crkvenim vlastima - ne bez razloga 

Teilhard je imao probleme sa Svetim Uficijem i sa svojim poglavarima. Kako je i poznato, držalo ga se osobom koja niječe istočni grijeh, otkupljenje i nadnaravnu Objavu. On je nanovo interpretirao Objavu. Ako se time pomnije pozabavimo, morat ćemo ovim optužbama ipak priznati opravdanost. Teilhard je bio klasični gnostik (a time i prorok new agea). ,,Kozmos", ,,budućnost", ,,noosfera" (sfera sveopće svijesti koja je razvija, koja je već prisutna i u neživoj materiji) i poznata ,,Točka Omega" najvažnije su propagandne krilatice i ,,novotarije" njegovog ,,nekog nazovispoznanja" (1Tim 6, 20). 

Je li Teilhard i formalno pripadao masoneriji (naime martinistima kako se ponekad može pročitati), po prirodi stvari je teško moguće dokazati, ali to je s obzirom na povijest njegova djelovanja drugotno pitanje. 

Teilhardova teologija je nevjerna, njegova je filozofija nečista, doživljaj čitanja time je neugodan, zbunjujući i hipnotičan. Kao prirodoznanstvenik očito je bio korifej, doduše samo unutar granica prirodoznanstvene metode. Zaključci koji prelaze preko toga često sadržavaju metodičku pogrešku i sukladno tome su ih odbacili i prirodoznanstvenici. 

Njegova navodna i često spominjana ,,sinteza" vjere i prirodne znanosti temelji se na semantičkim trikovima i nepreciznim neologizmima. U biti je to iluzija. 

To je magija. 

Poradi toga crkvena upozorenja i mjere protiv ove zbrke valja držati nedovoljnima i nekonzekventnima (posthumno upozorenje, monitum Svetog Uficija iz 1962.). Očito je imao određenu protekciju. 

Teilhard i đavao 

Po vlastitom svjedočanstvu bivši je isusovac Malachi Martin (1921.-1999.) osobno poznavao dva svećenika (koji su istodobno bili prirodoznanstvenici, naime antropolozi) koji su preko Teilhardovih krivovjerja dospjeli u područje demonskoga, jedan dosta jako, a drugi u manjoj mjeri. 




Malachi iscrpno opisuje njihovu priču: 

Jedan od dvojice svećenika ("David") posjetio je Teilharda u New Yorku i bio je, premda je bio "fan", neugodno dirnut ovim susretom. Teilhard mu je ostavljao dojam da je izgubio nadu. 

Godinama kasnije David dobiva zadatak da egzorcira svog subrata ,,Yvesa" odnosno ,,Jonathana" kako su ga zvali). To je bijedno propalo. Demon obasipa egzorcista teilhardističkim ideologemima (,,All so that Jesus can emerge. Oh, beautiful Omega!") i optužuje ga zbog suradnje baš s ovim zloduhom (,,You're a soul-fellow of mine...And you were trying to exorcise me?...Get out!"

Egzorcist mora priznati da je zbilja prihvatio Teilhardove teorije i da je time oštetio svoju vjeru: 

,,(Time) nije mogao duže podnositi odmak između materijalne prirode svijeta s jedne strane i Isusa kao Spasitelja s druge strane. Materijalnost i božanstvo bili su jedno; materijalni svijet skupa sa sviješću i voljom čovjeka, i jedno i drugo proistječu iz čiste materijalnosti tako automatski kao i kokoš iz jajeta; a Isusovo božanstvo proistječe iz njegova ljudskog bitka tako naravno kao hrast iz žira... (...). Toliko o Teilhardu, gorko je David razmišljao". (str. 148.) 

Egzorcizam je kasnije uspješno izvršen pošto je David sa sobom i s Bogom bio načistu i pošto se odrekao svake navezanosti na teilhardistička krivovjerja. I Yves je morao sa sobom izboriti odbacivanje krivovjerja kako bi egzorcizam mogao biti uspješan. 

Teilhardistički nauk o Kristu i sakramentima uništava stvarni sadržaj kršćanske vjere. On sve milosno i sakramentalno reducira na ,,prirodu". Tko se - osobito kao svećenik - ozbiljno otvori tom bezumlju i ludosti, dospijeva prije ili kasnije pod utjecaj zloga. 

Zaključak 

Živimo u vremenu u kojemu su teilhardistička krivovjerja (koja se nastavljaju na starovjekovnu gnozu) sveprisutna u mnogim krabuljama i smicalicama. Predodžba da će, kada svijest sraste, nastupiti ,,veći bitak" odnosno ,,viša svijest", uvijek iznovice susrećemo. 

Time je potisnuta uloga Boga Stvoritelja. Krist kao utjelovljeni Logos odbacuje se kao mitologija, žrtva na križu biva nerazumljiva. 

Naposljetku, umire nada. U teilhardizmu se ne moramo više nadati jer se na putu novoga znanja ZNA o konvergenciji svega i svakoga u ,,Točci Omega". To je, naravno, samozavaravanje - duboko u nutrini to zbilja nitko ne vjeruje. Optimizam i nada su dvije različne stvari, slatki Teilhardov otrov nema nikakve veze s istinskom kršćanskom radošću. 

Sam Teilhard je patio od sjete i beznađa i time je zarazio mnoge druge. 

Nisu, dakle, posrijedi samo akademske diskusije: Teilhard i njegovi adepti kao Karl Rahner i Antony de Mello kao i mnogi drugi uništili su vjeru i razum i time nanijeli golemu štetu. 

Može se očekivati da će se Teilharda slaviti u sljedećim tjednima. 

Ali uistinu nema nikakvog razloga za slavlje. 

Sada isusovci trebaju povući konačno crtu i istjerati teilhardističkog demona. Bilo bi primjereno kada bi sam papa Franjo SJ s time otpočeo. 

,,Anathema sit" (Gal 1, 8). 


Izvor: katholisches.info

4 komentara:

  1. Iz Proglasa mons.Lefebvrea:
    "Sve su ove reforme zbilja pridonijele i dalje sudjeluju u uništenju Crkve, ruiniranju svećeništva, uništenju svete misne žrtve i sakramenata, gašenju redovničkog života, naturalističkoj i TEILHARDISTIČKOJ nastavi na sveučilištima i u bogoslovijama i u katehezi, nastavi koja je proistekla iz liberalizma i protestantizma i koju je nekoliko puta crkveno Učiteljstvo svečano osudilo."

    BS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Teilhard de Chardin isto kao i njegovi apologeti totalno je out.
      Sve što su ovi ljudi uspjeli, jest da zbune pobožne dok se nepobožni za njih uopće više ne zanimaju.
      Možda u našoj žabokrečini jeftinog teološkog pomodarstva i beskrajne hipokrizije postoje neki koji će naklapati o dometima i postignućima ovog "velikana". Jadno i čemerno!

      Kikii

      PS. Proglas mons.Lefebrvea kao da je jučer pisan: svjež je i "moderan". Pokazuje u budućnost.
      Danas Tradicija ima snagu i privlačnost, modernizam je bljutav, neslan, beskrvan i out...Unatoč totalitarističkoj čizmi stege, nadzora i progona tradicionalista.

      Izbriši
  2. Patera Tieilharda de Chardena čudnovata vizija budućnosti dovoljno govori za sebe:
    „Jedina 'vrata u budućnost' leže u smjeru zajedničke strasti, jedne konspiracije. Bližimo se…unatoč svim promašajima i nevjerojatnostima jednom novom dobu u kojemu će svijet odbaciti sve svoje okove kako bi se konačno prepustio snagama njegovih nutarnjih afiniteta.“

    Gospodi, pomiluj!

    Maxim

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)