utorak, 31. ožujka 2015.

O 60. obljetnici smrti Pierra Teilharda de Chardina SJ (1881.-1955.)




Problemi s crkvenim vlastima - ne bez razloga 

Teilhard je imao probleme sa Svetim Uficijem i sa svojim poglavarima. Kako je i poznato, držalo ga se osobom koja niječe istočni grijeh, otkupljenje i nadnaravnu Objavu. On je nanovo interpretirao Objavu. Ako se time pomnije pozabavimo, morat ćemo ovim optužbama ipak priznati opravdanost. Teilhard je bio klasični gnostik (a time i prorok new agea). ,,Kozmos", ,,budućnost", ,,noosfera" (sfera sveopće svijesti koja je razvija, koja je već prisutna i u neživoj materiji) i poznata ,,Točka Omega" najvažnije su propagandne krilatice i ,,novotarije" njegovog ,,nekog nazovispoznanja" (1Tim 6, 20). 

Je li Teilhard i formalno pripadao masoneriji (naime martinistima kako se ponekad može pročitati), po prirodi stvari je teško moguće dokazati, ali to je s obzirom na povijest njegova djelovanja drugotno pitanje. 

Teilhardova teologija je nevjerna, njegova je filozofija nečista, doživljaj čitanja time je neugodan, zbunjujući i hipnotičan. Kao prirodoznanstvenik očito je bio korifej, doduše samo unutar granica prirodoznanstvene metode. Zaključci koji prelaze preko toga često sadržavaju metodičku pogrešku i sukladno tome su ih odbacili i prirodoznanstvenici. 

Njegova navodna i često spominjana ,,sinteza" vjere i prirodne znanosti temelji se na semantičkim trikovima i nepreciznim neologizmima. U biti je to iluzija. 

To je magija. 

Poradi toga crkvena upozorenja i mjere protiv ove zbrke valja držati nedovoljnima i nekonzekventnima (posthumno upozorenje, monitum Svetog Uficija iz 1962.). Očito je imao određenu protekciju. 

Teilhard i đavao 

Po vlastitom svjedočanstvu bivši je isusovac Malachi Martin (1921.-1999.) osobno poznavao dva svećenika (koji su istodobno bili prirodoznanstvenici, naime antropolozi) koji su preko Teilhardovih krivovjerja dospjeli u područje demonskoga, jedan dosta jako, a drugi u manjoj mjeri. 




Malachi iscrpno opisuje njihovu priču: 

Jedan od dvojice svećenika ("David") posjetio je Teilharda u New Yorku i bio je, premda je bio "fan", neugodno dirnut ovim susretom. Teilhard mu je ostavljao dojam da je izgubio nadu. 

Godinama kasnije David dobiva zadatak da egzorcira svog subrata ,,Yvesa" odnosno ,,Jonathana" kako su ga zvali). To je bijedno propalo. Demon obasipa egzorcista teilhardističkim ideologemima (,,All so that Jesus can emerge. Oh, beautiful Omega!") i optužuje ga zbog suradnje baš s ovim zloduhom (,,You're a soul-fellow of mine...And you were trying to exorcise me?...Get out!"

Egzorcist mora priznati da je zbilja prihvatio Teilhardove teorije i da je time oštetio svoju vjeru: 

,,(Time) nije mogao duže podnositi odmak između materijalne prirode svijeta s jedne strane i Isusa kao Spasitelja s druge strane. Materijalnost i božanstvo bili su jedno; materijalni svijet skupa sa sviješću i voljom čovjeka, i jedno i drugo proistječu iz čiste materijalnosti tako automatski kao i kokoš iz jajeta; a Isusovo božanstvo proistječe iz njegova ljudskog bitka tako naravno kao hrast iz žira... (...). Toliko o Teilhardu, gorko je David razmišljao". (str. 148.) 

Egzorcizam je kasnije uspješno izvršen pošto je David sa sobom i s Bogom bio načistu i pošto se odrekao svake navezanosti na teilhardistička krivovjerja. I Yves je morao sa sobom izboriti odbacivanje krivovjerja kako bi egzorcizam mogao biti uspješan. 

Teilhardistički nauk o Kristu i sakramentima uništava stvarni sadržaj kršćanske vjere. On sve milosno i sakramentalno reducira na ,,prirodu". Tko se - osobito kao svećenik - ozbiljno otvori tom bezumlju i ludosti, dospijeva prije ili kasnije pod utjecaj zloga. 

Zaključak 

Živimo u vremenu u kojemu su teilhardistička krivovjerja (koja se nastavljaju na starovjekovnu gnozu) sveprisutna u mnogim krabuljama i smicalicama. Predodžba da će, kada svijest sraste, nastupiti ,,veći bitak" odnosno ,,viša svijest", uvijek iznovice susrećemo. 

Time je potisnuta uloga Boga Stvoritelja. Krist kao utjelovljeni Logos odbacuje se kao mitologija, žrtva na križu biva nerazumljiva. 

Naposljetku, umire nada. U teilhardizmu se ne moramo više nadati jer se na putu novoga znanja ZNA o konvergenciji svega i svakoga u ,,Točci Omega". To je, naravno, samozavaravanje - duboko u nutrini to zbilja nitko ne vjeruje. Optimizam i nada su dvije različne stvari, slatki Teilhardov otrov nema nikakve veze s istinskom kršćanskom radošću. 

Sam Teilhard je patio od sjete i beznađa i time je zarazio mnoge druge. 

Nisu, dakle, posrijedi samo akademske diskusije: Teilhard i njegovi adepti kao Karl Rahner i Antony de Mello kao i mnogi drugi uništili su vjeru i razum i time nanijeli golemu štetu. 

Može se očekivati da će se Teilharda slaviti u sljedećim tjednima. 

Ali uistinu nema nikakvog razloga za slavlje. 

Sada isusovci trebaju povući konačno crtu i istjerati teilhardističkog demona. Bilo bi primjereno kada bi sam papa Franjo SJ s time otpočeo. 

,,Anathema sit" (Gal 1, 8). 


Izvor: katholisches.info

nedjelja, 29. ožujka 2015.

Trg ispred Bazilike sv. Petra na Cvjetnicu


Franjino novo milosrđe iz godine u godinu izaziva kontroverze kao što je to bilo u njegovoj bivšoj nadbiskupiji u Argentini 

2015.

2014.

2013.

Izvor: Call Me Jorge... Blog

Schönborn: ,,Odreknuće je pape Franje moguće"




Bečki nadbiskup u nedeljnom intervjuu o biskupskim imenovanjima u Austriji: "Trebaju biti ljudi koji imaju osjećaj za ljude"

Papa Franjo nas je svojom izjavom da će mu pontifikat kratko trajati naveo da pažljivo slušamo. U intervjuu za ,,Österreich" kaže kardinal Schönborn sada posve otvoreno: ,,Odreknuće je pape Franje moguće". Njega, kaže Schönborn, koji često boravi u Vatikanu i kojega je Franjo postavio za nadglednika Vatikanske banke, papine riječi uopće nisu iznenadile: ,,Već sam čuo slične izjave od njega. On ima 79 godina. Ima samo jedno plućno krilo. Ne štedi svoje snage. Posve se predaje svojoj službi. Da on ima ovaj osjećaj i da to također i izgovara, tipično je za njegov stil: on kaže što misli. Papa je Franjo u ovom kontekstu spomenuo mogućnost odreknuća kako ga je odabrao njegov prethodnik papa Benedikt. Franjo je rekao da je papa Benedikt ovdje otvorio jedna vrata koja su se otvorila i za njegove nasljednike. Odreknuće pape Franje je dakle moguće. Ali ja mislim da možemo biti sretni da ga imamo. Možemo željeti samo da što duže ostane. Međutim, trebamo imati razumijevanje ako jednog dana kaže: nemam više snaga", rekao je Schönborn. 

Ovaj je Papa, rekao je dalje Schönborn, ,,veliki dar" i on ga uspoređuje s koncilskim papom Ivanom XXIII. ,,Osvježenje je kako je jednostavan, izravan i blizak životu. On je nekompliciran, ne-ceremonijalan. Živi posve odlučujuću zauzetost za potrebite i patnike, primjerice prognanike. Lampedusa je za to simbol. Vjerujem da je donio nešto slično kao papa Ivan XXIII. prije 50 godina kada je rekao: Otvoriti prozore, pustiti unutra svježi zrak!", kaže Bečki nadbiskup. 

Glede predstojećih imenovanja biskupa u Austriji (Graz, Linz i st. Pölten) Schönborn ima jasne predodžbe: ,,Trebaju biti osobe koje imaju osjećaj za ljude i vjerodostojan osjećaj za Boga. Posve u smislu onoga što papa Franjo životom svjedoči. Crkva treba hrabrost, a ne jadikovanje". 

Izvor: gloria.tv 

petak, 27. ožujka 2015.

Biskupija Albenga - stigao je koadjutor Borghetti s papinskom bulom i punim ovlastima


Tradicionalni biskup Oliveri,
sljedeća žrtva novog milosrđa

25. ožujka ujutro u Bogosloviji u Albengi okupilo se Vijeće savjetnika biskupije Albenga-Imperia tijekom kojega je pročitana papinska bula kojom je Sveti Otac dodijelio - iznimno rijedak događaj! - ,,redovitu vlast" biskupu koadjutoru mons. G.Borghettiju (koji je bio nazočan kako bi otpočeo svoju novu službu). On pak potvrđuje da će to biti vedra kohabitacija s mons. Oliverijem kojemu ostaje (samo?) naslov Biskupije. 

Utemeljenost ove teške i ozbiljne vijesti koja je do nas dospjela tijekom jutra preko prijatelja potvrđuje intervju koji je prije kratko vremena dao mons. Borghetti koji potvrđuje da ima ,,pune ovlasti" u Biskupiji koje su mu dane ex canone 381 CIC poradi ,,muka i patnji" koje su primijećene u biskupiji i naglašava da ima pravo nasljedstva. Sam mons. Borghetti priznaje izvanrednost okolnosti i priznaje da, usuprot onome što se zbiva po pravilu u slučaju imenovanja biskupa koadjutora, u njegovu slučaju on nije sam ,,vikar" s pomoćnim službama, nego je izravno od Pape primio punu službu upravljanja Biskupijom, ponaosob u određenim područjima. 

U sljedeću nedjelju, na Cvjetnicu, bit će prvi službeni ,,izlazak" mons. Borghettija u njegovoj novoj službi u Albengi. 

Ne znamo najvažnije razloge odluke vatikanskih vlasti, niti možemo reći jesu li one odista prikladne i stvarno nužne (osobito sa stajališta sadržaja koliko i forme - prilično tvrde i neuljudne -). Međutim, poznajemo mons. Oliverija, njegovu očinsku pastoralnu skrb i njegovu doktrinarnu ispravnost i poradi toga mu iznovice izražavamo osjećaje nepromijenjenog poštovanja i duboke zahvalnosti i molimo se za njega i za biskupiju Albenga. 

Izvor: messainlatino.it 

četvrtak, 26. ožujka 2015.

Müller: ,,Dati doktrinarne ovlasti biskupskim konferencijama? To je posve protukatolički"




Trese se kupola sv. Petra, ali ne zbog udara vjetrova koji su danas u Rimu žestoki. Kardinal pročelnik Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller dao je intervju francuskom tjedniku Famille Chrétienne u kojemu nije samo nepokolebljivo potvrdio svoj stav na sljedećoj Sinodi, nego je otišao puno dalje, postavivši u pitanje mogućnost davanja širih ovlasti nacionalnim biskupskim konferencijama, to jest jedno od temeljnih načela apostolske pobudnice Evangelii Gaudium, programa ovog pontifikata, kako je pojasnio, stavivši to crno na bijelo, sam papa Franjo: ,,Naglašavam da ono što želim ovdje izreći ima programski smisao i važne posljedice". 

Njemački purpurnik kaže bez okolišanja i uljepšavanja da je misao da se ,,neke doktrinarne ili disciplinarne odluke o braku ili obitelji prenesu na biskupske konferencije posve protukatolička" jer mjesne biskupske konferencije - premda imaju ovlasti za određena pitanja - ,,ne predstavljaju učiteljstvo uz Učiteljstvo, bez Pape i zajedništva sa svim biskupima". 

Problem je da je pitanje (oduvijek delikatno i odveć trnovito) obrađeno s krajnjom jasnoćom u jednom odlomku pobudnice Evangelii Gaudium: ,,Još se nije dostatno pojasnio statut Biskupskih konferencija koji ih shvaća subjektima konkretnih ovlasti, uključujući i neke autentične doktrinarne ovlasti. Pretjerana centralizacija, umjesto da pomogne, komplicira život Crkve i njezinu misionarsku dinamiku". 

Prema sudu kardinala pročelnika pak ,,Crkva nije zajedništvo nacionalnih crkava čiji predsjednici glasaju kako bi izabrali svoga lidera na općoj razini". Müllerova misao nije nova. Već je u jesen 2013. godine u dnevniku Osservatore Romano objavljen jedan njegov članak u kojemu je nijekao mogućnost pripuštanja Euharistiji rastavljenih ponovno vjenčanih što je jedna od najkontroverznijih točaka o kojima su se vodile žestoke raspre na Izvanrednoj sinodi u listopadu prošle godine. 

Izvor: Chiesa e postconcilio

Peticija 500 engleskih svećenika za Tradiciju

Sinoda: 500 svećenika iz UK za tradiciju 

M. Tossati, La stampa, 25. ožujka 2015. 




Catholic Herald objavljuje peticiju gotovo petsto svećenika iz Engleske i Walesa koja je upućena sudionicima Sinode za obitelj koja će se održati u listopadu ove godine. U peticiji se traži da pastoralni nauk i praksa ,,ostanu čvrsto i neraskidivo u suglasju". 

Potpisnici kažu da od Sinode očekuju ,,jasnu i čvrstu izjavu" koja potvrđuje crkveni nauk o braku. ,,Želimo" - pišu oni - kao katolički svećenici, iznovice potvrditi našu nepokolebljivu vjernost tradicionalnom nauku koji se tiče braka i istinskom značenju ljudske spolnosti koja se temelji na Božjoj riječi i koje tijekom dva tisućljeća naučava crkveno Učiteljstvo.

Po Catholic Heraldu posrijedi je gesta bez presedana u povijesti Crkve u Engleskoj i Walesu. ,,Potvrđujemo važnost da se zadrži tradicionalna crkvena stega glede primanja sakramenata i da taj nauk i praksa ostanu čvrsto i neraskidivo u suglasju.

Jedan od potpisnika koji želi ostati anoniman rekao je tjedniku da ,,je postojao određeni stupanj pritiska da se ne potpiše pismo i uistinu jedna vrsta zastrašivanja koje su vršili neki prelati". Među najpoznatijim potpisnicima, barem britanskoj javnosti, teolozi su kao Aidan Nichols i John Saward, docenti s Oxforda kao Andrew Pinsent i poznati prelati kao Robert Billing, Tim Finigan i Julian Large. 

srijeda, 25. ožujka 2015.

Nadbiskup Marcel Lefebvre




25. ožujka 1991. u švicarskom je Martignyju preminuo nadbiskup Marcel Lefebvre, utemeljitelj Bratstva sv. Pija X. 

,,A mi se želimo pridržavati istine; želimo nastaviti objavljivati je. A što je ona, istina? Posjedujemo li pravo na nju? Jesmo li toliko umišljeni da možemo reći: Mi imamo istinu, a drugi je nemaju? Ova istina ne pripada nama, ona ne dolazi od nas, mi je nismo izmislili. Ova nam je istina predana, ona nam je dana, ona je napisana, ona živi u Crkvi i u cijeloj povijesti Crkve. Ova je istina poznata, nalazi se u našim knjigama, u našim katekizmima, u svim koncilskim dekretima, u papinskim odlukama, nalazi se u našem Vjerovanju, u Deset Božjih zapovijedi, u darovima koje nam je dragi Bog dao: svetoj Misnoj žrtvi i u sakramentima. Mi je nismo izmislili. Mi ne činimo drugo, nego ustrajavamo u istini. 

Jer istina je po svojoj biti vječna. Istina koju mi javno priznajemo jest Bog, jest naš Gospodin Isus Krist koji je Bog, a Bog nije podvrgnut nikakvoj promjeni. On ustrajava u svojem neizmjenjivom biću kako nam kaže sveti Jakov: 'nee vicissitudinis obumbratio'. U njemu nema promjene ni sjene od mijene. Bog je nepromjenjiv, 'semper idem', uvijek isti. Jamačno je on počelo svega što se mijenja, svega onoga što se pokreće u svemiru, ali on sam je nepromjenjiv.

(Iz propovijedi preuzvišenog nadbiskupa Marcela Lefebvrea prigodom 30. obljetnice njegovog biskupskog ređenja; Ecône, 18. rujna 1977.g.) 

utorak, 24. ožujka 2015.

,,Svećenici na određeno vrijeme također su jedna mogućnost"




Intervju s oženjenim, bivšim svećenikom Ludwigom Puchingerom 


- Zar se iz laičkih timova ne bi moglo regrutirati nove svećenike? 

I to bi bilo jedno rješenje! Zašto ,,viri probati", muževi koji su se dokazali u župnom životu ili oženjeni đakoni ne mogu biti zaređeni za svećenike? I zvanje za ,,svećenike" na određeno vrijeme također je jedna mogućnost. 

- A žene kao svećenici? 

Naravno i žene. S fiksacijom na svećeničku službu čisto kao muško zanimanje nećemo daleko dospjeti, ionako ne postoje teološki argumenti protiv žena. 

Izvor: gloria.tv 


Komentar: Ne zaboravimo da i naši modernisti ovako razmišljaju i umreženo rade da se sve ove novotarije provedu u djelo. Da to nema veze s katoličanstvom i Crkvom Kristovom, nije potrebno ni napominjati. 

Mons.dr. Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi (II.)




Što svakoga kršćanina katolika koji ljubi svoju Crkvu mora ispuniti najvećom strepnjom jest činjenica da ovu odlučujuću ugrozu Crkve vodeći ljudi Crkve ili dovoljno ne vide ili se protiv nje dovoljno ne borimo. Pokoncilska se Crkva zanosi statistikama, ali ne pita što iza toga stoji. Što predstavljaju silni brojevi djelitelja Pričesti ako se urušava vjera u Gospodina prisutnoga u sakramentu i u pretvorbu? Što znače čete propovjednika, pastoralnih referenata i povjerenika za obrazovanje odraslih ako ne izgrađuju vjeru svojih slušatelja, nego im njihovu vjeru uzdrmaju? 

Kakve koristi od vjeronauka na kojem se ne iznosi cijela i neiskrivljena katolička vjera? Čemu držati priprave za brak ako se ne prenosi istinski katolički nauk o braku? 

Katolicima kojima držanje istinske vjere Crkve još nešto znači predbacuje se da su manjina i time beznačajni. Ne razumijem da čuvari grala demokratizma u Crkvi nemaju poštovanje pred jednom manjinom. To bi baš trebalo biti prepoznatljivo obilježje istinske demokracije da čuva manjine od diktature većine. I zbilja, broj vjernika koji objedinjuju sposobnost kritičnog mišljenja i hrabrost nije velik. Uistinu je onako kako je jedan klerik formulirao: Kada bi u molitvi vjernika svećenik predmolio: ,,Da ojačaš snagu pranja našega deterdženta", tada bi većina vjernika na sv. Misi, ne trepnuvši okom odgovorila: "Gospodine, usliši nas!"

                                                                                                                                     Izvor: Mediatrix brošura iz 1979. g. 

Masoni već stoljećima žele uništiti kršćanski brak




Lav XIII. (1878.-1903.) 

- Humanum genus - 

enciklika o osudi slobodnog zidarstva 


,,Obzirom na domaće društvo, gotovo svi naturalisti zastupaju načelo braka kao isključivo građanskog ugovora, koji zakonito može biti razvrgnut samom željom ugovorenih strana, što će reći da država ima vlast nad bračnom vezom. U obrazovanje djece ne smije se uplitati nikakva religija, a kada djeca odrastu treba im dopustiti da odaberu onu koja im se najviše sviđa.

,,Drugi pokušaj kojim masoni tako odlučno nastoje srušiti temelje morala i postati sudionicima onih koji bi željeli da se tako nešto ozakoni nije ništa drugo nego poziv upućen ljudskom rodu da se ponizi na najprezreniji i najsramotniji način. 

Ovo zlo pogoršavaju opasnosti koje prijete crkvenom i svjetovnom društvu. Kao što smo više puta objasnili, brak je kroz mnoga stoljeća potvrdio svoj sveti i religiozni karakter i po Božanskom pravu bračna je zajednica neraskidiva. Ako se ta zajednica razvrgne, ako razvod postane zakonom dopušten, nastat će zbrka i nesloga, žena će izgubiti svoje dostojanstvo, a djeca svaku izvjesnost za svoje blagostanje." 

petak, 20. ožujka 2015.

Džihadisti devastirali starodrevni samostan svetog Jurja u Mosulu




Tek prije nekoliko dana saznalo se da su džihadisti uništili starodrevni samostan svetog Jurja u Mosulu. Pročelje crkve posve je unakaženo. Križevi su bačeni s krovova i na njihovo je mjesto postavljena crna zastava Islamske Države. Samostan su islamisti pretvorili u zatvor. Kako izvješćuje Vatikanska obavijesna agencija Fides, ondje su silovane zarobljene kršćanke čija je sudbina ropstvo ako ih se ne otkupi. 

                                                                                                                                                        Izvor: katholisches.info 

četvrtak, 19. ožujka 2015.

Zagonetne stube sv. Josipa



Sveti Josipe! Svojim svetim zagovorom izgradi stube moga srca kako bih se milošću Božjom uspeo u Nebo. Sveti Josipe, zaručniče Blažene Djevice Marije i hranitelju Gospodinov - moli za nas! 



K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. Pošto smo tvoju presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za Tvoju pomoć. Za ljubav, koja te je s neoskrvnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala, i za očinsku ljubav, kojom si grlio Dijete Isusa, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom Krvlju otkupio, milostivo pogledaš, te u pomoć pritečeš našoj nevolji svojom moći. O skrbni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista. Ne daj, predragi oče, da nas okuže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine. Pa kao što si nekad izbavio Dijete Isusa iz najveće pogibli života, tako i sada brani svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih, te nas svakoga pojedinoga trajno uzmi pod svoje okrilje, da uzmognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoću sveto živjeti, blaženo preminuti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen. 



srijeda, 18. ožujka 2015.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ove će godine imati više od 600 svećenika




Mons. Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X. objavio je da će Bratstvo ove godine prvi put u svojoj povijesti imati više od 600 svećenika. Više od 100 svećenika u samo šest godina. Danas Bratstvo ima kuće u 35 zemalja. No, njegov se apostolat proteže na 70 država. Širenje je jako osobito u Sjedinjenim Američkim Državama gdje se upravo gradi nova bogoslovija koja će postati najvećom bogoslovijom Bratstva jer je sadašnja premalena za veliki broj zvanja koji iz godine u godinu raste. 

Gnjusnost modernizma




Modernizam je: 

,,jedna duhovna degeneracija koja seže dublje od svega što je Crkva u svojoj povijesti iskusila, zloćudna bolest-rak, u kojoj se stanice vrlo brzo umnažaju kako bi uništile što je još zdravo u mističnom Tijelu. To je pokušaj pretvoriti Božje kraljevstvo u kraljevstvo čovjeka, Crkvu koja je posvećena klanjanju Bogu zamijeniti Crkvom koja služi kultu humanosti. To je najstrašnija i najgnjusnija od svih hereza." (Marcel de Corte) 

                                                                                                                                                        Izvor: Blog Christus Rex 

ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

Modernist kao vjernik - osobno iskustvo i vjerska sigurnost




Vjernik pouzdano i nedvojbeno zna da božanska stvarnost zaista postoji u samoj sebi, te baš nimalo ne ovisi o onome koji vjeruje. Ako zatim postavimo pitanje na čemu se temelji ta vjernikova tvrdnja, modernisti odgovaraju: na osobnom iskustvu. No dok tako govore udaljavaju se od racionalistâ, ali dijele mišljenje protestanata i lažnih mistika. Tako oni govore o tome. U religijskom osjećaju mora se prepoznati gotovo određena intuicija srca, koja dovodi čovjeka u neposredan doticaj sa samom Božjom stvarnošću i ulijeva mu snažnu uvjerenost u njegovo postojanje i njegovo djelovanje u čovjeku i izvan njega, koja uvelike nadilazi svako znanstveno uvjeravanje. Tvrde stoga da postoji jedno pravo iskustvo, i to takvo da nadvisuje svako razumsko iskustvo; ako neki, poput racionalista, niječu to iskustvo, čine to i tome uče zato što ne žele dovesti u moralna stanja koja se iziskuju za postizanje jednog takvog iskustva. To iskustvo, jer ima i onih koji su ga stekli, obrazuje vjernika točno i na pravi način. 

Koliko smo daleko od katoličkog učenja! Slične je tlapnje Vatikanski koncil već bio osudio. Vidjet ćemo nešto dalje kako se s tim teorijama, združenim sa ostalim već spomenutim zabludama, širom otvaraju vrata ateizmu. Korisno je ovdje odmah primijetiti da se kada se to učenje o iskustvu poveže s učenjem o simbolizmu, svaka religija, pa i idolopoklonstvo, mora smatrati pravom. Zašto naime ne bi bilo moguće da se ta iskustva sreću u svakoj religiji? I ako bi se stvarno sretala bilo bi mnogo onih koji bi tomu težili. Pa s kojim pravom modernisti niječu istinu iskustvu jednog muslimana? S kojim pravom prava iskustva vežu samo uz katolike? Naime modernisti ne niječu, nego štoviše dopuštaju, jedni prikriveno drugi otvoreno, da su sve religije istinite. I da ne mogu misliti drukčije, nešto je sasvim očito. Naime zbog kojeg bi se razloga, prema njihovim načelima, ikada bilo koju religiju moglo smatrati lažnom? Bez sumnje zbog jednog od ova dva: ili zbog lažnosti religijskog osjećaja, ili zbog lažnosti formulacije koju je izrazio um. Religijski osjećaj, premda može biti manje ili više savršen, uvijek je jedan: zatim intelektualna formulacija, da bi bila istinita, dovoljno da odgovara religijskom osjećaju i vjerniku, kojom god snagom uma taj raspolaže. Još više, u srazu različitih religija, modernisti će moći smatrati da katolička religija ima više istina jer je življa, i zaslužuje s većim pravom naziv kršćanska, jer na puniji način odgovara počecima kršćanstva. Da iz datih pretpostavki proizlaze te posljedice, sigurno se ne može činiti apsurdnim. Sasvim je apsurdno međutim da katolici i svećenici, koji, kao što volimo vjerovati, zaziru od tih zabluda, zapravo se ponašaju kao da ih zastupaju. Jer tolike hvale upućuju na račun onih koji uče te zablude, tolike im časti javno iskazuju da oni više ne časte osobe, koje možda i resi poneka zasluga, nego prije zablude koje one otvoreno ispovijedaju i pokušavaju propagirati svim ljudima. 

Odlomak iz enciklike: ,,Pascendi Dominici gregis" pape Pija X.  

petak, 13. ožujka 2015.

Papa sibilinski: ,,Moj će pontifikat biti kratak" - Sveta godina milosrđa


Papa Franjo proglašava godinu milosrđa

(Rim) ,,To je maleni, neodređeni osjećaj". Papa Franjo je dao sibilinsku izjavu i najavio novu Svetu godinu. Dvije godine je argentinski papa u službi, no on ipak ima predosjećaj da će "njegov pontifikat biti kratak". To je rekao Franjo meksičkoj televiziji Televisa u jednom intervjuu koji je emitiran u povodu druge godišnjice njegova izbora za papu. "Četiri ili pet godina. Ne znam. Ili dvije ili tri. Dvije godine su već prošle. Imam ponešto neodređen osjećaj da me je Gospodin izabrao za kratku misiju" rekao je Papa doslovno. Doduše, sam je dodao: ,,To je osjećaj" i time je dao do znanja da bi se mogao prevariti. 

U kolovozu prošle godine Franjo nije isključio ni odreknuće koje je napravio njegov prethodnik Benedikt XVI. Ako bi zdrastveni problemi bili preveliki. Međutim, čini se da Papa prije računa sa smrću u službi. Ograničenje godina za papinstvo ne želi uvesti. Ali od primjera Benedikta XVI. može puno dobiti. Odreknućem su otvorena "institucionalna vrata", rekao je Franjo već ljetos. 

Najavio Svetu godinu 

Istodobno je Papa najavio "Svetu godinu milosrđa", izvanrednu Svetu godinu koja će početi 8. prosinca 2015., na blagdan Bezgrešnog Začeća, a biti zaključena 20. studenog 2016., na blagdan Krista Kralja, piše Corriere della Sera. U crkvenoj povijesti dosada je bilo 26 Svetih godina. Posljednji je put papa Ivan Pavao II. proglasio godinu 2000. Svetom godinom. 
                                                                                                                                                        Izvor: katholisches.info 

Papa Franjo se odriče Castel Gandolfa i od njega želi napraviti muzej


Castel Gandolfo, papinska palača i vrtovi s pogledom na jezero Albano

(Rim) Papinska bi ljetna rezidencija Castel Gandolfo uskoro mogla biti pretvorena u muzej i time bi bila otvorena za posjete uz plaćanje ulaznice. Prema španjolskoj informativnoj stranici InfoVaticana papa Franjo ima konkretne planove koji idu u tom smjeru. Kratko po izboru papa je Franjo dao do znanja da ne namjerava koristiti Castel Gandolfo kao ljetnikovac. 

I zbilja, argentinski Papa još nijednom nije proveo noć u gorju Colli Albani. Samo je tri puta posjetio mjesto. Prvi put kako bi posjetio svoga prethodnika Benedikta XVI. koji se odrekao službe, druga dva puta 15. kolovoza na blagdan Uznesenja Marijina. Blagdan koji se u gradu tradicionalno slavio u nazočnosti vladajućeg pape koji bi u to vrijeme ondje boravio radi odmora. Kako ne bi stanovnike Castel Gandolfa odveć ražalostio, papa Franjo dolazi na ovaj blagdan, barem jedanput godišnje. 


Vrtovi u Castel Gandolfu

Pogodna klima u čarobnom kraju 

Kraj Castelli Romani u gorju Colli Albani veoma je cijenjen zbog svoje umjerene klime. Castel Gandolfo, jedno od ovih mjesta, veličajno se pruža preko strme padine prema kraterskom jezeru, jezeru Albano, ugaslom vulkanu. Već u starome Rimu velike su obitelji Carstva ovdje dale izgraditi vile kako bi mogle pobjeći od ljetne žege Rima. Vila cara Domicijana (81.-96.) čini temelj današnje papinske ljetne rezidencije. Kratko nakon 1100. godine su Gandolfi, plemićka obitelj langobardskog podrijetla, stoga ime Castrum Gandulphi, sagradili utvrdu oko koje je nastao današnji grad. 


Benedikt XVI. tijekom Krunice u vrtu Castel Gandolfa

1596. utvrda i zemlja su pripale Svetoj Stolici. 1624. papa Urban VIII. dao je od toga izgraditi današnju palaču. U Lateranskim ugovorima priznata je kao Papinska palača i time kao ekstrateritorijalno područje. Više papa, među njima i Pijo XII. i Pavao VI., ondje su preminuli. Dok je Benedikt XVI. često znao otići u Castel Gandolfo cijeneći mu klimu i mir, papi Franji ljetnikovac s raskošnim baroknim vrtovima i od 1938. i sjedište Specule, vatikanske zvjezdarnice, malo znači. On je mišljenja da je Vatikan ,,posljednji kneževski dvor Europe" što on želi ukinuti. 

Dvorac i vrtovi prostiru se na području od 55 hektara. U ožujku 2014. papa Franjo je vrtove otvorio za javnost. Sada želi otvoriti i dvorac i od toga napraviti turističku atrakciju te s prihodima od ulaznica rasteretiti vatikanske financije. U Vatikanu postoje određena strahovanja. Budući pape bi to mogli drukčije shvaćati nego Franjo i htjeti Castel Gandolfo opet koristiti kao ljetnu rezidenciju. Ponovno vraćanje izgubljenoga tada bi bilo teško. 
                                                                                                                                                   Izvor: katholisches.info

srijeda, 11. ožujka 2015.

Papa Franjo potvrdio Bugninijevog učenika Piera Marinija


Piero Marini (lijevo) na svom svećeničkom ređenju
u lipnju 1965. u koncelebraciji po misalu iz 1965.

(Rim) Papa Franjo danas je potvrdio kurijalnog nadbiskupa Piera Marinija u njegovoj službi predsjednika Papinskog odbora za svjetske euharistijske kongrese. Mons. Marini je od 1987.-2007. bio papinski ceremonijar. 1998. godine Ivan Pavao II. imenovao ga je naslovnim biskupom Martirana, a 2003. naslovnim nadbiskupom Martirana. 2007. naslijedio ga je mons. Guido Marini kao ceremonijara, a Benedikt XVI. imenovao ga je predsjednikom Papinskog odbora za svjetske euharistijske kongrese. 

Novim članovima Papinskog odbora papa Franjo je imenovao kardinale Stanislava Rylka, predsjednika Papinskog vijeća za laike, kardinala Roberta Saraha, pročelnika Kongregacije za nauk vjere, kardinala Beniamina Stellu, pročelnika Kongregacije za kler kao i patera Juana Javiera Arcasa OSB, rektora Papinskog zavoda svetog Anzelma u Rimu. 

Piero Marini bio je dvije godine u igri za druge službe 

Kurijalni je nadbiskup Piero Marini od izbora pape Franje zbog njegova liturgijskog senzibiliteta stalno u igri da ponovno postane papinskim ceremonijarom ili nasljednikom kardinala Antonija Cañizaresa kao pročelnik kongregacije za bogoštovlje. Razlog je za to bio među ostalim i taj jer Papa nije bio potvrdio ni Piera Marinija u njegovoj dosadašnjoj službi, a ni kardinala Cañizaresa. Protiv imenovanja Marinija u jednu od dviju službi u Vatikanu je pružen znatan otpor. 

Nekoliko dana prije početka Biskupske sinode u jesen 2014. papa Franjo je kardinala Cañizaresa imenovao novim nadbiskupom Valencije, a 26. studenog kardinala Roberta Saraha njegovim nasljednikom na mjestu pročelnika Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu. Sada je Piero Marini potvrđen u svojoj dosadašnjoj službi. 

Sudjelovanje Piera Marinija kao tajnika Annibalea Bugninija u liturgijskoj reformi 1969. 

Piero Marini zaređen je za svećenika 27. lipnja 1965., a nakon toga je djelovao kao tajnik mons. Annibalea Bugninija, ,,arhitekta" pokoncilske liturgijske reforme. Euharistijska molitva na Marinijevom svećeničkom ređenju 1965. bila je, kako fotografija pokazuje, već po novom misalu iz 1965. u koncelebraciji. 

22. veljače 1965., dva tjedna prije nego što je Pavao VI. u tijeku liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora u Ognissanti prvi put celebrirao po novom misalu iz 1965., unaprijedio je papinskog ceremonijara kurijalnog nadbiskupa Enrica Dantea u kardinala. Mons. Dante je od 1914. bio papinski ceremonijar, a od 1947. i glavni papinski ceremonijar. Uzdizanjem na kardinalsku čast automatski je uslijedilo razrješenje od njegove službe.

Pavao VI. je imenovao, očito s pogledom na uvođenje novog misala iz 1965., oca lazarista Annibalea Bugninija ad interim komesarskim glavnim ceremonijarom. 7. ožujka 1965. papa je prvi put celebrirao po novom misalu iz 1965. službu riječi na narodnom jeziku i okrenut prema narodu.

Bugnini je već bio tajnikom Consilium-a ad exsequendam Constitutionem de Sacra Liturgia koji je Pavao VI. 1964. stvorio radi provedbe liturgijskih reformskih želja koje je Koncil u liturgijskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium bio definirao. Služba koju je obavljao do 1970. dok s misalom iz 1969. nije provedena radikalna liturgijska reforma koja je daleko nadišla reformske želje Koncila.

Mladi svećenik Piero Marini postao je 1965. Bugninijevim osobnim tajnikom i radio je u Consilium-u ad exsequendam Constitutionem de Sacra Liturgia. Djelovao je mjerodavno u bunjinijevskoj liturgijskoj reformi iz 1969. Odlaskom Bugninija iz službe papinskih ceremonija, Marini je stupio u tu službu čiju je upravu preuzeo 1987. Mons. Piero Marini doktorirao je 1970. godine na Papinskom zavodu svetog Anzelma liturgiku, a 1981. na Sveučilištu LUISS u Rimu politologiju.

                                                                                                                                                          Izvor: katholisches.info 

Ako su pastiri sveti




,,Grijesi narodâ uglavnom dobrim dijelom ovise od njihovih pastira. Kada jedan vođa uistinu živi od Boga, kada ima posvemašnje povjerenje u Boga, kada se moli, privlači neizmjernu količinu milostî na narod. Zastranjenje naroda može zaustaviti nutarnji i sveti život njegovih duhovnih vođa.

[Citat uzet iz: ,,La Sacra Scrittura", vol. III, ,,Numeri - Deuteronomio": don Dolindo Ruotolo, Apostolato Stampa.] 

ponedjeljak, 9. ožujka 2015.

Sveci o dolasku Antikrista i posljednjim vremenima




,,Svijet će biti bez vjere i propadati nakon rođenja Antikrista. Antikrist će biti posjednut od Sotone, a bit će nezakoniti sin jedne Židovke sa Istoka." (Sv. Ivan Zlatousti) 

,,Daniel donosi svoje proročanstvo o Posljednjem Sudu tako što navodi da će Antikrist prvo doći, a potom nastavlja svoj opis vječnoga kraljevanja Svetih. No, svatko tko čita ovaj odjeljak, pa makar i napola spavajući, mora uvidjeti da će kraljevstvo Antikristovo snažno - iako kroz svega kratko vrijeme - napadati Crkvu, prije nego što posljednji sud Božji uvede vječno kraljevstvo Svetih. Jer, iz okruženja je vidljivo da vrijeme, dva vremena i pola vremena, znači godinu, dvije godine, odnosno tri i pol godine." (Sv. Augustin Hiponski) 

,,Bit će poznat kao Antikrist koji će doći oko konca svijeta. Njegova će majka tvrditi da ga je rodila ostavši pritom djevicom. On će vladati od mora do mora. Taj će Antikrist biti nezakonito dijete, pod potpunom vlašću Sotone, dok će Bog, poznavajući njegovu upravo nevjerojatnu buduću izopačenost, dopustiti đavlu da ga u potpunosti i trajno opsjedne od samoga trenutka njegova grešnoga začeća." (Sv. Ivan Damaščanski) 

,,Pojavit će se Sin pokvarenosti i propasti i kratko vrijeme vladati pod kraj svijeta... Doći će u posljednjim danima svijeta. Neće to biti sam Sotona, već ljudsko biće koje će mu biti slično, te jednako u njegovoj stravičnoj gnusobi. Njegova majka, pala žena, opsjednuta od đavla, živjet će u pustinji kao prostitutka... Tvrdit će da joj je sina darovao Bog na nadnaravni način, kao što je to bio slučaj s Djetetom Blažene Djevice. Potom će je zavedeni ljudi slaviti kao sveticu. Antikrist će doći iz zemlje koja leži između dva mora, te će na Istoku provoditi tiraniju. Nakon njegova će se rođenja pojaviti lažni učitelji i doktrine, nakon čega će uslijediti ratovi, glad i pošast... Podizat će ga se na različitim tajnim mjestima, te će biti držan odvojenim sve dok potpuno ne stasa. Namamit će ljude k sebi dajući im potpuno izuzeće od pridržavanja svih božanskih i crkvenih zapovijedi, opraštajući im grijehe, te tražeći od njih da povjeruju u njegovo božanstvo. Prezret će i odbaciti Krštenje i Evanđelje. Reći će da Isus iz Nazareta nije Sin Božji, već samo prijetvornik... Reći će da je on spasitelj svijeta, a posebno će Židove nastojati uvjeriti da je od Boga poslani Mesija, i Židovi će ga kao takvoga prihvatiti. No, svojim će moralnim zakonima nastojati uništiti svaki red na zemlji. Stoga se u Svetim Pismima naziva Bezakonikom. Odbacit će sve zakone, sav moral i vjerska načela, kako bi svijet privukao k sebi. Udijelit će posvemašnju slobodu od Božjih i crkvenih zapovijedi, te svakome dopustiti da živi u skladu sa svojim strastima. Vjeru će nastojati 'prilagoditi potrebama'. Reći će da ne trebate postiti niti svoj život 'zagorčavati' odricanjem. Bit će dovoljno ljubiti Boga. Propovijedat će slobodnu ljubav i raskinuti obiteljske spone, te tvrditi kako grijesi i poroci nisu to što jesu. Dolasku će Antikrista neposredno prethoditi glad i potresi." (Sv. Hildegarda) 

,,Vrijeme će se Antikrista približiti kada se mjera nepravičnosti prelije i kada zloća naraste do globalnih razmjera, kada kršćani budu ljubili krivovjerja, a nepravednici gazili sluge Božje." (Sv. Brigita Švedska) 

,,Brojni će preteče, lažni proroci i članovi tajnih društava, obožavatelji Sotone, pobijati najsvetije dogme i doktrine naše svete vjere, progoniti vjernike, te činiti užasna djela; no stvarna i krajnja grozota i pustoš u još će potpunijoj mjeri zavladati za vladavine Antikrista, koja će trajati oko tri i pol godine. Jao, jao, jao zadnjemu stoljeću koje dolazi! Kakva stradanja prethode njegovim počecima. Iz toga sam moćnoga glasa razaznala da će se ta stravična stradanja pojaviti u razdoblju prije suda. Dok sam u Gospodinu razmatrala to stoljeće i odmjeravala ga, vidjela sam kako ono počinje s 1800.-tom neće ujedno biti i posljednje. Vidim kako će, s približavanjem Drugoga Kristova dolaska, jedan zli svećenik nanijeti veliku štetu Crkvi. Kada se približi vrijeme vladavine Antikrista, pojavit će se lažna vjera koja će se opirati jedinstvu Boga i Njegove Crkve. To će uzrokovati najveću šizmu [raskol] što ju je svijet ikada upoznao. Što će se više približavati trenutak kraja, to će se više Sotonin mrak širiti zemljom; to će više rasti broj djece izopačenosti, dok će se broj pravednika proporcionalno tome smanjiti.

Antikrist će ubiti Papu, najvjerojatnije tako što će ga razapeti. Kao desetgodišnje dijete, već će znati više od bilo koga drugoga na svijetu, dok će svoje pravo djelo započeti u tridesetima. Petnaest dana nakon uznesenja Henoka i Ilije na nebo, zemlju će zadesiti strašne katastrofe: snažni potresi, te plimni valovi koji će poplaviti veći dio zemljine površine, a što će svoj vrhunac imati u gustoj tmini koja će prekriti čitavu zemlju." (Sestra Marija od Pohođenja)  

nedjelja, 8. ožujka 2015.

Bezgrešno Srce Marijino - svjetionik u ovoj velikoj pomutnji!


Donosimo odlomak iz propovijedi mons. Alfonsa de Galarrete, biskupa Svećeničkog bratstva sv. Pija X., posvećen važnosti posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu u vremenu današnje velike pomutnje. Ovu je propovijed održao u Bogosloviji u Zaitzkofenu prigodom obreda podjele nižih redova 1. veljače 2015. godine. Propovijed je u cijelosti objavio blog Christus Rex. 



A dragi je Bog htio dati i jedan drugi lijek: Presvetu Djevicu Mariju koja je Bezgrešna, Bezgrešno Srce Marijino. A ovdje možemo bolje vidjeti koji je lijek za ono što smo spomenuli. Bezgrešna, Bezgrešno Srce Marijino znači čistoću od svake ljage, od najmanjeg grijeha, od najsitnijeg prijestupa, to je savršena čistoća tijela i duše, u njezinu duhu, u njezinu razumu, dakle u nezinoj vjeri ovdje na zemlji. 

Jasno da u njezinu Srcu ne postoji ni najmanja ljaga grijeha, lošeg nagnuća, loših osjećaja. Osim toga, Bezgrešno Srce želi reći da ovo Srce nije samo bez ikakve ljage s obzirom na vjeru i istinu, na grijeh protiv ljubavi prema bližnjemu, nego da je zbilja puno istine, puno svetosti, jer je ona puna milosti. Ovo nam je Srce dakle dano kao utočište, kao vrelo na kojemu možemo crpsti svaku istinu, svaku krepost, svaku milost. Prema tome, moramo, dragi ređenici, draga subraćo, dragi vjernici, više nego ikada postati sličnima ovome Srcu Presvete Djevice Marije; moramo živjeti u sjedinjenju sa Srcem naše nebeske Majke. 

Rekao bih da moramo učiti na duhovan način živjeti u Srcu Presvete Djevice Marije. Tako ćemo malo pomalo, dnevnim nastojanjem, svaki dan više sličiti ovomu Srcu koje je puno svetosti; a time ćemo svaki dan biti više sličniji našemu Gospodinu Isusu Kristu. Moramo prenositi našega Gospodina i pokazivati drugima. On je put, on je istina i on je život. Povjerimo se danas doista Srcu Marijinu, posvetimo se Srcu Marijinu, naučimo živjeti u ovome Srcu, tako ćemo biti preobraženi, jer ako nešto postoji što je nespojivo sa Srcem Marijinim, onda je to zabluda i krivovjerje; Marija se gnuša nad krivovjerjem, ta ona je pobijedila sve hereze. Ali i grijeh je nespojiv sa Srcem Marijinim, zlo u svim svojim oblicima. Ona se gnuša i nad grijehom i ako je nadvladala sve zablude i sva krivovjerja u povijesti, onda je nadvladala i sve grijehe i sve nastranosti povijesti. 

Možemo, dakle, sve zablude koje se danas šire u Crkvi i u svijetu nadvladati u njezinu Srcu, s njezinim Srcem i po njezinu Srcu. Tako možemo pobijediti zlo, grijeh i isto tako biti ispunjeni istinom i životom, tj. ispunjeni našim Gospodinom Isusom Kristom. Amen. 

četvrtak, 5. ožujka 2015.

Što se dogodilo s ,,proljećem" Crkve?




Glas Koncila je u svojemu novinskom formatu od samoga utemeljenja pratio "reformu" Crkve te kao jedan od glavnih nositelja koncilskog neomodernizma među katolicima negdašnje Jugoslavije odgajao novi val progresivista, a čiji će Glas vrlo rano u promet otvoriti široku cvjetnu aveniju kojom će uz zvuke luterovskih fanfara povući mase katolika u veliku krizu vjere. 

Donosim vam neke novinske isječke Glasa Koncila kao dokaze implementiranja sustavnih noviteta kojima je mjesna Crkva po partijskome principu uvodila novu agendu osuđujući sve pravovjerne snage i držeći ih zaostalim militantnim reakcionarima, dok je na drugoj strani podržavala frapantnu nekatoličku praksu na terenu. 




















Duhovna obnova, uistinu, mora krenuti provjerenom tradicionalnom evangelizacijom ako smo uvidjeli da koncilska revolucija koncipirana na protestantskome modelu pokazuje katastrofalne rezultate. 

utorak, 3. ožujka 2015.

Konkretniji manevar protiv kardinala Pella




22. studenoga 2014. objavljen je članak o tihom manevru protiv kardinala Pella. Sada je već riječ o otvorenom napadu. Curenje dokumenata, rastrošnost, neuravnoteženost... sve su to samo izlike da se makne još jedan hrabar i nepotkupljiv kardinal koji se otvoreno suprostavlja promjeni Kristova nauka. U članku ,,Franjina siromašna (i otvorena) Crkva" vidjeli smo koliko su siromašni i pošteni glavni promotori revolucije, no oni će biti na Sinodi. Tu nema curenja dokumenata premda je tisak toliko o tome već pisao. Gotovo svi koji su se suprostavili mijenjanju crkvenog nauka na Sinodi, maknuti su. Tko li je sljedeći? 

Mons.dr. Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi (I.)




Jedna gora kriza nije mogla zahvatiti Crkvu od gubitka sigurnosti u vjeri. Ćudoređe se može poboljšati, urušena se stega može uspostaviti dok su temelji zdravi, dok se kod pozivanja na poboljšanje i na obnovu prava života možemo oslanjati na vjeru. Svi ovi apeli pak odlaze u prazno ako se ne mogu zasnivati na vjeri. Ako vjera više ne stoji čvrsto te nije nesumnjivo sigurna, onda je položena sjekira na korijenje Crkve. Ako katolici nisu više uvjereni u istinu svoje vjere, ako više nemaju katoličku svijest, onda svoju vjeru neće štititi ni braniti, neće je čuvati ni prenositi. Tada prodiru krivovjerje, praznovjerje i nevjera u srca, u obitelji i župne zajednice i rastaču ih iznutra. Onda fasade mogu stajati još neko vrijeme. Ali kada dođe sljedeća oluja, urušavaju se kao kula od karata. 
                                                                                                                                     Izvor: Mediatrix brošura iz 1979. g.