srijeda, 11. ožujka 2015.

Papa Franjo potvrdio Bugninijevog učenika Piera Marinija


Piero Marini (lijevo) na svom svećeničkom ređenju
u lipnju 1965. u koncelebraciji po misalu iz 1965.

(Rim) Papa Franjo danas je potvrdio kurijalnog nadbiskupa Piera Marinija u njegovoj službi predsjednika Papinskog odbora za svjetske euharistijske kongrese. Mons. Marini je od 1987.-2007. bio papinski ceremonijar. 1998. godine Ivan Pavao II. imenovao ga je naslovnim biskupom Martirana, a 2003. naslovnim nadbiskupom Martirana. 2007. naslijedio ga je mons. Guido Marini kao ceremonijara, a Benedikt XVI. imenovao ga je predsjednikom Papinskog odbora za svjetske euharistijske kongrese. 

Novim članovima Papinskog odbora papa Franjo je imenovao kardinale Stanislava Rylka, predsjednika Papinskog vijeća za laike, kardinala Roberta Saraha, pročelnika Kongregacije za nauk vjere, kardinala Beniamina Stellu, pročelnika Kongregacije za kler kao i patera Juana Javiera Arcasa OSB, rektora Papinskog zavoda svetog Anzelma u Rimu. 

Piero Marini bio je dvije godine u igri za druge službe 

Kurijalni je nadbiskup Piero Marini od izbora pape Franje zbog njegova liturgijskog senzibiliteta stalno u igri da ponovno postane papinskim ceremonijarom ili nasljednikom kardinala Antonija Cañizaresa kao pročelnik kongregacije za bogoštovlje. Razlog je za to bio među ostalim i taj jer Papa nije bio potvrdio ni Piera Marinija u njegovoj dosadašnjoj službi, a ni kardinala Cañizaresa. Protiv imenovanja Marinija u jednu od dviju službi u Vatikanu je pružen znatan otpor. 

Nekoliko dana prije početka Biskupske sinode u jesen 2014. papa Franjo je kardinala Cañizaresa imenovao novim nadbiskupom Valencije, a 26. studenog kardinala Roberta Saraha njegovim nasljednikom na mjestu pročelnika Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu. Sada je Piero Marini potvrđen u svojoj dosadašnjoj službi. 

Sudjelovanje Piera Marinija kao tajnika Annibalea Bugninija u liturgijskoj reformi 1969. 

Piero Marini zaređen je za svećenika 27. lipnja 1965., a nakon toga je djelovao kao tajnik mons. Annibalea Bugninija, ,,arhitekta" pokoncilske liturgijske reforme. Euharistijska molitva na Marinijevom svećeničkom ređenju 1965. bila je, kako fotografija pokazuje, već po novom misalu iz 1965. u koncelebraciji. 

22. veljače 1965., dva tjedna prije nego što je Pavao VI. u tijeku liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora u Ognissanti prvi put celebrirao po novom misalu iz 1965., unaprijedio je papinskog ceremonijara kurijalnog nadbiskupa Enrica Dantea u kardinala. Mons. Dante je od 1914. bio papinski ceremonijar, a od 1947. i glavni papinski ceremonijar. Uzdizanjem na kardinalsku čast automatski je uslijedilo razrješenje od njegove službe.

Pavao VI. je imenovao, očito s pogledom na uvođenje novog misala iz 1965., oca lazarista Annibalea Bugninija ad interim komesarskim glavnim ceremonijarom. 7. ožujka 1965. papa je prvi put celebrirao po novom misalu iz 1965. službu riječi na narodnom jeziku i okrenut prema narodu.

Bugnini je već bio tajnikom Consilium-a ad exsequendam Constitutionem de Sacra Liturgia koji je Pavao VI. 1964. stvorio radi provedbe liturgijskih reformskih želja koje je Koncil u liturgijskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium bio definirao. Služba koju je obavljao do 1970. dok s misalom iz 1969. nije provedena radikalna liturgijska reforma koja je daleko nadišla reformske želje Koncila.

Mladi svećenik Piero Marini postao je 1965. Bugninijevim osobnim tajnikom i radio je u Consilium-u ad exsequendam Constitutionem de Sacra Liturgia. Djelovao je mjerodavno u bunjinijevskoj liturgijskoj reformi iz 1969. Odlaskom Bugninija iz službe papinskih ceremonija, Marini je stupio u tu službu čiju je upravu preuzeo 1987. Mons. Piero Marini doktorirao je 1970. godine na Papinskom zavodu svetog Anzelma liturgiku, a 1981. na Sveučilištu LUISS u Rimu politologiju.

                                                                                                                                                          Izvor: katholisches.info 

Broj komentara: 7:

  1. Dobro je. Ipak je ova služba sinekurnog karaktera i slabo opasna u odnosu na čelo Kongregacije za bogoštovlje sakramentalnu stegu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zanimljivo je da je bilo otpora i u samom Vatikanu.
    Očito Marinijeva destruktivnost nadilazi želje kurijalnih normalista.
    Trady braća su vjerojatno zvonila na uzbunu.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. Koliko ce trajati ova agonija sa tkz. papom i svim onim tkz. svecenstvom (od kardinala, nadbiskupa, biskupa do svecenika i redovnika) koji sretni vrte repom na svaku papinu glupost i gadost? Vjerovatno do kraja ove paklene civilizacije smrti, koju forsiraju uz precutnu podrsku tkz. pape neki "svecenici" tkz. kardinali koji svim silama propagiraju odvratnu sodomitsku, djavolsku, paklenu ideologiju smrti i prijete raskolom Crkve ako ne bude po njihovom.
    Da Kristova Crkva ima Papu on bi odavna rastjerao tu odvratnu sodomitsku gamad i spasavao narod Bozji od ovoga zla uz koji se nakupilo i smeca svakakve sorte od indiferentizma, nevjere, korupcije, … do nemorala i besramne bescutnosti. Kristovu Crkvu su "posavremenili" do te razine da im ni "prosvijetljeni" ne mogu pozavidjeti. Zapravo svo ovo zlo i predvode "prosvijetljeni" ubaceni u Crkvu!
    Ni “prosvijetljeni” nisu mogli sanjati da ce se u prisustvu jednog pape i sest mulijuna vjernika na misi (u Manili) gaziti nogama po blatu Tijelo Kristovo (a ta nesreca od Bergoglia do dana danasnjeg o tome ni slovca da zucne, a o svacemu drugome bulazni i sije blasfemije i hereze).
    Na ocigled cijeloga svijeta ova druzina “prosvijetljenih” (ne od jucer nego od V2) stvara novu svjetsku sinkreticku religiju pod maskom “ekumenizma”, a to je presudna kap zla za totalno trovanje ljudskog roda od strane satanskog “novogsvjetskogporetka”!
    Onih nekoliko Kristovih svecenika koji se bore za Crkvu totalno poklapaju "mediji" tj. medijumi zla i tesko im je glas cuti, a onda u “medijskom” mraku tkz. papa ih uz nejako protivljenje rijetkih pojedinaca eliminira iz zivota Crkve. Dakle, kada se vidi i zna sto “prosvijetljeni” sve rade nas samo Bog moze spasiti.
    Isuse Krist Sine Bozji dodji, spasi nas!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U kojem ste smislu napisali: ,,sa tkz. papom i svim onim tkz. svecenstvom (od kardinala, nadbiskupa, biskupa do svecenika i redovnika)..." ; ,,...uz precutnu podrsku tkz. pape neki "svecenici" tkz. kardinali..." ; ,,Da Kristova Crkva ima papu..."?

      Ako ste sedisvakantist omakla Vam se rečenica: ,,Ni "prosvjetljeni" nisu mogli sanjati da ce se u prisustvu jednog pape i sest milijuna vjernika na misi (u Manili) gaziti nogama po blatu Tijelo Kristovo...".

      ,,Onih nekoliko Kristovih svecenika koji se bore za Crkvu totalno poklapaju "mediji"..." Nekako mi je poznato! Koji su to Kristovi svećenici i kojoj skupini ili pokretu pripadaju?

      Svi katolički laici koji kritički promišljaju posljedice Koncila više ili manje dotiču se ove jedne od najvećih kriza u povijesti Crkve, a među njima i prelati: msgr. Bernard Fellay i biskupi Bratstva, Raymond Leo kardinal Burke, msgr. A. Schneider, kardinal Pell, msgr. R. Williamson, itd.

      Čak je i Papa Franjo kritizirao Vatikansku Kuriju zbog njihovih patologijâ. Doduše, Papa ne podnosi kritiku na svoj račun. U moru modernističkih i neokonzervativnih medija to je nekima poznata činjenica.

      Izbriši
  4. “Čak je i Papa Franjo kritizirao Vatikansku Kuriju zbog njihovih patologijâ”. Da, kritizirao je Vatikansku Kuriju, ali sebe nije. Tko je on da sebi sudi?! Tko je on da sudi sodomitima?! On ni na misi kod pretvorbe ne prigne koljena. Ta on sebe za nekog (sodomitskog) boga smatra!
    Bergoglio je sposoban (i voljan) sve u Kuriji da strpa u isti kos i da besramno sudi onako na gomilu, ali zato samo progoni one o kojima nista konkretno sablaznjivo ili nedolicno nema da priopci i koji se trude da slijede tradiciju Crkve od apostola do V2. Nije njemu bilo do kritiziranja onih “prosvijetljenih” (iluminiranih) koji su oformili “team Bergoglio” koji je njega izabrao, nego je htio onu manjinu pravovjernih, Kristovih, da posrami da bi cijelu Crkvu ogadio vjernicima i onima koji bi prisli Crkvi ili se u nju vratili kada bi vidjeli da je vode vjernici-katolici. Sada sodomiti, ljubitelji tkz. pape (okupani novim milosrdjem) mogu da upiru prstom u Crkvu, pljuju po njoj i progone je (jer tko moze njima da sudi), ali zato oni vole tkz. papu! Eto im ga pa neka ga vole dan i noc.
    Nije slucajno grom udario u kupolu bazilike sv. Petra uoci izbora Bergoglia. Medjutim “dim sotonin” ne kulja iz Crkve zbog toga groma. Iz Crkve se ocigledno dize “dim sotonin”od V2 i to po rijecima jednog od glavnih protagonista V2!
    Da, “msgr. A. Schneider, Raymond Leo kardinal Burke, msgr. Bernard Felley i biskupi Bratstva, msgr. Williamson” i koliko jos njih od toliko tisuca kardinala+nadbiskupa+biskupa??? Pravo malo (i premalo) stado! A sto je s ostalim klericima? Koliko se od njih stotine tisuca oglasava ne samo u javnosti preko “medija”, nego i na misama? Mrtva tisina. Krov Crkve gori, a oni (ogromna vecina) cute!
    Valjda je opet doslo vrijeme, kao u vrijeme sv. Atanazija, da se laici bore za Crkvu, dok ogromna vecina klera snuje mrtvi san.
    I na kraju, nisam sedisvakantist, ali na misi kada je molitva vjernika molim: Gospode oslobodi nas od ovog i ovakvog pape ili ga obrati da ne skrnavi Tvoju svetu Crkvu. Moliti ZA ovog i ovakvog papu meni lici na blasfemiju i nikakav legalizam ne moze me obavezati da budem pokoran ovakvom liku, koji je na nesrecu malog stada izabran na to sveto prijestolje.
    Bog je dozvolio kardinalima (“team-u Bergoglio) da ga izaberu i ja tu ne mogu nista osim moliti Boga da nas oslobodi ove sablazni. Vjerujem da je Bergogliu dozvoljeno da postane papa da bi se ocitovalo svako srce kome je spremno da sluzi: Bogu ili “novom milosrdju”!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Papi ne može nitko suditi, osim njegova nasljednika na Petrovoj Stolici, odnosno sam dragi Bog kroz svojega budućeg namjesnika. Shvaćam činjenicu da ste frustrirani na poteze pape Franje i ostatak hijerarhije. No, moramo paziti na svoje reakcije i poteze da nas ne bi dovele u opasnost otpada od Crkve. U duhu svete Tradicije, kao mali ljudi, bez obzira na Papine čine, moramo se moliti za njega. Dakle, kao katolici ne smijemo gajiti odbojnost prema Papi Franji zbog toga što nam ne odgovora njegov način upravljanja Crkvom.

      Svevišnji upravo od Vas osobno želi da mu u molitvama na sv. Misi (bez obzira koji je Obred u pitanju) prinosite Papu Franju. Zašto? Pogledajte na križ i bit će Vam sve jasno. Baš senzibilnijim osobama poput Vas Providnost postavlja veće zahtijeve žrtve i trpljenja jer su mnoga srca ohladila.

      Trpeće i nedužne dječje duše oplemenjuje Kristova božanska Krv u Misnoj Žrtvi kako bi na otajstven način udijelio toliko potrebne milosti obraćenja za mnoge. Imamo i divnih uzora osobnog predanja i nakon Koncila. Pokušajte si pronaći vremena i proučiti biografiju sv. Pija iz Pietrelcine.

      Toliki su pape molili svetu Krunicu, moli je isto tako i aktualni Papa te Benedikt XVI. Ona je molitva koja liječi dušu i oslobađa nas od slabosti i grijeha.

      Dragi prijatelju, svaku našu patnju Bog će okrenuti u vječnu radost ako mu se bez sumnji u potpunosti predamo. Upravo je Vaš otpor na poziv Crkve na molitvu za papu Franju komadić križa koji nosite. Molim Vas, ne odričite se osobnog križa jer samo Vam je preko njega Krist svojom Žrtvom kadar udijeliti spasenje. Prijatelju, izvršite osobnu posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu i Božanskom Srcu Isusovu!

      Sve će ovo proći, samo Bog - koji je naš Stvoritelj - i oni koji mu se trude pripadati, ostaju dionici Njegove baštine.

      Božji Vam blagoslov!

      Izbriši
    2. Necu se osvrtati na sve Vase navode da ne ispadne da se svadjamo, jer vjerujem da smo na istoj strani, zato samo jedna opaska: imam biografiju sv. patre Pia iz Pietrelcine od dva razlicita autora, tako da dobro znam tko je on. Ako se vec pozivate na sv. patra Pia pogledajte njegovu reakciju na neka desavanja u Franjevackom redu (glede neposluha tradiciji i uciteljstvu Crkve). Dosta se on napatio i “nauzivao” muka u svoje vrijeme, ali kako bi se danas proveo pod Lisicom mozemo samo nagadjati. Mozda bi njegov samostan i zatvorili u ime “novog milosrdja”, jer zna se kako je sv.pater Pio bio ocinski zestok prema gresnicima u zelji da ih opomene i opameti, a ne da im titra i podrzava u grijehu. Zato je mnoge i vratio u zivot. A pogledajte sto se danas desava u Bergoglievoj Argentini, gdje katolici masovno prelaze (da ne kazem otpadaju) na protestantske denominacije.
      Znam da bi sv. pater Pio molio za papu, ali molim i ja Boga za papu da: “…ga obrati da ne skrnavi … Crkvu.”.
      I Vama svaki Bozji blagoslov!

      Izbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)