utorak, 20. listopada 2015.

,,Sinodalnost" je za njemački progresizam jednako nacionalna Crkva




Papa Franjo je u svojem nagovoru koji je održao u subotu 17. listopada, a koji je naišao na veliko zanimanje naglasio da želi ojačati ,,sinodski put za Crkvu". To znači pojačano sudjelovanje mjesnih biskupa u odlukama opće Crkve i istodobno decentralizaciju crkvene uprave. 

Nažalost, mnogi će ove papinske izjave u Njemačkoj uzeti kao izliku što se na mnogim mjestima već i dogodilo: široki spektar njemačkog katolicizma već se sada osjeća neovisnima od Rima i misli da može donositi odluke koje ne prihvaća ni Rim, a ni opća Crkva. 

Jedan primjer je bio izdavanje potvrda trudnicama takozvanih ,,Beratungsscheine" u katoličkim savjetovalištima u okviru državnog savjetovališta za trudnice u ,,konfliktnim situacijama". Ove potvrde su imale (i imaju još) jedinu svrhu omogućiti nekažnjiv pobačaj. 

Njemačke laičke udruge - ispred svih ,,Centralni komitet njemačkih katolika" - inzistirali su na tome da Nijemci sami mogu odlučivati. Oni jednostavno ne žele kapirati da su u ovu problematiku bili involvirani i vjera i moral i stoga Katolička Crkva u Njemačkoj nije mogla zauzeti stav koji proturječi katoličkoj vjeri i katoličkom nauku. 

Kako je poznato, njemački biskupi su istupili iz državnog sustava savjetovanja tek onda nakon što je morao intervenirati Ivan Pavao II. No stav se nije promijenio: Centralni komitet njemačkih katolika sada želi rehabilitirati savjetovalište ,,Donum Vitae" premda to savjetovalište daje potvrdu za pobačaj. Takvo nešto se naziva tvrdokornošću. 

Pogled na njemačku teologiju navodi nas da se bojimo najgorega ako bi se ,,sinodalnost" interpretirala sukladno  njemačkom čitanju. Već danas postoji hrpa njemačkih teologa koji se ne osjećaju vezanim za katoličko Učiteljstvo.

Intervencije njemačke delegacije (kardinal Marx, nadbiskup Koch i biskup Bode) na Obiteljskoj sinodi pokazuju da u međuvremenu čak ni visoki njemački crkveni velikodostojnici Učiteljstvo ne drže obvezujućim.

Jedna ,,njemačka" interpretacija ,,sinodskog puta" bi stoga s velikom vjerojatnošću dovela ne samo do njemačke nacionalne Crkve, nego čak do Crkve koja se ne podlaže Duhu Svetomu, nego duhu ovoga svijeta.


Izvor: mathias-von-gersdorff.blogspot.com 

1 komentar:

  1. Naša teološka učilišta već su desetljećima rasadišta njemačkog progresizma. Svećeničkim kandidatima se sustavno nameću stavovi koji nisu u skladu s katoličkim naukom, a mlataranja tih navodnih njemačkih genijalaca današnjice obične su providne neomodernističke i neoprotestantske teorije koje nisu ni genijalne, a ni nove. Valjda je jasno da nisu ni katoličke. Da u njemačkim zemljama postoji vrlo jaka reakcija, da postoje istinski katolički teolozi i filozofi, uopće se i ne spominje.
    Nije ni čudo da su se Poljska i ostale istočnoeuropske zemlje u kojima infiltracija tih progresističkih heterodoksnih učenja nije bila toliko snažna kao kod nas, pokazale vrlo jakima u čuvanju katoličkog nauka dok su hrvatski predstavnici po svemu sudeći ostali u bezobličnoj skupini neodlučnih. Što će biti nakon Sinode, vidjet ćemo!
    Zamislite kad bi blaženi kardinal Stepinac bio hrvatski izaslanik na ovoj Sinodi! Uvjereni smo da bi bio među najglasnijima, najuvjerljivijijima i najčvršćima u čuvanju nauka! Nije ni čudo da se odugovlači s kanonizacijom!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)