petak, 30. siječnja 2015.

Želi li papa Franjo ukinuti Švicarsku gardu?




(Rim) Već mjesecima kruže glasine da bi argentinski Papa mogao ukinuti Papinsku švicarsku gardu. Proteklih su se dana špekulacije intenzivirale. Razlog tomu je napuštanje službe pukovnika Danijela Rudolfa Anriga, zapovjednika Švicarske garde. 1. prosinca 2014. papa Franjo je smijenio Anriga koji je podrijetlom iz kantona Sankt Gallen. Razlozi za taj čin nisu se spominjali. Mediji tvrde da je to vjerojatno zbog ,,strogosti" pukovnika koji je od 2008. godine upravljao Papinskom stražom. Sutra će se Danijel Rudolf Anrig u okviru vojne ceremonije i službeno oprostiti. 

Činjenica da papa Franjo još nije imenovao nasljednika, dovodi do špekulacija o ukidanju Papinske garde. U jednom intervjuu s argentinskim dnevnikom La Nación Papa je govorio samo pohvalno o otpuštenom Anrigu. On je "izvanredan čovjek, dobar katolik, s izvanrednom obitelji". U slučaju njegove smjene riječ je samo o "zdravoj i normalnoj obnovi", rekao je Poglavar Crkve. Od tada se nagađa što je papa Franjo mislio pod "zdravom i normalnom obnovom". 

Smiješne geste pred televizijskim kamerama 

Papa pozdravlja gardista
U Rimu je javna tajna da argentinski Papa zbilja ne zna što bi s tradicionalnom Papinskom stražom. Zbog smiješnih i bizarnih gesta već se špekuliralo da Papa pokazuje malo respekta prema dužnosti i radu drugih ljudi. Jedanput je pozdravio gardista kako to uobičavaju činiti predsjednici SAD-a. Kako god neprikladno djeluje kada civil izvodi vojni pozdrav, tako i u sceni s Papom ostaje sumnja je li se možda htio samo narugati. Drugi je put kod prolaska otišao k jednom gardistu i rukovao se s njime. Mladić se samo zbunjeno nasmijao ovoj gesti izvan protokola dok se na njega obrušila svjetlost kamera i fotoaparata. Nije riječ o protokolu. Papa je imao dovoljno mogućnosti otići do svog gardista i bez kamera. Fenomenalna osjetljivost Jorgea Maria Bergoglia za stvari koje se sviđaju i koje imaju odjeka u medijima za mnoge je najsigurnije jamstvo za opstanak Garde koja je stara preko 500 godina. Ona je vidljiva i zbog starih odora upadljivo šarena, zbog toga je Papa neće ukinuti. Da je smjena pukovnika Auriga izrečena tijekom pohoda ad limina švicarskih biskupa, govori protiv ove pretpostavke. Ne čini se da je posrijedi samo čin uljudnosti prema švicarskim biskupima. 

                                                                                                                                                           Izvor: katholisches.info 

četvrtak, 29. siječnja 2015.

Kako obilježiti stotu obljetnicu Fatime ako je izostalo posvećenje Rusije i zanemarena pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu?!




2017. godine svijet će obilježavati pola tisućljeća reformacije (i tri stoljeća masonerije?!). Pridružit će se slavljenju tih zlokobnih datuma i neki katolici. Ono što mnogi neće slaviti ili će nastojati obezvrijediti jest stota obljetnica ukazanja Blažene Djevice u Fatimi. 

Presveto Srce Isusovo objavilo se monahinji Pohoda Marijina svetoj Mariji Margareti Alacoque i također je preko nje od francuskih kraljeva zatražilo posvetu Francuske svojemu Srcu, kao što je Blažena Djevica zatražila posvetu Rusije svojemu Bezgrešnom Srcu preko sestre Lucije, fatimske vidjelice. 

Poslušajmo što o tome piše ,,Der gerade Weg", časopis mladeži Bratstva sv. Pija X.: 

Posljednje viđenje dogodilo se 17. lipnja 1689. godine i odnosilo se na rođenje prijestolonasljednika Luja XIV. koje se zbilo kratko prije toga i koje je isprošeno s puno molitve. 

,,Neka Luj upozna moje Presveto Srce i isto onako kako je njegovo vremenito rođenje uslijedilo pobožnošću mojemu Presvetom Djetinjstvu, tako će svoje rođenje u milost i vječnu slavu dobiti po svojoj posveti mojemu Presvetom Srcu. Neka ono nad njim trijumfira i po njemu nad srcima velikih u svijetu. Ono treba vladati u njegovoj palači, biti naslikano na njegovim stjegovima i urezano na njegova oružja kako bi mogao biti pobjednikom nad svim svojim neprijateljima. Neka ponizi sve one koji su ponosni i tvrda srca i dovede ga do pobjede nad svim neprijateljima svete Crkve." 

Doduše ni Luj, ni njegovi nasljednici nisu ispunili ovu božansku želju. Tako je 17. lipnja 1789., dakle točno 100 godina nakon viđenja svete Margarete, u Narodnoj skupštini došlo do proglašenja narodnog suvereniteta što je imalo za posljedicu ukidanje monarhije i izbijanje Francuske revolucije. Nije dakle trijumfiralo Presveto Srce Isusovo, nego teror jednog Robespierrea koji je ogorčeno pokušavao oduzeti Francuskoj njezinu kršćansku Tradiciju odrubljivanjem glava na giljotini. Je li sve to bila puka slučajnost? - Jedva, jer u Boga nema slučajnosti. 

U sličnom svjetlu može se vidjeti i sudbina Isusovačkog reda. Ovome Redu koji je tijekom protureformacije toliko izvrsno djelovao za Božju stvar bilo je osobito povjereno proširenje pobožnosti Srcu Isusovu i taj Red je postavljao ispovjednike francuskih kraljeva. Doduše, isusovci su postali nemarni u proširenju pobožnosti Srcu Isusovu i propustili su poticati kraljeve na posvetu Presvetom Srcu. 1773. došlo je na koncu do raspuštanja Reda. 

Jasno vidimo koje je pogubne posljedice za sobom povlačilo nepoštivanje ove božanske želje. Može se zacijelo protumačiti kao nebeska kazna za tvrdoću srca, hladnoću, mlakost i ravnodušnost ljudi koji su samo onako bez oduševljenja odgovorili nebeskoj želji za uzajamnom ljubavi, zadovoljštinom i pokorom. 

Spasitelj je jedanput rekao svetoj Margareti: "Gledaj ovo srce koje je toliko ljubilo ljude te nije poštedjelo sebe, već se predalo i istrošilo zato da ljudima pokaže svoju ljubav. A za uzvrat dobiva samo nezahvalnost, nedostojno vladanje, svetogrđe, hladnoću i prijezir kojima nemarne duše uzvraćaju u ovome sakramentu ljubavi." 

                                                                                                                                                         Izvor: Der gerade Weg 

srijeda, 28. siječnja 2015.

Sv. Ivan Vianney o tradicionalnoj Misi




Sva dobra djela u svijetu nisu ravna Svetoj Misi jer su djela ljudi, a misa je Božje djelo. Čak i mučeništvo je ništa u odnosu na ovo, jer je to žrtva čovjeka za Boga, a Misa je žrtva Boga za čovjeka. 

subota, 24. siječnja 2015.

Gary Krupp: Papa Pijo XII spasio je više Židova u svijetu nego itko u povijesti




Papa Pijo XII. spasio je više Židova u svijetu nego itko u povijesti - izjavio je Gary Krupp, ugledni član židovske američke zajednice i predsjednik Zaklade Pave the Way, koji se sa Židovima koji su preživjeli logore u prošlu srijedu nakon opće audijencije susreo s Benediktom XVI. On je Papi predstavio simpozij koji će se u rujnu održati u Rimu, u prigodi 50. obljetnice preminuća Pija XII. a cilj mu je rasvijetliti istine o Piju XII. koje je medijska kampanja iz 60-ih godina prošloga stoljeća zatamnila te kod mnogih stvorila negativan dojam o njegovu pontifikatu. 

Govoreći za Radio Vatikan o radu spomenute zaklade rekao je kako su njezini članovi išli po svijetu i razgovarali s očevicima, osobama koje su osobno poznavale papu Pija XII. Ta su predivna svjedočanstva svima dostupna na našoj web-stranici: www.ptwf.org, tu se mogu pročitati svi intervjui, a neki od njih očituju koliko je neistinita slika o Piju XII. Pitao sam članove Yad Vashema, stručnjake za tu problematiku, jesu li ikada čuli o tome govoriti? O tome nisu nikada ništa čuli, nikada nisu čuli za Hitlerov plan da otme Papu, uništi Rimsku kuriju i zauzme Vatikan. Generalu Karlu Wolffu bilo je naređeno da za otmicu pape pripremi nacrt... Mi imamo jednoga židovskoga novinara koji je o tome napisao knjigu, on će s nama biti na simpoziju u Rimu i o tome će govoriti - rekao je Krupp. 

Na novinarov upit smatra li da će simpozij skinuti sjenu s odnosa između Pape i Židova, rekao je kako je u to posve siguran. Zaklada je skupina izvrsnih židovskih intelektualaca. Treba biti nepristran, samo se tako može prosuđivati. Vidjet ćete što smo učinili te slijed događaja od samoga djetinjstva Pija XII. Papa je odrastao s Gvidom Mendesom, Židovom, koji mu je bio najbolji prijatelj. Njih su dvojica zajedno jeli židovske specijalitete. Papino zauzimanje za Židove dok je bio nuncij u Njemačkoj. On se snažno zauzeo za Židove, to jedan antisemit nikada ne bi učinio. Zatim, sve što je činio kao Papa, sve će biti izneseno na simpoziju; ogromna količina informacija iz kojih se može izvući samo jedan zaključak, odnosno istina o njegovu pontifikatu: taj čovjek, papa Pijo XII., spasio je u svijetu više Židova od bilo koga u povijesti - istaknuo je Krupp. 

Govoreći pak o načinu postupanja pape Pija XII. rekao je kako je tiho sve radio. Nije postupao tako zato što je znao da bi mogao postati sumnjv ili zato što je znao za Hitlerov naum o otmici. On se toga nije bojao, nego se bojao onoga što se dogodilo - primjerice - kada se nadbiskup Utrechta očitovao u korist nizozemskih Židova. Tada je nacistička reakcija bila veoma jasna, rekli su: ,,Ovaj pothvat rimske Crkve neće spasiti ni jedan židovski život. Bezuvjetno, pojačat ćemo uhićenja. Osim toga, dosada nismo uzimali u obzir uhićenja Židova obraćenih na katoličku vjeru: oni će sada biti prvi na redu." Tada je uhićena Edith Stein i postulator kauze za beatifikaciju Pija XII., isusovac otac Peter Gumpel, koji će sudjelovati na simpoziju, a u vrijeme zbivanja tih događaja bio je u Nizozemskoj, on je očevidac svega - zaključio je Krupp. (kta)

                                                                                                                                                  Stari izvor: svetazemlja. com 

Pijo XII - Oče naš




Koliko je samo laži od strane neprijatelja Crkve izrečeno protiv Evanđeoskog Pastira pape Pija XII. No, Bog je Istina! Poslušajte, dragi prijatelji, kako se Časni sluga Božji Pijo XII. usrdno molio i otkrit ćete po boji i ritmici njegova glasa o kakvoj je svetačkoj veličini riječ. Kolikim je blagoslovom Svetoj Stolici i svima katolicima dragi Bog darovao po primjeru ovoga velikog pape. Nije svaki papa Pijo! Bilo ih je dvanaest. Hoće li doći trinaesti kako bi obnovio Crkvu? 

Njegova je Svetost Pijo XII. s pouzdanjem molio i za ljubav Božju činio čudesne stvari.




Pijo XII., moli za nas!

ponedjeljak, 19. siječnja 2015.

Jesu li apostoli vodili međureligijski dijalog?


Sveti Petar je naopako razapet

11. studenoga 2006. godine visokopozicionirani je službenik Biskupskog ordinarijata Mainz održao predavanje. Tada je izjavio: ,,Ne može biti smisao kršćanstva nadomjestiti druge religije." Ponovit ću još jedanput kako biste dobro mogli zapamtiti. Ovaj je službenik izjavio: ,,Ne može biti smisao kršćanstva nadomjestiti druge religije." 

Ovaj izraz predstavlja strahotu. Ta, upravo je smisao kršćanstva nadomjestiti krive religije. 

Poradi toga se Krist pojavio, poradi toga je došao na zemlju kako bi se svi na ispravan način klanjali pravome Bogu. 

Apostoli nisu vodili dijalog da bi bolje upoznali druge religije. Nisu htjeli čak ni uspostaviti bolje međureligijske odnose. Nisu željeli produbiti znanje o drugim religijama, nego su svoju jedinu zadaću vidjeli u tome da naviještaju Evanđelje i da odvode ljude od njihovih idola i vode k jednom, pravom Bogu. 

11 od 12 apostola su uostalom umrli nasilnom smrću jer njihova pregnuća da ljude odvode od krivih predodžaba Boga i dovedu k jednom istinskom Bogu mnogim ondašnjim moćnicima nisu odgovarala te su ih stoga ubili. 

Općenito je svijet već dvije tisuće godina neprijateljski nastrojen prema istinski apostolski usmjerenim muževima kako to crkvena povijest jednoznačno pokazuje. Stoga je loš znak kada onima koji su nasljednici apostola inače u pravilu protukatolički mediji laskaju i hvale ih ili ih obasipaju svjetovnim odlikovanjima svake vrste. 

Većina ljudi nije naime nikada rado slušala da se treba obratiti Trojedinom Bogu i da je temeljni uvjet za to prestati s grijehom i na takve se zahtjeve često odgovara progonom.  ,,Ako su progonili mene, i vas će progoniti" (Iv 15, 20), prorekao je božanski Spasitelj Isus Krist svojim apostolima.


Svetom Pavlu je odrubljena glava
                                                                                                                                                                         Izvor: gloria.tv

petak, 16. siječnja 2015.

Nosite van ,,ovu" odavde: riječi vizitatorice Franjevki Bezgrešne




Tradicionalni blogovi prenose ove sramotne riječi - Nosite van ovu odavde - koje je navodno izgovorila sestra Fernanda Barbiero, vizitatorica Franjevki Bezgrešne kojima je od redovnica zahtijevala da uklone lik Bezgrešne Djevice iz prostorije u kojoj je primljena. 

Toliko luciferske arogancije i sablazni u riječima koje dolaze od jedne redovnice koja bi trebala gajiti osobitu pobožnost prema Presvetoj Djevici, uzoru posvećenog života. A još veća sablazan dolazi od optužbe koja je upravljena Franjevkama po kojoj je Marijanski zavjet, četvrti zavjet Reda, nedopustiv uz izgovor da ,,poslušnost ne dugujemo Djevici Mariji, nego Bogu". 

Njezin Sin, naš Gospodin, prisjetit će se toga kada nesretna Fernanda bude pred Njegovim prijestoljem. 

U međuvremenu će mnogi ,,normalisti" zazivati zlosretnu prošlost kako bi jadne sestre prisilili da zaniječu svoje zavjete i svoje zvanje u ime posuvremenjenja u koncilskom duhu. 

Pomolimo se za vizitatoricu i za sestre franjevke! 

                                                                                                                                                                Izvor: InfoCatolica 

Papinske čistke: imenovan biskup koadjutor za biskupiju Albenga - Imperia


Biskup Oliveri celebrira po Starom obredu

(Rim) Papa Franjo je biskupu Albenge-Imperije, msgr. Mariju Oliveriju imenovao koadjutora s pravom nasljedstva. Budući da je biskup Oliveri dobroga zdravlja, papinska odluka je praktično jednaka oduzimanju vlasti, a da se dijecezanskog biskupa smjenjivanjem posve ne dezavuira. To je neizravno, nešto elegantnije uklanjanje iz službe. Izravni je oblik na svojoj koži osjetio biskup Rogelio Livieres iz Ciudad del Este. Micanje iz službe bez milosti. 

Koadjutor, katkad s pravom nasljedstva, pomoć je kada vladajući biskup primjerice zbog zdrastvenih razloga nije više kadar vršiti u potpunosti svoju službu. Ovaj se oblik također koristi kako bi se popravila neželjena događanja u jednoj biskupiji i da se sve u hodu prenese na nasljednika, a da se drastično ne pokazuje lom u javnosti. 

Teško stanje Tradicije u svijetu te poglavito u Crkvi 

Ovo se posljednje dogodilo u Riviera- biskupiji Albenga-Imperia. Nepoželjno je tradicionalno usmjerenje biskupa Oliverija. Manjina dijecezanskog klera je pružala ogorčen otpor obnovi biskupije u katoličkoj vjeri koju je biskup Oliveri provodio uklanjanjem besmislenih oltara prema puku u crkvama s glavnim oltarom, poticanjem sakramenta svete Ispovijedi, Tradicionalnog obreda, zajednica privrženih Starome obredu, cjelovitog naviještanja vjerskog nauka. 

Većina u Crkvi ne igra nikakvu ulogu, ali ipak valja napomenuti da je većina klera slijedila svoga biskupa. Ova biskupija ima u cijeloj regiji najveći broj bogoslova koji uče oba oblika Rimskog obreda. 

Onda je papa Franjo došao na Petrovu stolicu i netko je u Liguriji odmah nanjušio priliku da se riješi biskupa. 

Pucnjevi u leđa preko protucrkvenih medija odmah su se pronašli. 

Tu je ulogu preuzeo liberalni dnevnik Secolo XIX. 

Da su ovi napadi ozbiljni i da je nakana natjerati biskupa da napusti službu, postalo je jasno kada su čak i njemački mediji počeli podupirati klevetničku kampanju. 


Strategija klevetanja pravovjernih predstavnika Crkve već je standardizirana 

Sastojci su u slučaju pravovjernih biskupa poodavno standardizirani. Širenje glasina, ljutito spominjanje nedokazanih optužbi. Uvijek se pronađe dovoljno ljudi koji spremno prihvate svaku klevetu. 

List Secolo XIX, inače dobro informiran iz crkvenih krugova, već je potkraj listopada nagovijestio imenovanje koadjutora za biskupiju Albenga-Imperia. Spominjao se i komesar za biskupiju i uklanjanje vladajućeg biskupa. Rim je šutio. Prestrašenim katoličkim vjernicima podrugljivo se predbacivalo da govore koješta i da potiču i gaje ,,zaslijepljenu" averziju prema vladajućem Papi. 

No ipak, glasina nije bila glasina. 10. siječnja papa Franjo imenovao je dosadašnjeg biskupa biskupije Pitigliano-Sovana-Orbetello, msgr. Guglielma Borghettija biskupom koadjutorom biskupije Albenga-Imperia s pravom nasljedstva. 

Zašto toliki strah od Tradicije? 

Dvije se stvari iz nove ,,čistke" daju razumjeti: ,,tolerancija i milosrđe koje papa Franjo demonstrativno pokazuje vrijede za sve, ali ne i za tradicionalne katolike", tako kaže Secretum meum mihi. Prema njima on gaji jednu ,,duboku nutarnju nesklonost". Drugo, čini se da Papa ne podnosi da biskupi imaju pune bogoslovije i brojna svećenička zvanja čim se okrenu Tradiciji. Tradicija se trpi samo unutar odvojenog i ograđenog Ecclesia Dei rezervata. Ako Tradicija napusti ovaj rezervat i počne sjati u Crkvu s Novim obredom, protiv nje započinje bespoštedna borba, kao što pokazuje odnos prema Franjevcima Bezgrešne, biskupu Livieresu i sada i biskupu Oliveriju. 



,,Zašto čak i visoki crkveni velikodostojnici, uključujući i Papu, imaju takav strah od Tradicije? Zašto ne dopuštaju da se primjenjuje njihova toliko spominjana tolerancija? Je li to jer im se drži zrcalo i time se postavlja u pitanje njihovo životno djelo i poimanje Crkve? Kod pomnjivijeg preispitivanja se čak to i počinje drmati?", pita Secretum meum mihi. Možda jer bi se iznutra mogla urušiti kriza zvanja i s time povezane implikacije oko svećeništva, sakramenta svetog Reda, Ispovijedi i Euharistije, uključujući i promišljanja i planove o pripuštanju viri probati, ukidanju celibata, pripuštanju žena đakonatu i svećeništvu? 

22. prosinca papa Franjo je u svojoj Božićnoj poruci Rimskoj kuriji nabrojio 15 bolesti od kojih ona boluje. ,,Mjera protiv malene ligurske biskupije potvrđuje barem deset od petnaest patologija koje je Franjo spomenuo", kaže Traditio Catholica. No, u ovom slučaju čini se da papa Franjo ima kratko pamćenje. 

Suprotno od biskupa Livieresa iz Paragvaja biskup Oliveri prihvaća papinsko poniženje šutke kako je to u Europi uobičajeno. Biskup Livieres je bio pozvan u Rim, ali je iz medija morao saznati o svojem smjenjivanju. Uzaludno je molio Papu da ga primi u audijenciju. No, Papa ga nije primio ni u audijenciju, niti mu je pružio neku drugu priliku da se može braniti od optužbi. Nakon toga je Biskup preko medija Papi uputio poruku da odluku ,,naravno prihvaća u poslušnosti", ali da će Papa za ovu odluku ,,odgovarati" pred Bogom. Od tada je biskup Livieres, iako bez biskupije, aktivan u naviještanju vjere. 

                                                                                                                                                          Izvor: katholisches.info 

srijeda, 14. siječnja 2015.

Tragikomično: čak i list talijanskih biskupa Avvenire kaže da je Benedikt XVI. ,,nagnan na odreknuće"




...na 2. stranici novina talijanskih biskupa [izdanje od 7. siječnja 2015.] moglo se pročitati doslovno da su postojali ,,krugovi koji su, poradi uobičajenih razloga moći i dominacije nad drugima, počinili izdaju i urotili se radi eliminacije pape Ratzingera kojemu se priznavalo da je 'profinjeni teolog' te su ga nagnali na odreknuće". 

Na to je na svom blogu odmah upozorio Antonio Socci. 

Očito je bila pretjerana Tarquinijeva revnost koji je, hoteći pokazati nekom kurijalnom kružoku svoje suprostavljanje Messoriju, ugazio na koru od banane i poskliznuo se. 

Kako kažu Talijani, đavao pravi lonce, ali ne i poklopce. Tako se sada nalazimo u situaciji da novine Talijanske biskupske konferencije otvoreno tvrde da je Benedikt XVI. abdicirao zbog ,,izdaje" i ,,urote" i da danas u Crkvi dolazi do ,,sukoba moći". 

Tarquinio će zacijelo morati pokušati pronaći poklopac. 

                                                                                                                              Izvor: Avvenire, blog Antonija Soccija, 
                                                                                                                              letturine.blogspot.com 

Je ne suis pas Charlie - ne daj Bože!


I am not Charlie. Ich bin nicht Charlie.
Je ne suis pas Charlie. Io non sono Charlie.
Yo no soy Charlie. Ja nisam Charlie!

,,Drugo". Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud! 




Mnogi od nas dosada nisu nikada čuli za Charlie-Hebdo. Jasno, osuđujemo strašan zločin i krvoproliće. Međutim, nakon prvih obavijesti na televiziji, mnogi od nas su tražili informacije i sami su stvorili vlastitu sliku o situaciji. Što smo vidjeli, bilo je dovoljno. Potpuno. 

Što je ovdje ostvareno jest "cacumen blasphemiae". Dalje se ne može ni ići s tim stvarima. Ne samo da je u predbožićnom vremenu na besraman način ismijana tajna Svete noći, naime rođenje našega Spasitelja od Djevice jer je Bog svima nama dao dar (usp. Ivan 3, 16 i Rim 8, 32). 

U broju prije toga unutarnji se život Triput Svetoga - horribile dictu - dovodio u vezu sa strašnim protuprirodnim grijehom. Koja li je to samo bila nedostojna želja za svetogrđem i huljenjem, tko se samo može spustiti na takvu razinu kako bi mogao pljuvati po svetinjama. A baš to je bio Charlie. 

No, što kaže psalmist? "Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi." (Psalam 1, 4) - "Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema." (Psalam 36/37, 10) 

                                                                                                                                                      Izvor: katholisches.info 



utorak, 13. siječnja 2015.

Komunikacijski stil novoga Generala franjevaca (OFM)




Oponašanje komunikacije pape Franje koja je ,,medijski djelotvorna" 

Krizni menadžment novoga Generala Perryja barem na području komunikacije treba poboljšanja. U svojemu pismu provincijalima ispričava se da vremenski nije uspio sve obavijestiti o ovim teškim neprilikama koje su nastale unutar reda. Međutim, to je jednostavno smiješno. Umjesto da pismo objavi na internetu gdje to svatko po svijetu može saznati skupa s poglavarima provincija Franjevačkoga reda, bilo bi prikladnije da je obavijestio provincijale preporučenim pismom. Franjevački general drži ,,učinkovitijim" kopirati komunikacijski stil pape Franje: radije u svjetske vijesti televizije i radija, nego prenijeti informacije pametno i diskretno. Barem bi se franjevci trebali suzdržati od zamjene svojega Utemeljitelja reda sa živim osobama. 

U svojemu pismu koje je dospjelo do provincijalâ preko sredstava društvenog priopćavanja, General Perry je rekao da ni sadašnja, a ni prethodna Uprava reda nije ništa znala o skandalu. Čujemo riječi, no nedostaje vjerodostojnosti. Mnoga braća već 15 ili 20 godina sjede u Upravi reda, no ipak se sada piše da oni ništa nisu znali? 

Nedovoljno prikladni generali posljednjih godina 

Fra José Rodriguez Carballo, danas tajnik Kongregacije za redovnike, bio je od 2003.-2013. generalni ministar. Doista nitko neće moći tvrditi da je bio dobar general. Njegov prethodnik Giacomo Bini, Generalni ministar od 1997.-2003. bio je - recimo to tako - idealist iz '68. godine. Budući da generale bira Generalni kapitul, čini se da je proširena određena dezorijentiranost. 

Molimo Gospodina da ovaj financijski skandal koji potresa tako velik red bogat tradicijom dovede do njegova čišćenja i obnove u izvornoj karizmi. Mi kao katolici svaki dan imamo ponovno razlog za zahvalnost zbog redova. Molimo se za to da ovom redu Gospodin daruje budućnost u istinskom franjevačkom siromaštvu nasljedujući serafskoga oca Franju. 

                                                                                                                                                           Izvor: katholisches.info 

subota, 10. siječnja 2015.

Tužan događaj za biskupiju Ciudad del Este i za cijelu Crkvu


msgr. Rogelio Ricardo Livieres

U biskupiji Ciudad del Este u Paragvaju 12. prosinca 2014. posvećen je novi biskup msgr. Wilhelm Steckling. 

Dosadašnji dijecezanski biskup msgr. Rogelio Ricardo Livieres Plano nekoliko tjedana prije toga udaljen je iz službe. Učinio je to bez ikakvog obrazloženja papa Franjo, a da biskupa nije ni saslušao. 

Na obredu biskupskog posvećenja biskup Livieres nije sudjelovao. To je on sam potvrdio. Premda novi biskup biskupije Ciudad del Este osobno nema nikakve veze s njegovim problemima, on se ipak ne može susresti s biskupima Paragvajske biskupske konferencije (CEP) i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. 

Biskup Livieres je potvrdio da nisu točni razlozi njegovog traženog odreknuća koji su iznošeni u sredstvima javnog priopćavanja, primjerice financijske poteškoće ili seksualni prijestupi njegovih suradnika. Jedino je obrazloženje ,,samo" nedostatak zajedništva s njegovom subraćom u biskupstvu. 

Već je i sama činjenica njegovog imenovanja biskupom Ciudad del Este tako ozlovoljila neku njegovu ,,subraću" da su protiv toga podigli svoj glas i protestirali kod pape Ivana Pavla II. koji ga je imenovao. Međutim, to je bilo bezuspješno. 

Uzrok sukoba koji je otpočeo prije više od 10 godina i otada postoji, leži naime u predodžbi biskupâ CES-a da njihove vlastite predodžbe i vizije kako oni razumiju Crkvu biskup Livieres ne dijeli. On je samo želio biti katoličkim biskupom koji stoji na temeljima Crkve. U ono vrijeme je Rim čvrsto stajao i potvrdio donesenu odluku. Papa Franjo se suprostavio volji svojih prethodnika i podržao je Paragvajsku biskupsku konferenciju. 

                                                                                                                                  Izvor: gloria.tv/etnunc.blogspot.de 

petak, 9. siječnja 2015.

Tradicija je sigurnim svjetionikom - Iz intervjua patera Massima Sbicega s paterom Emanuelom du Chalardom (FSSPX) o nekim aktualnim pitanjima




Pater Massimo Sbicego: Gledajući trenutačna događanja u Crkvi, Izvanrednu sinodu, nesretne izjave nekolicine biskupa, s ljudskog stajališta kadšto smo zbunjeni, smeteni, ogorčeni, vrijeme nam daje da raspoznamo djelo Božje providnosti... 

Pater Emmanuel du Chalard: Petnaest dana Sinode bili su dramatičnim danima za Crkvu. Crni i bolni dani u kojima je Crkva bila ponižena pred očima cijeloga svijeta. 

Vidjelo se nasljednike apostola koji ne samo da dovode u sumnju nauk našega Gospodina, nego da izrijekom proturječe Evanđelju. Nisu posrijedi složena doktrinarna pitanja, nego bistri i jednostavni nauk koji svi mogu razumjeti; neki su se vidici ticali naravnoga zakona koji se može spoznati i prihvatiti također i samim razumom. Uistinu su mnogi vjernici, čak i oni koji ne prakticiraju svoju vjeru, vrlo zbunjeni ovom Sinodom. 

Bog je iznad stvari ovoga jadnog svijeta, čak i iznad izdaje mnogih crkvenih ljudi: nitko Ga neće moći spriječiti da svejedno čini dobro dušama, i ne samo to, Bog će moći izvući dobro iz zla. 

Druga je strana medalje, da je Sinoda bila prigoda za neke hrabre prelate da ustanu i ujedine se u obrani dobroga nauka: ovo mi je bilo velikom utjehom. Ovo njihovo zauzimanje stava bilo je velikim ohrabrenjem za mnoge katolike koji još dobro razmišljaju i pate s obzirom na određena zastranjenja premda to i ne očituju otvoreno. 

Jedan je drugi vrlo pozitivan vidik da se može ustvrditi da su mnogi dobri ljudi, osobito mladi, u potrazi za istinom i za autentičnim kršćanskim životom. 

Što se situacija čini očajnijom, tim se više očituju duše u potrazi za dobrim naukom. Tradicija je za njih sigurnim svjetionikom. 

                                                                                                                                Izvor: blog.messainlatino.it 

srijeda, 7. siječnja 2015.

Kardinal Marx: Katolici mogu mnogo naučiti od Luthera




(München) Münchenski i freisinški nadbiskup Reinhard kardinal Marx u jednom je prilogu za novine njemačkog kulturnog vijeća Politik&Kultur izjavio da Martin Luther, utemeljitelj protestantizma, nije težio za ,,podjelom Crkve", ,,nego je svojim reformskim nastojanjima želio upozoriti na zloporabe koje su zatamnjivale poruku Evanđelja". Nakon pola stoljeća ,,zajedničkog ekumenskog dijaloga" sada je i za katolike moguće ,,čitati Lutherove tekstove s udivljenjem i učiti od njegovih misli. Ovaj razvoj ne može se dovoljno visoko cijeniti." 

S katoličke se strane sve do 20. stoljeća pisalo ,,isključivo negativno" o protestantskom reformatoru: ,,Njegovo djelovanje je dobrim dijelom dovelo do podjele Zapadne Crkve, u tome su svi bili jedinstveni. I za mnoge povrede i patnje koju su jedni drugima nanijeli, osobito tijekom strahota Tridesetogodišnjeg rata, krivac je bio Martin Luther i njegovi suborci. [...] Zahvaljujući istraživanjima o Lutheru posljednjih desetljeća spoznalo se da je ,,Luther bio duboko ukorijenjen u pobožnost i mistiku svoga vremena" što je pridonijelo promjeni mišljenja na katoličkoj strani. 

Blog Rorate Caeli ovo je prilično sarkastično prokomentirao: ,,Pa, od onoga što svaki dan čitamo, čini se da je važni njemački herezijarh čak i na koncu svoga života još uvijek bio ,,ortodoksniji" nego dobar dio današnjih katoličkih biskupa i klerika njemačkog govornog područja za koje se čini da ni u što više ne vjeruju. Možda je to ono što Kardinal misli pod ovim 'Učiti od Luthera'?" 

                                                                                                                                      Izvor: katholisches.info 

ponedjeljak, 5. siječnja 2015.

Sumnje u Franjin obrat - Bergoglio je nepredvidljiv za prosječnog katolika. Pobuđuje širok interes, no koliko iskren?




I Vittorio Messori, poznati talijanski publicist, poznat po lojalnosti papi Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., sada je progovorio. Ovaj članak, objavljen na Badnjak, izazvao je i izaziva velike polemike u Italiji i u svijetu. 



Mislim da je pošteno to odmah priznati: zlorabeći, možda, prostor koji mi je dan, ovo što ovdje iznosim, više od članka, jest osobno promišljanje. Štoviše, jedna vrsta ispovijedi koju bih rado bio odgodio da to od mene nije traženo. Da, odgodio jer moja prosudba (i ne samo moja) ovoga papinstva stalno oscilira između privole i smetenosti, to je promjenjiv sud ovisno o trenutcima, prigodama, temama. Papa koji nije nepredviđen: s tim u vezi, bio sam među onima koji su očekivali Južnoamerikanca i pastoralca, čovjeka sa svagdašnjim iskustvom u upravi, gotovo da bude ravnoteža divnomu profesoru, teologu odveć profinjenu za neke ukuse kakav je bio voljeni Joseph Ratzinger. Papa, dakle, koji nije bio nepredviđen, ali koji se od onog prvoga ,,buonasera" pokazao nepredvidljivim tako da je s vremenom razuvjerio i neke kardinale koji su bili među onima koji su ga izabrali. 

Nepredvidljivost koja se nastavlja, zamućujući mir prosječnog katolika koji je naviknut da se odriče vlastitog promišljanja o onome što je vezano s vjerom i moralom i potican da se ograniči na ,,slijediti Papu". Da, ali kojega Papu? Papu određenih jutarnjih propovijedi u Svetoj Marti, propovijedi u stilu župnika na starinski način, s dobrim savjetima i mudrim izrekama, čak i s upornim opomenama da se ne padne u zamke koje nam postavlja đavao? Ili Pape koji naziva Giacinta Marca Panellu, angažirana u tko zna kojem po redu, bezazlenom postu i kojemu želi ,,dobar uspjeh u poslu", kada se, desetljećima, ,,posao" radikalnog lidera sastojao i sastoji u propovijedanju da je istinska ljubav boriti se za rastavu, pobačaj, eutanaziju, homoseksualnost za sve, rodnu teoriju itd. Papa koji se, u govoru ovih dana Rimskoj kuriji, s uvjerenjem priklanja Piju XII. (no, u biti samom svetom Pavlu) definirajući Crkvu ,,Kristovim mističnim Tijelom"? Ili Pape koji u prvom intervjuu Eugeniju Scalfariju ismijao onoga što misli da je ,,Bog katolik", gotovo da je Ecclesia una, sancta, apostolica romana bila samo optional, dodatna oprema koja se prikvači ili ne, već prema osobnom ukusu, Božanskom Trojstvu? Argentinski papa svjestan, zbog izravnog iskustva, dramatičnosti Latinske Amerike koja je krenula putem da postane bivšim katoličkim kontinentom, masovnim prelaskom ovih naroda na pentakostalni protestantizam? Ili Papa koji putuje zrakoplovom da zagrli dragog prijatelja i zaželi mu dobar uspjeh, prijatelju koji je pastor baš u jednoj od zajednicâ koje ispražnjavaju katoličku zajednicu i to baš prozelitizmom koji je on oštro osudio kod svojih? 

Moglo bi se, dakako, nastaviti s ovim vidicima koji se čine - i možda uistinu i jesu - proturječni. Moglo bi se, ali ne bi bilo pravedno, za jednoga vjernika. On zna da se na Prvosvećenika ne gleda kao na izabranog predsjednika republike ili kao na kralja, slučajnog nasljednika nekog drugog kralja. 

Jasno, u konklavi, ona oruđa Duha Svetoga što su, po vjeri, kardinali izbornici dijele ograničenja, zablude, čak i grijehe koji obilježavaju cijelo čovječanstvo. Ali jedina i istinska glava Crkve jest onaj svemogući i sveznajući Krist koji zna malo više od nas koji je najbolji izbor glede njegova vremenitog zemaljskog predstavnika. Izbor koji se može učiniti zbunjujućim ograničenom pogledu suvremenika, ali koji pak, u povijesnoj perspektivi, otkriva svoje razloge. Tko doista poznaje povijest, iznenađen je i zamišljen otkrivajući da - u tisućljetnoj perspektivi, a to je perspektiva Katoličke Crkve - svaki papa, bio ili ne bio toga svjestan, igrao svoju prikladnu ulogu i, koja se na koncu pokazala nužnom. Upravo poradi ove svijesti odabrao sam, što se mene tiče, promatrati, slušati, promišljati, a da se ne izlažem pogibelji davanja neprikladnih, ako ne i prenaglih mišljenja. 

Vratimo se pitanju, prečesto citiranu izvan konteksta. ,,Tko sam ja da sudim?" Ja koji - jednak svakomu drugomu, jesam jedan isključeni - kojemu zacijelo ne pomaže ,,papinska karizma", pomoć koju je obećao Tješitelj. A onomu koji želi suditi, zar ništa ne kazuje potpuno odobravanje, više puta ponovljeno - glasom i napismeno - o Franjinom djelovanju, koje dolazi od onoga ,,Pape emeritusa" koji je tako različan po stilu, formaciji, po samom programu? 

Strašna je odgovornost onih koji su danas pozvani odgovoriti na pitanje: ,,Kako naviještati Evanđelje suvremenicima? Kako pokazati da Krist nije blijeda i daleka utvara, nego ljudsko lice onog Boga stvoritelja i spasitelja koji svima može i želi dati smisao života i smrti?" Mnogo je odgovora, često suprostavljenih. 

Za ono malo što vrijedi, nakon desetljećâ crkvenog iskustva, ja ne bih imao svoje odgovore. Imao bih, kažem: kondicional je obvezan jer mi ništa i nitko ne jamči da sam nazreo prikladan put. Ne bih riskirao možda biti kao evanđeoski slijepac, onaj koji želi voditi druge slijepce, završavajući svi u jami? Tako da su određene pastoralne odluke ,,Rimskog biskupa", kako se voli nazivati, meni uvjerljive; ali bi me druge pomutile, činile bi mi se nedovoljno prikladnima, čak i sumnjivima da su populizam kadar probuditi interes koliko širok toliko i površan i prolazan. 

Primjetio bih neke stvari s obzirom na prioritete i sadržaje, u nadi da će apostolat biti plodonosnijim. Imao bih, mislio bih: u kondicionalu, ponavljam, kako zahtijeva perspektiva vjere gdje svatko, također i laik (na to podsjeća Kanonsko pravo) može izreći svoju misao, ako je mirna i motivirana, o taktikama evangelizacije. Ostavljajući čovjeku koji je izišao odjeven u bijelo iz konklave generalnu strategiju i, osobito, čuvanje ,,deposituma fidei". U svakom slučaju, ne zaboravljajući kako je sam Franjo podsjetio baš u tvrdom govoru svojoj Kuriji: lako je, rekao je, kritizirati svećenike, ali koliko nas se moli za njih? Želeći također podsjetiti da je on, na zemlji, ,,prvi" među svećenicima. Stoga, dakle, zahtijevajući od onoga tko ga kritizira one molitve kojima se svijet smije, ali koje vode, u tajnosti, sudbinu Crkve i cijeloga svijeta.

                                                                                                                           Vittorio Messori, u
                                                                                                                           il Corriere della Sera, 24.12.2014. 

nedjelja, 4. siječnja 2015.

Čitamo - ne vjerujući svojim očima




,,Prema nekim indiskrecijama papa Franjo kani pripustiti svećeništvu nekoliko oženjenih laika (takozvanih viri probati) i ponovno reintegrirati u podjelu sakramenata već oženjene svećenike koji su svedeni na laički status kao i sami Franzoni ili bivši franjevac i no-global teolog Leonardo Boff koji trenutačno živi u Brazilu s jednom ženom. 

17. prosinca je Boff, koji je prešao s teologije oslobođenja na eko-teologiju, potvrdio Ansi da je poslao Papi, na njegov zahtjev, materijal za sljedeću encikliku i 28. prosinca u polemici s Vittorijem Messorijem izrekao je na Mi smo Crkva svoju podršku papi Franji protiv nostalgičnog pisca ovim riječima: 'Nadasve je bitna otvorena Crkva kako je želi Franjo iz Rima. 

Treba da bude otvorena prodorima Duha kojega neki teolozi nazivaju 'Božjom maštom', poradi njegove kreativnosti i novosti, u društvima, u svijetu, u povijesti narodâ, u pojedincima, u Crkvama i također i u Katoličkoj Crkvi. Bez Duha Svetoga Crkva postaje teškom institucijom, dosadnom, bez kreativnosti i, do jedne određene točke, nema ništa što bi mogla reći svijetu što nisu uvijek učenja preko učenjâ, a da ne budi nadu i radost života'." 

                                                                                                                     Izvor: Tango a san Pietro mentre
                                                                                                                     la barca va alla deriva
                                                                                                                     Roberto de Mattei, iz novina
                                                                                                                     Il Foglio 03.01.2015.

subota, 3. siječnja 2015.

Pobožnost pet prvih subota




13. srpnja 1917. godine, u toku svog trećeg ukazanja, govoreći o drugom svjetskom ratu, koji će doći, rekla je: ,,Da bih ga spriječila, doći ću i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrešnom Srcu i da se ide na sv. Pričest prvih subota u svrhu naknade" .

Taj najavljeni ponovni dolazak dogodio se 10. prosinca 1925., kad je Lucija bila kao kandidatica u Pontevedra u Španjolskoj. Tada je Blažena Djevica Marija ustanovila, da se spomenuta pobožnost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu pobožnost 13. IX 1939. godine. Pobožnost prvih pet subota sastoji se u slijedećem: 

a) da se obavi sv. Ispovijed i zatim sv. Pričest; 

b) da se toga dana izmoli jedan dio Gospine krunice (radosni, žalosni ili slavni); 

c) da se razmišlja barem četvrt sata o otajstvima svete krunice, 

d) da se sve ovo obavi s nakanom, da se dadne zadovoljština Bezgrešnom Srcu Marijinu. 

Fatimska Gospa je obećala, da će svima onima, koji obave ovu pobožnost, biti na pomoći u času smrti, te svim milostima, koje su potrebne za spasenje. Pobožnost prvih pet subota može se ponoviti više puta u toku života. 



Gospina krunica 



Fatimska Gospa je 13. VII 1917. godine izrazila želju da se pri moljenju Krunice iza svakog otajstva doda ovaj zaziv: ,,O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one, kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe". 

Ovo je jedina novost u moljenju krunice. 

Ovim zazivom Fatimska Gospa je željela dozivati u pamet vjernicima osnovne ciljeve svog dolaska u Fatimu, a to su: borba protiv grijeha jer on vodi u pakao; želja, da se pomogne dušama, osobito u času, kada im je to najpotrebnije, da dođu u Nebo. 


petak, 2. siječnja 2015.

Što nam je činiti u 2015. godini?




Dragi Bog zna što nas očekuje u sljedećoj godini: pomutnja je velika, tmine su se nadvile nad vječnim Rimom. Valja se, dakako, uhvatiti Krunice i moliti se Bezgrešnom Srcu naše Nebeske Majke koja je rekla da će njezino Srce pobijediti. Mislimo da vrijedi ponoviti odlomak izvrsnog i inteligentnog (već objavljenog) teksta koji je napisao poznati blog Mundabor, a koji nam lijepo govori kako se valja ponašati i u ovako teškoj situaciji: 


,,Ovo je trenutak modernistâ. Pripremite se za brojne izdaje. Pogled upravljajte u dvotisućljetnu povijest prije vas, a ne u idiote pred vama. Nijednom blogeru, pa tako ni meni, ne vjerujte kaže li vam išta protivno onomu što bi vam bila rekla kakva pobožna stara žena ili muškarac prije Drugog vatikanskoga koncila.

Molite. Molite još više. Činite pokoru.

Ovo je trenutak kasperijanaca. Ali u konačnici - samo časak gluposti u kojem se grimizne, crvene i bijele lude pokušavaju suprostaviti vječnosti. Za nas tragedija, ali u povijesti Crkve - samo tren. Trenutak sramote od koje će se ona oporaviti. Doduše, nemam iluzija da ću ja to doživjeti, pa mi je utoliko važnije bilo da napišem ovaj tekst. Jadan grešnik kakav jesam, ipak se neće moći jednog dana kazati da videći sablazan planetarnih razmjera - nisam učinio ništa."

                                                                                                                                                    Izvor: Mundabor's Blog

Crkva u Njemačkoj gotovo pred kolapsom




U Njemačkoj je otpočelo kasno vrijeme kršćanstva. Ovu tezu zastupa novinar Markus Günther u dnevniku Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung. U mnogočemu Crkva u Njemačkoj sliči kasnom DDR-u -- ,,izgleda stabilno, ali se nalazi gotovo pred kolapsom". Također kao i u kasnom DDR-u mnogi župnici i biskupi se zavaravaju. Vide krajolike u cvatu gdje je poodavno već pustinja, piše Günter. Kod samozavaravanja ne pomažu ni sve sjajne crkvene fasade i stabilne strukture. U Njemačkoj ima 45. 000 crkava. U prošloj godini i Katolička Crkva kao i evangelici dobili su poreza kao nikada dosada.

                                                                                                                                                     Izvor:gloria.tv

četvrtak, 1. siječnja 2015.

Sretna nova godina!




I blagoslov svete Bogorodice, majke našega Spasitelja neka prati Vas i Vaše obitelji tijekom 2015. godine! 






PAENITENTIARIA APOSTOLICA 
ENCHIRIDIUM INDULGENTIARUM 
(IV editio) 


26 

Preces supplicationis et gratiarum actionis 



¤1. Plenaria indulgentia conceditur christifideli qui, in ecclesia vel oratorio, devote interfuerit sollemni cantui vel recitationi: 



1○ hymni Veni, Creator, vel prima anni die ad divinam opem pro totius anni decursu implorandam; vel in sollemnitate Pentecostes; 

2○ hymni Te Deum, ultima anni die, ad gratias Deo referendas pro beneficiis totius anni decursu acceptis. 



Sveti Otac podjeljuje svim katolicima potpuni oprost za sudjelovanje na svečanom pjevanju moljenju Te Deum 31. prosinca odnosno himna Veni Creator Spiritus 1. siječnja.