subota, 24. listopada 2015.

Njemačko distanciranje i ,,decentralno" traženje plana B (II.)


Kako će završiti Biskupska sinoda?

Tagleov probni balon 1 - Kasperov probni balon 2

Zaključni dokument predstavlja odlučujući predmet svađe. Na njega se usredotočuju pogledi ,,kasperovaca". Berlinski nadbiskup Heiner Koch u utorak je čak bio mišljenja da bi ,,Zaključni tekst Sinode trebao doći od Pape". Sinoda koju Papa saziva da bi ga savjetovala, trebala bi donijeti tekst koji će sam Papa sastaviti? Apsurdna papolatrija jedva da se može zamisliti. Kochov prijedlog doduše manje ima za cilj potvrđivanje Petrove službe, nego postizanje zadanog cilja. Iz njega progovara briga da kod zaključnog glasovanja neće biti željene većine. S predosjećajem ,,vrućih rasprava" sutra u subotu Kocha citira Tagespost. ,,Pri tome je berlinski nadbiskup Heiner Koch u jednom intervjuu smirivao očekivanja i izrekao nadu da će Papa sastaviti vlastiti tekst", napisao je Kathpress. I tu se pojavljuje opet on, Papa, kao posljednji adut kasperovaca.

Papa Franjo koji na koncu zbilja drži kormilo u svojim rukama, gurao je prošlih tjedana pitanje o proceduri zaključenja Sinode pred sobom (Kako će se glasovati? Hoće li uopće postojati zaključni dokument?). Tako je mogao vidjeti kako se stvari razvijaju. Sutra završava Sinoda. Odluka će se morati donijeti.

Tagleov istup o zaključnom dokumentu i obijesno inscenirano zbunjivanje izjavama, protuizjavama i demantiranjima među sinodskim ocima koji su blizu Papi, Generalnim tajništvom i Tiskovnim uredom, dakle među pripadnicima istoga kruga, stvorilo je papi Franji u svakom slučaju opciju otvorenog kraja Sinode. Kasper je već izjavio da bi Papa trebao (ako većine ne budu odgovarale) zaključni dokument odgoditi za nekada u budućnosti i umjesto toga u svojem zaključnom govoru na svoju ruku navijestiti ,,otvaranja" za rastavljene ponovno oženjene (a i također i za homoseksualce?).

Da Kasper Papi mora poslati svoju preporuku preko medija, prilično je nevjerojatno. Vjerojatnije je da Kasper, kao već i Tagle, pušta za Papu probni balon kako bi testirao reakcije.

,,Decentralizacija" i sindrom Henrika VIII. 


Što će papa Franjo odlučiti?
I papa Franjo, uvijek još sam sebi najbolji strateg, dao je 17. listopada najavu. Hoćemo li to nazvati planom C ili je posrijedi samo jedna varijanta plana B, neka ostane otvoreno i u konačnici ionako nije važno.

Papa Franjo je kod svečanog čina 50. obljetnice uspostave Biskupske sinode naglasio da namjerava ojačati decentralizaciju Crkve. Dovoljno je samo paziti tko je oduševljeno skočio sa svog naslonjača - ili tko pred Papom stalno prosipa ruže. Kardinal Marx je, primjerice, govorio o ,,povijesnom govoru". Kardinal Schönborn je hvalio Franju zbog ,,najotvorenije Sinode" koju je on ikada doživio. Jedno od onih mnogobrojnih malenih podbadanja kojima Bečki nadbiskup od ožujka 2013. spominje Benedikta XVI. i Ivana Pavla II. držeći se gesla: danas je danas, baš me briga što sam jučer rekao.

Decentralizacija ili stvaranje nacionalnih Crkava i njihovo izručivanje većini dotične biskupske konferencije jest jedan daljnji novo stari zahtjev progresivne agende koji potječe iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Šezdesetoosmaške izjave u Königsteinu. Maria Trostu i Solothurnu ponovo se oživljavaju. Usput da spomenemo da je Papa za svoju najavu, kako je sada već uobičajeno, kada je riječ o progresivnoj temi, spomenuo Duha Svetoga. ,,Upravo put sinodalnosti jest put koji Bog očekuje od Crkve trećega tisućljeća", rekao je Papa doslovno. Hrabra izjava za jednu novotariju koja nije pobliže definirana i koja se k tome odmah proglašava za cijelo tisućljeće.

A tek kad se zna da ova novotarija i nije baš posve nova, nego je više puta postojala pod raznim imenima i predznacima u crkvenoj povijesti s negativnim posljedicama i protiv nje se borilo.

Iz današnje perspektive možda još mnogo njemačkih klerika čupa kosu zbog rimske tvrdokornosti u predmetu rastave braka kralja Henrika VIII. od Engleske. Pri tome se Engleskoj crkvi trebalo dopustiti samo malo ,,decentralizacije". Engleska bi onda još i danas bila katolička, s njom i Commonwealth, a još tvrdokorniji mučenici zbog vjernosti svetoj Crkvi i sakramentu Ženidbe, kardinal John Fisher i kancelar Thoma Mor bili bi ostali u službi i s častima i bili bi umrli prirodnom smrću. Sve same prednosti! Doduše, ovim ,,uskogrudnim", gotovo pomalo ,,fanatičnim" katolicima ne bi se ionako moglo pomoći, ta oni su na koncu sami krivi zbog vlastite sudbine. Tako ili slično bi mogle izgledati misli jednog njemačkog prelata koji se orijentira po ,,životnim stvarnostima, praksi i (koji ,,pastoralno" razmišlja).

Poruka komu? - I još jedanput Henrik VIII.

Najava decentralizacije pape Franje u kontekstu u svakom slučaju djeluje kao poruke progresivnim crkvenim krugovima Zapada koje se možda mogu razumjeti na sljedeći način: Strpite se i ako na Sinodi ne bude novih većina; jer ako se Crkva ne da promijeniti na svjetskoj razini, dade se to možda ostvariti na razini pojedinih zemalja.

Ostanimo kod Henrika VIII. i nacionalne Crkve Engleske koju je on proglasio. Anglikanci i danas lijepo pokazuju dopuštanjem da žene i homoseksualci mogu postati pastori i biskupi kako se to čini. ,,Liberalni" Britanci i Amerikanci dopuštaju sve, posve ,,sinodalno" dok ,,konzervativni" Afrikanci posve ,,decentralno" trebaju zadržati od čega se ne mogu odvojiti. Time se anglikanska svjetska zajednica stalno nalazi na rubu ponora i prijeti da će se eksplodirati. Do eksplozije doduše još nije došlo, ali zbog toga se bliži implozija preko dvostrukog procesa likvidacije: centrifugalnim procesom erozije na rubovima u smjeru Katoličke Crkve i strogih anglikanskih izdanaka te procesu isparavanja liberalnog nukleusa.

Papinsko iskazivanje naklonosti 

Papinsko preferiranje
kardinala Martinija i Enza Bianchija
Papa Franjo ni tijekom Sinode nije propustio priliku progresivnom crkvenom krugu slati znakove naklonosti. Nad Sinodom ostaje teret ponovnog imenovanja kardinala Godfrieda Danneelsa sinodskim ocem. To je posve osobna, gotovo demonstrativna Papina odluka. Razotkrivanje postojanja progresivnog tajnog kružoka u Katoličkoj Crkvi koje se dogodilo s Danneelsovim pristankom, ni Papi nije ostalo nepoznato. A tek ni upravo fakinska Danneelsova nadopuna da su skupinu Sankt Gallen njezini članovi nazivali ,,mafijom". Ipak je određeni cilj ove crkvene ,,mafije" bio imati utjecaja na crkvenu upravu i na izbor Pape. Dan Brown ne bi bolje mogao izmisliti ovaj kružok.

To sve nije omelo papu Franju, kao da ga ništa nije dodirnulo, da napiše predgovor izdanju sabranih djela kardinala Carla Marije Martinija čiji je prvi svezak od srijede u knjižarama. Kardinal Martini je bio utemeljitelj ,,mafije" koja se prema svojem mjestu susreta u Švicarskoj nazvala ,,sanktgalenškom". Martini i Bergoglio pripadaju isusovačkom redu, jedan je težio za papinskom službom, drugi je to postigao.

Dan prije kraja rada Sinode koja bi trebala završiti sutra popodne glasovanjem o Relatio finalis, sigurno je da ništa nije sigurno, barem ništa o tome kako će Sinoda završiti. Moglo bi se svakako dogoditi da dvogodišnja Obiteljska sinoda završi pobjedom branitelja katoličkog nauka o Ženidbi i moralu, a oni bi ipak možda mogli biti zapravo gubitnici jer papa Franjo Sinodu otvoreno stavlja ad acta i poseže u ladicu za planom B ili C ili... Kako je kardinal Marx rekao u srijedu? ,,Sinoda se bliži svome kraju, ali ona ne završava ovdje." Koji će se kompromis prihvatiti? Što ostaje stvar interpretacije?

Otvorena pitanja o kontroverznim sinodskim temama, ali još i više o cijelom usmjerenju Crkve, nakanama pape Franje i njegovom razumijevanju Crkve možda će se nakon sljedeće nedjelje osjetiti više gorućima nego ikada prije.

Ono što je zbilja pouzdano jest sigurnost da je Duh Sveti uvijek pobjednik i na koncu upravlja Crkvom, također i protiv svih i unatoč svim eventualnim pogrješkama ljudi. Međutim, za svaku pogrješku plaća se visoka cijena.

Izvor: katholisches.info 

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)