srijeda, 1. travnja 2015.

"Il tuo corpo Signore dato sulle nostre mani"




Već naslov zvuči dovoljno strašno: ,,Tvoje tijelo, Gospodine, dano na naše ruke". Talijanski Radio Maria pušta baš ovu pjesmu, i to u Korizmi. 

Moderna crkvena glazba nije samo carstvo neukusa, kiča, dominacije ritma što ne priliči katoličkoj liturgiji jer snažan ritam potiče u čovjeku najgore porive i agresiju, nego se katkad i sami tekstovi pjesama, bolje rečeno pjesmuljaka, krcati dvoznačnim formulacijama, pa i pravim teološkim zabludama. Nije to samo treštanje električnih gitara, suludo lupanje bubnjeva u stilu afričkih animista, krikovi i permanentna buka koja uništava bilo kakvu sabranost i onemogućuje svaki pokušaj molitve - u stihovima su ponovno propjevali i Arije i Nestorije, i Hus i Luther... Da se katkad zamijete i demonski glasovi ili simboli žalosno je priznati. 

Modernisti su se brzo pobrinuli da se stare crkvene građevine preurede - bolje rečeno unakaze - i da se izgrade nove koje će snažnije naglasiti zborovanje, ukinuti odvojenost svećenika od puka, podrivajući važnost ministerijalnog svećeništva - jer ,,svi smo svećenici"! Crkve u kojima nema pričesnih klupa, potom ni ispovjedaonica, u kojima je svetohranište maknuto postrance. U kojima je maknut Bog, a ustoličen čovjek! 

Ono što džihadisti rade sada po Orijentu, modernisti su radili po Okcidentu. Bila je to jedna od najbrutalnijih revolucija koja je bila čisti kulturocid. 

No, pazilo se i na glazbu: novu je teologiju valjalo izreći stihovima i uglazbiti. 

Da u nekoliko desetljeća nije nastalo ništa ozbiljno, nikoga u hijerarhiji kao da previše ne zanima. Moderna teologija, moderna liturgija - sve je to sterilno, jadno i bijedno. Ništa osim ,,kiselog kiča"

No, nije dobro podcijeniti utjecaj baš te i takve glazbe i arhitekture na način molitve mladih ljudi, a na kraju i na ono u što će oni zbilja vjerovati. Jer uskoro neće vjerovati kao što vjeruju katolici. A to modernisti znaju i to silno i priželjkuju. 

Svakim danom biva sve jasnije: povratak staroj Misi, koja je jedina mirna luka spasenja na uzburkanom moru novog duha, nove arhitekture i nove glazbe, jedina je alternativa ružnoći, dosadi i privezanosti za ovostranost. Pa ma kako se to teško ostvarivo činilo! 

Pokoncilskog katolika - utamničenika prozaičnosti i ružnoće, okovanoga krilaticama bjelosvjetskih protukatoličkih opsjenara, valja izbaviti i osloboditi. 

Stara liturgija, gregorijanski koral i polifonija, tradicionalna arhitektura govore o Bogu te palom čovjeku kojemu je potrebno otkupljenje dušu snažno uzdižu k Nebu i prate ga na putu vjere i osnažuju u nastojanju oko spasenja svoje duše te duša svojih bližnjih! 

Budimo apostoli Tradicije i našoj braći otvorimo oči i pokažimo im ljepotu Tradicije. Danas ne postoji nikakva časnija dužnost od toga. 

Kikii 

Broj komentara: 5:

  1. Vrlo lijepo napisano. Stara Misa i Tradicija su zaista jedini pravi put za nas Katolike.

    Ante

    OdgovoriIzbriši
  2. Najgore je sto ce neki katolici koji su kao konzervativni reci: pa netko voli gregorijanski koral, netko voli ovu laksu glazbu (ili pak ponekad jedno, ponekad drugo). Kao da ne vide da takva ruznoca i banalnost potpuno istiskuje tradicionalnu katolicku glazbu. Da i ne govorimo o ovim ozbiljnim teoloskim problemima s novim pjesmama koji su navedeni u clanku.

    OdgovoriIzbriši
  3. Za mene je dostojno slavljenje Svete mise na tradicionalan način uz ozbiljnu glazbu, uz koju jedino mogu se opustiti i osjetiti Kristovu živu prisutnost. To su sveti trenuci u kojima se hranim da bi preživio, ali u autu ili gdje god mi dođe želja, ne pjevušim korale, već neke od novijih pjesama kojih ima vrlo lijepih. No, ima i takvih novih pjesama zbog kojih mi se više ne sluša radio..

    Božji blagoslov, laik

    OdgovoriIzbriši
  4. Zanimljivo je kako se vjernici brzo navikavaju na sve gluposti - primjerice ovi rogovi gore. Odmah će mnoštvo katolika zavikati kako je to "I love you" - premda znamo kako se sotona polagano ušulja, rijetko izravno.
    No, čim bogoslov nosi rimski kolar, to je već zabrinjavajuće. Ili ne daj Bože da mladi svećenik nakon Mise izmoli latinske molitve ili da se na Polnoćki zapjeva "Adeste fideles" na latinski...a može treštanje gitara.
    Ovo je vrijeme inverzije, vrijeme laži i manipulacije.
    Modernisti su gori od komunista.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je Kikii!!! "Modernisti su gori od komunista" - mnogo, mnogo gori! Oni su gomila heretika svih boja; teoloske nakaze i guba na tijelu svete Crkve Katolicke!!!

      Katolik

      Izbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)