srijeda, 29. travnja 2015.

Egzorcist Amorth: ISIS je Sotona!




Zlo se skriva iza političkih, religioznih ili kulturnih razvoja, ali ima samo jedan izvor: Sotonu. Postoje samo dva duhovna kraljevstva: kraljevstvo Duha Svetoga i kraljevstvo sotonino, piše p.Gabriele Amorth. 

Rim (kath.net/CNA (jg) To piše poznati talijanski svećenik i egzorcist Gabriele Amorth u jednom prilogu na svojoj Facebook stranici o radikalnoj islamističkoj skupini ,,Islamska država u Iraku i Siriji". Organizacija se danas označava kao ,,IS" - Islamska država. 

,,Stvari se događaju najprije u duhovnim kraljevstvima, a onda postaju konkretnima na ovoj zemlji", piše on 8. travnja. Postoje ,,samo dva duhovna kraljevstva": kraljevstvo Duha Svetoga i kraljevstvo demonskih duhova". Zlo se skriva na različite načine: politički, religiozni, kulturno, ali ima samo jedan izvor inspiracije: đavla, piše dalje Amorth.

Politika će se morati pozabaviti borbom protiv ISIS-a. Ako se ta organizacija dalje bude mogla tako širiti, nametat će se pitanje, što je Zapad učinio u posljednjim desetljećima, nastavlja p. Amorth.

Izvor: gloria.tv 

nedjelja, 26. travnja 2015.

Cjeloviti program za obnovu Crkve




Posljednjih se tjedana puno raspravljalo o širenju Tradicije u Crkvi u Hrvata - iznesena su različita i oprečna mišljenja.  Bilo je i euforije, katkad pomiješane s naivnošću. Osim toga, obilježavala se deseta obljetnica izbora za papu Benedikta XVI. No, svaka euforija brzo splasne i ostanu samo uspomene ako se situaciji ne pristupi prokušanim katoličkim metodama.

Napominjemo: svaka tradicionalna Misa pomak je kod nas - jer je svaka sv. Misa izvor velikih milosti za žive i mrtve. Međutim, ovo su teška vremena i trezvenost i razboritost će nas sačuvati od mnogih nevolja.

Naišli smo na jednom blogu na izvrstan komentar i mislimo da je dobro podijeliti ga s drugima jer trezveno i dobro opisuje trenutačnu situaciju daleko od zanesenosti, šminkanja i naivnosti:

...Budimo realni i nemojmo ulaziti u euforiju samo zbog jednog neznatnog pomaka. I nemojmo se zavaravati da je jedino važno da se služi TLM, a nije važno pod kojim je to uvjetima i u kojim okvirima. Prije motuproprija morale su se potpisivati izjave vjernosti Drugom vatikanskom, distancirati od FSSPX-a, i sl. tome. I dan danas se takve Mise služe u ponižavajućim uvjetima, pa i s nakanom da se ljude distancira od FSSPX-a. Misa jest puno, ali nije sve - rješenje za ovu krizu nije pljeskati na svaki izraz naklonosti modernističkih poglavara i zadovoljavati se da oni tu i tamo odobre tlm u skučenim uvjetima, nego je rješenje u cjelovitom programu za obnovu Crkve. A to nijedna od ED zajednica ne može budući da moraju šutjeti na probleme u Crkvi i praviti kompromise da bi dobili malo više prostora za svoje djelovanje. 

Hakl 
*** 

Uključimo se radije euforično u Križarsku vojnu svete Krunice na koju je pozvalo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i

Molimo za: 

*  Jačanje katoličke vjere, oživljavanje tradicionalne Mise i obnovu Crkve 

*  Nadvladavanje materijalizma, hedonizma i vjerske ravnodušnosti 

*  Posvećenje svećenika i buđenje revnih i čestitih svećeničkih i redovničkih zvanja 

*  Brojne kršćanske obitelji 

Gospodine, daj nam da progledamo! 

petak, 24. travnja 2015.

O hrabrom djelovanju katolika




Kardinal Rafael Merry del Val bio je tijekom pontifikata pape Pija X. državni tajnik. Napisao je sljedeće riječi o hrabrom djelovanju katolika:

,,Ne djelujemo nikada kako bismo se svidjeli svijetu. 

Imajmo hrabrosti 

podnijeti kritiku i neodobravanje svijeta; 

Ako je Bog zadovoljan, ništa nas drugo ne treba brinuti. 

Moramo imati hrabrosti posvjedočiti istinu i ne izbjegavati 

nikakvu obvezu. 

Moramo imati hrabrosti prkositi ismijavanju 

jer često je naše zalaganje na izrugivanje svijetu. 

Činite to iz ljubavi prema našem Gospodinu 

kako biste ga nasljedovali.


Roberto de Mattei piše o kardinalu Merry del Valu: 

Kardinal Merry del Val bio je savršen primjer istinskog aristokrata, ne samo po krvi, nego osobito po duhu. U njemu, što je tipično za istinsko plemstvo, uzvišenost i veličajnost udružile su se s najdubljom jednostavnošću i poniznošću. Kada je prolazio ulicama Rima - primjećivao je član Francuske akademije René Bazin - ,,bio je predmetom sveopćeg divljenja: gledalo ga se sa zanimanjem, pozdravljalo ga se sa simpatijom"; a kada se pojavljivao u raskoši Vatikanske bazilike činilo se da je iz njegove osobe izbijao neodoljiv šarm. 

Na liturgijske svečane čine koje je predvodio sve do svoje smrti, kao Arhiprezbiter Vatikanske bazilike, sa skrupuloznom točnošću i neusporedivim dostojanstvom, nahrupili bi Rimljani i stranci kao na neki događaj. U svojem prinčevskom dostojanstvu utjelovljivao je, usuprot svakom mizerabilizmu i egalitarizmu, sjaj Rimske Crkve. Ova uzvišenost nikada se nije odvajala od duboke skromnosti: štoviše, to je bio plod njegovog nutarnjeg života. ,,Sveta Misa iznimno pobožnog Kardinala - svjedoči jedan prelat - bila je objava njegova nutarnjeg života i duša cijelog njegovog apostolata." Jedna poljska princeza mogla je reći: ,,Samo sam jedanput vidjela kardinala Merry del Vala kako se moli u Svetom Petru. Njemu zahvaljujem svoj povratak Katoličkoj Crkvi.

Corrispodenza Romana, 11.03.2015. 

srijeda, 22. travnja 2015.

Pogubljeno 28 etiopskih kršćana




(Tripolis) Video pokazuje dva smaknuća: dvanaestorici kršćana prerezan je grkljan, šesnaest je kršćana pogubljeno hicima iz pištolja. Snimke sadržavaju i prijetnje smrću koje su prethodile smaknućima: islam ili smrt. Kršćani koji po navodima IS-a potječu iz Etiopije radije su prihvatili smrt. 

Skupine koje su bliske Islamskoj državi (IS) u nedjelju su objavili provokativan i jezovit videozapis. On je pun prijetnji kršćanstvu i pokazuje ubojstvo 28 muškaraca. Žrtve se predstavljaju kao pripadnici ,,neprijateljske etiopske Crkve". 

Pripadaju li svi Etiopskoj ortodoksnoj Crkvi ili drugim kršćanskim denominacijama, još se ne može reći. No, svi su ubijeni po dosadašnjim informacijama etiopski kršćani. 

Smaknuća podsjećaju na ubojstvo 21 Kopta u veljači ove godine 




Videozapis je profesionalno izrađen i začuđujuće je dobre kakvoće. Slijed slika podsjeća na scene videozapisa koji pokazuje ubojstvo 21 koptskog kršćanina u Libiji i koji je proširen u veljači ove godine te je diljem svijeta izazvao strah i zaprepaštenje. 

Kao mjesto smaknuća, kao i kod egipatskih Kopta, izabrana je morska obala. Svim kršćanima zakrabuljeni islamisti nožem su prerezali grkljan. 

Druga scena pokazuje pogubljenje drugih 16 kršćana. Krvnik je obučen sav u crno, a drugi islamisti nose vojničku odjeću. Krvnik žrtvama prijeti pištoljem i traži od njih da prihvate islam. Budući da odbijaju, jednom po jednom puca u glavu. 

Islam ili smrt - ili glavarina podanika 

Prije smaknuća pokazani su neki muškarci koje se predstavlja kao sirijske kršćane. Oni izjavljuju da im džihadisti ostavljaju izbor da prihvate islam ili moraju platiti porez, džiziju. Glavarina se po islamskom pravu može nametnuti osvojenom, nemuslimanskom stanovništvu. 

Prvi je put po ovim smaknućima Etiopija postala cilj napada Islamske države (IS) koja se sve više širi na nova područja, a da joj se nitko ne suprostavlja. Etiopska vlada je ,,odlučno osudila ogavni pokolj" i nastoji otkriti identitet žrtava. 

Etiopsko kršćanstvo potječe iz Isusova vremena 

Etiopija je nakon Nigerije najnapučenija afrička država. Premda je državom od 1974.-1991. upravljao marksistički režim povezan s Istočnim blokom koji je progonio kršćane dvije trećine od oko 90 milijuna Etiopljana su kršćani. Većina od toga pripada Etiopskoj ortodoksnoj Crkvi za čije se utemeljenje tvrdi da se dogodilo u Isusovo vrijeme. 

Mnogi Etiopljani traže danas posao u drugim državama. Na taj su način neki dospjeli i u Libiju gdje se razne islamske skupine bore jedne protiv drugih. Državno se uređenje Libije urušilo nakon zbacivanja Muammara al-Gaddafija što je izvela koalicija koju je predvodio SAD 2011. godine. Islamska država kojoj su se priključile lokalne islamističke skupine nadziru danas dijelove zemlje. U veljači su im pogubljeni Kopti pali u ruke, a sada su i etiopski kršćani doživjeli istu sudbinu i nemilosrdno su poubijani. 

Izvor: katholisches.info 

ponedjeljak, 20. travnja 2015.

Pater Franz Schmidberger: Smrtni grijesi II. vatikanskog sabora




Drugi vatikanski sabor nije ništa drugo učinio nego cijeli mentalitet moderne, liberalnosti, permisivnog morala tako reći ,,propisao", kodificirao, preuzeo u okrilje Crkve. 

Promatramo li pobliže stvari, ne možemo izbjeći ne okriviti Koncil zbog tri velika grijeha. 

Prvi je grijeh propust jasnog izuzimanja istine i osude zablude, želja da se održi čisto pastoralni koncil. 

Drugi glavni grijeh odnosi se na prihvaćanje dvoznačnih pojmova koji dopuštaju različna tumačenja. Vodeći progresisti koji su potajno nadzirali Koncil, koji su se urotili u takozvanoj ,,Rajnskoj alijansi" o kojoj možete pročitati u izvrsnoj knjizi p. Ralpha Wiltgena: "The Rhine flows into the Tiber" - svjesno su i hotimično unijeli u Koncil dvoznačne formulacije i pojmove kako bi potom na kraju Koncila, u pokoncilskom vremenu, stvarali za njih povoljne jednoznačne zaključke. 

A treći smrtni grijeh sastoji se u tome da su koncilske dokumente preuzete izjave koje već idu na rub hereze. 

Koliko mogu vidjeti, osobito koncilskih dekreta igraju kobnu ulogu: 

1. Dekret o ekumenizmu ,,Unitatis redintegratio"
2. Takozvana dogmatska Konstitucija o Crkvi ,,Lumen gentium", pri čemu u ovoj posljednjoj poglavito dvije točke imaju dalekosežne posljedice dok se ostalom tekstu inače ne bi previše moglo zamjeriti, 
3. Dekret o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ,,Nostra aetate"
4. Dekret o vjerskoj slobodi ,,Dignitatis humanae"
5. Dekret o Crkvi u suvremenom svijetu: ,,Gaudium et spes". 

Izvor: blog Christus Rex 

petak, 17. travnja 2015.

Spaemannova kritika: papa Franjo ,,Prodor" ili ,,Gaf" - Kult spontanosti


Robert Spaemann, doajen njemačkih filozofa,
oštro je kritizirao papu Franju

(Freiburg) Doajen  katoličkih filozofa njemačkog govornog područja, osamdesetsedmogodišnji Robert Spaemann, dugo je šutio o ,,fenomen Franjo". Kada je u mjesečniku Herder Korrespodenz Spezial izravno o tome upitan, galantna se suzdržanost potrošila. Mjesečnik Herder je objavio dvostruki intervju s Robertom Spaemannom i Hansom Joasom koji donose suprostavljene pozicije o upravljanju vladajućeg Pape. Joasu pri tome od ožujka 2013. na mnogim mjestima pripada obligatorno klicanje argentinskom papi. 

Kaotično upravljanje i teološka nezainteresiranost 

Robert Spaemann papi Franji daje najlošije ocjene koje se mogu zamisliti. Jedan glas koji ima težinu i koji nakon dvogodišnje šutnje i promatranja ne krije svoje razočaranje ni zabrinutost. Veliki njemački filozof predbacuje papi Franji ne samo ,,kaotično" upravljanje, nego - što je puno ozbiljnije i teže - teološku nezainteresiranost. 

Novine Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung nazvale su papu Franju u svom novinarskom jeziku ,,papom nezgode" (Pannenpapst) i govorile su o ,,sigurnosnom riziku" za Katoličku Crkvu. Ocjena za koju se čini da je i Spaemann dijeli. 

Površna simbolika - ambivalentan smjer 




Papa se predaje ,,kultu spontanosti", kaže Spaemann. Argentinski papa traži površnu simboliku, a istodobno s teologijom - za Papu gotovo porazna prosudba - nema posebne namjere. 

Spaemann, veliki mislilac, gotovo rasrđeno gleda na negdašnjeg kardinala Jorgea Marija Bergoglia kojega je kardinalska većina zbog još uvijek jedva razumljivih razloga izabrala na Petrovu stolicu. 

Njemački filozof bira proročke riječi Svetoga pisma kako bi izrekao svoju distancu: Doći će ,,učitelji koji govore stvari koje lijepo zvuče za uho, a ljudi će slijediti ovaj nauk". Riječi neodobravanja za jedno ambivalentno usmjerenje vladajućeg Prvosvećenika koje se ne da definirati te je to izvor zabrinutosti. 

Spaemann spočitava Franji koji se medijski od izbora prikazuje s etiketom ,,otvoren", da je u stvarnosti autoritativan papa: Franjo je ,,jedan od najautoritarnijih kojega smo odavno imali". Da je to Benedikt rekao, došlo bi do vriske. Ali kod Franje se papinske ovlasti ponovno jače naglašavaju. A nijedne se novine ne uzrujavaju.

,,Ne možemo se posve riješiti osjećaja kaosa

,,Što sada Sveti Otac samo namjerava", to nitko ne zna. U tome se čak i Hans Joas morao složiti sa Spaemannom. Drugim riječima: Čak i oni koji su oduševljeni papom Franjom doista ne znaju kamo ,,vlak Bergoglio" putuje. ,,Osjećaja kaosa se ne možemo posve riješiti", kaže Spaemann o papi Franji. 

To vrijedi i za Sinodu o obitelji na čiji drugi dio Papa u listopadu ove godine poziva u Rim. Cijela je sinoda ,,iritirajuća" jer Papa jednostrano pristaje uz jedno usmjerenje. 

Nipošto nije sigurno da će se Franjin način u budućnosti doživljavati kao ,,prodor", ili možda više kao ,,gaf". 

Hoće li Spaemannov intervju prodrijeti do Pape? U svakom slučaju, mislilac Spaemann predbacuje Papi iz Argentine da malo čita. Premalo. 

Izvor: katholisches.info 

srijeda, 15. travnja 2015.

Argentinska država priznaje Svećeničko bratstvo svetog Pija X. kao dio Katoličke Crkve




(Buenos Aires) Država je Argentina službeno priznala Svećeničko bratstvo sv. Pija X. kao dio Katoličke Crkve. U rezoluciji nadležnog ministarstva koju je u katoličkom svijetu najprije proširio blog Adelante la Fe i Rorate Caeli (vidi Dici i hrvatski blog Splendor Domini) stoji: 

,,Nadbiskup Buenos Airesa, Mario Aurelio kardinal Poli moli da se Bratstvo apostola Isusa i Marije (Svećeničko bratstvo sv. Pija X.) do trenutka kada pronađe konačni pravni okvir unutar Sveopće Crkve, promatra kao udruženje biskupijskog prava tako da je ,,infieri" društvo apostolskog života sa svim prednostima koje joj pripadaju i slijedeći sve obveze na što isto upućuje i istodobno prihvaćajući odgovornosti koji su u dužnosti dijecezanskoga prelata.

Priznanje argentinske države 

Dalje stoji u rezoluciji argentinske države da Bratstvu sv. Pija X. treba podijeliti karakter pravne osobe s javnim ovlastima unutar Rimokatoličke Crkve", sukladno uredbama crkvenog zakonika. Zašto je ova vijest relevantna? Ponajprije, Bratstvo da bi djelovalo u Argentini, treba barem za strane svećenike vize i boravišne dozvole. Ovaj proces zahtijeva da se FSSPX ili službeno promatra kao dio vjerske zajednice koju je država priznala ili da se samo prijavi kao neovisna vjerska zajednica. Ovo posljednje u odnosu na državu ne bi bilo problematično, ali Bratstvo se čak ni civilno-pravno nije htjelo promatrati odvojenim od Katoličke Crkve. 

Preko Argentine, Papine zemlje do priznanja Bratstva? 

Drugo, molba državi da prizna Bratstvo dijelom Katoličke Crkve, izravno od Marija Aurelija kardinala Polija, nadbiskupa Buenos Airesa. Njegov neposredni prethodnik je, kako je poznato, Jorge Mario Kardinal Bergoglio koji je 2013. kao papa Franjo izabran za Kristova namjesnika na zemlji. Utoliko se može pretpostaviti da se Papa osobno pobrinuo da Poli, a nitko drugi, bude njegov nasljednik u Buenos Airesu. Osim toga, s obzirom na nerazjašnjenu crkveno-pravnu situaciju FSSPX-a vjerojatno je da je sam papa Franjo potaknuo sadašnjeg nadbiskupa Buenos Airesa da se zauzme u korist Bratstva. 

Bratstvo sv. Pija X. vidi ove špekulacije u jednoj izjavi kao posve opravdane. Premda se u konačnici ne radi nego o ,,čisto administrativnoj proceduri u ograničenom kontekstu Argentinske republike". 

Izvor: katholisches.info 

utorak, 14. travnja 2015.

Blaženi Alojzije, moli za nas!




Kako se bliži odluka o proglašenju svetim blaženoga Alojzija Stepinca, najsvjetlijeg sina hrvatskog naroda i ,,najsvjetlijeg lika Crkve Božje u Hrvata", protukatolička propaganda u Srbiji ponovno se budi. Unatoč posvemašnjoj jasnoći o svetom životu kardinala Stepinca i mogućnosti da se lako spozna povijesna istina, demon šizme SPC-u ne da mira: raskol još uvijek skupo stoji Srpski narod! 

Donosimo isječke iz nekoliko srpskih listova i obavijesnih agencija posljednjih dana: 


SRPSKI PATRIJARH IM UKAZAO NA ČINJENICE 

SPC VATIKANU: Stepinac je učestvovao u klanju Srba i ne može biti svetac! 

Stav SPC prema kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca predat je ministru spoljnih poslova Vatikana Dominiku Mambertiju. Sadržaj pisma, kako se navodi, nije se mogao saznati, ali je nesumnjivo da SPC ne gleda sa odobravanjem na najave da bi Stepinac mogao postati svetac. 

www.alo.rs 

ODNOSI SRBIJE I VATIKANA 

Najava kanonizacije kardinala Stepinca, pošto je prethodno beatifikovan 1998. godine, koja bi trebalo da se dogodi tokom ove godine, izazvala je reakciju Srpske pravoslavne crkve, i usledilo je, juna 2014, pismo kojim je predočen stav srpske crkve. 

Posebno pismo tada je poglavaru Rimokatoličke crkve uputio i predsednik Srbije, naglasivši da treba nastojati da se, zajedničkom mudrošću, ne načini potez koji bi bilo koga uvredio, imajući u vidu prošlost, iskustvo iz Drugog svetskog rata, odnosno ulogu Alojzija Stepinca u to vreme. 

www.tanjug.rs 

Poruka SPC Vatikanu: Osudite Stepinca, pa u posetu papi 

SPC je u dva navrata do sada upozorila da je kanonizacija Alojzija Stepinca problematična i zamolila Katoličku crkvu da ima razumevanja za takav stav. Međutim, stav Svete stolice je da je Stepinac uzor hrišćanskog mučeništva, kao i da to mučeništvo označava vrhunac nasilja usmerenog protiv Crkve tokom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. 

www.blic.rs 

*** 

Blaženi Alojzije, moli za jadni Srpski narod da nađu put povratka u Crkvu Kristovu i odrekne se focijevske himbe i šizme - duha raskola, zavisti, mržnje na Crkvu Kristovu te mitomanije koja je uz komunistički antiteizam bila glavnim uzrokom rijeke krvi u devedesetima. 

ponedjeljak, 13. travnja 2015.

Papa o progonima kršćana: ,,Jedna vrsta genocida u sveopćem i kolektivnom ravnodušju"




Papa Franjo podsjetio na genocid nad Armencima, Turska povukla veleposlanika pri Svetoj Stolici 

,,Nažalost i danas čujemo krik toliko naših sestara i braće koji zbog njihova vjerovanja u Krista ili zbog etničke pripadnosti javno bivaju ubijeni, odrubljivanjem glava, stavljanjem na križ ili bivaju živi zapaljeni, te primorani napustiti svoju zemlju". 

Papa Franjo je ponovno osudio progone kršćana u svijetu koji su sada u tijeku i označio ih ,,jednom vrstom genocida u sveopćem i kolektivnom ravnodušju". 

,,Naše čovječanstvo je u prošlom stoljeću preživjelo tri velike, nečuvene tragedije: prva tragedija koja se općenito drži 'prvim genocidom XX. stoljeća' pogodila je vaš Armenski narod, prvi kršćanski narod, skupa sa Sircima katolicima i pravoslavnima, Asircima, Kaldejcima i Grcima. 

Bili su ubijeni biskupi, svećenici, redovnici, žene, muževi, starci i čak i djeca i nezaštićeni bolesnici. 

Druge dvije ostvarili su nacizam i staljinizam". 

Ovim riječima papa Franjo je podsjetio na ,,Veliko zlo" (,,Meth Yeghern"), pokolj kršćana koji je prije 100 godina počinilo Osmansko carstvo, tijekom celebracije u Svetom Petru kako bi podsjetio na žalosnu obljetnicu i ponovio je definiciju ,,genocida" koju su rabili Ivan Pavao II. i armenski patrijarh Karekin II, u Zajedničkoj izjavi 27. rujna 2001. 

Riječi pape Bergoglia u Turskoj se čitaju kao prava pravcata provokacija i provociraju pravi diplomatski incident: turske su vlasti rekle da su ,,preneražene" zbog riječi pape Franje o genocidu Armenaca kršćana jer, prema Ankari, ono što se dogodilo u Otomanskom carstvu od 1915.-1917. čak ni međunarodni sudovi nisu priznali genocidom. 

Vlada u Ankari pozvala je Vatikanskog nuncija, Antonija Lucibella kako bi mu priopćila da su turske vlasti ,,duboko pogođene i zbunjene" Papinim riječima tako da su pozvale veleposlanika pri Svetoj Stolici na razgovor. 

Turska ne priznaje pojam ,,genocid", nego priznaje da su počinjeni masakri i da su mnogi Armenci izgubili život tijekom deportacija. 

Prema Ankari bila je posrijedi represija protiv jednog naroda koji je surađivao s carističkom Rusijom tijekom Prvog svjetskog rata. 

Armenski genocid priznala je 1985. potkomisija UN-a za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina, a 1987. Europski parlament te parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Švicarske, Švedske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, 43 od 50 država u SAD-u. 

Zanimljivo je spomenuti da je među njima milijun i pol Armenaca koje su Turci 1915. god. zvjerski ubili, bilo i približno 100.000 armenskih katolika. 

Danas u svijetu živi 8 milijuna Armenaca, posebice u Rusiji, SAD-u, Kanadi, Srednjem Istoku i u Francuskoj. 

Izvor: blog.messainlatino.it 

četvrtak, 9. travnja 2015.

Je li ovo san i naših modernista?




Gospodin i gospođa biskup - prvi biskupski bračni par kod anglikanaca 

(London) 26. siječnja ove godine u Anglikanskoj crkvi Engleske bilo je svečano ustoličenje prve žene biskupice. Od 3. srpnja Englezi anglikanci će imati prvi biskupski bračni par. 

Engleska crkva je s Alison White objavila imenovanje druge biskupice u svojoj povijesti. Alison White je supruga Franka Whitea koji je već anglikanski biskup. 

Od srpnja su Whitovi prvi engleski bračni par u kojem su oba bračna partnera biskupi. Frank White je od 2010. assistant bishop Newcastlea. Prije toga je osam godina bio sufraganski biskup Brixwortha. 

Nastupilo ono na što su upozoravali protivnici ređenja žena 

Alison White je anglikanskim protivnicima ređenja ženâ bila prototip onoga na što su oni upozoravali već prije 40 godina da će nakon svakog zadovoljenja jednog zahtjeva uslijediti novi zahtjev. "Sredina" koja služi za postizanje većine na demokratskim glasovanjima to je doduše odlučno opovrgavala, ali sada činjenice govore drugi jezik. 

U sedamdesetima je otpočela diskusija o ređenju žena. Nakon dugih, žučnih raspri Generalna je sinoda prihvatila ređenje ženâ. Budući da je odluka prijetila da dovede do raskola u Crkvi Engleske, župnim je zajednicama dano na izbor odbiti ženska zvanja. 1994. ,,zaređene" su dvije prve žene. BBC je aktivno podržavao pripuštanje ženâ ređenju serijom The Vicar of Dibley, jednom umjetnom figurom koja je Englezima predstavljala svećenice kao idealne osobe. 

Prve dvije svećenice postaju također prve dvije biskupice 

Od 2005. uslijedio je cijeli niz odluka Generalne sinode kojima su korak po korak uklonjene sve prepreke za pripuštanje ređenju biskupica. Zbog stalnog otpora za pripuštanje su bile potrebne još godine. U vijećima su se imenovanjima stvorile nove većine i toliko se dugo glasovalo dok u srpnju 2014. u Generalnoj sinodi nije postignuto odlučujuće prihvaćanje. S velečasnom Libby Lane prije dva mjeseca ustoličena je prva biskupica. 

Alison White postala je 1986. đakonisa, 1987. đakonica. Libby Lane i Alison White postale su 1994. prve dvije svećenice Crkve Engleske. Obje će 2015. postati i prve biskupice. Lane i White su udane i imaju svaka po dvoje djece. I Lane je udana za anglikanskog klerika. Brakom s jednim biskupom Alison White je doduše stekla svojevrstan primat.

Izvor: katholisches.info

nedjelja, 5. travnja 2015.

Resurrexit, sicut dixit, alleluia!




Jedini grob u povijesti koji je ostao prazan.

Ne bojmo se - Gospodin Isus je pobjednik!


Svim našim čitateljima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs! 

subota, 4. travnja 2015.

Molitva pred Božjim grobom u crkvi



Sveta subota 


Isuse, Spasitelju svijeta! Tvoje je presveto Tijelo poslije pretrpljene gorke muke i smrti čekalo, počivajući u grobu, slavno uskrsnuće. Preponizno Ti se klanjam, prostrt pred slavnim grobom presvetoga Tvoga Tijela, i srdačno Ti zahvaljujem za muku i smrt koje si pretrpio za naše spasenje: podaj mi, molim Te, volju i moć da Tvoj božanski primjer nasljedujem te sadašnji život tako provodim da mi ni smrt ni grob ne budu strašni, nego dapače ugodan prijelaz u vječni život. Amen. 

,,I kad bi 99% bilo za, Crkva odlučuje što je dobro i loše" - Tagle oslabljen


Kardinal Gaudencio Rosales

(Manila) Na Filipinima se nadbiskup Manile u miru, Gaudencio kardinal Rosales očitovao protiv pokušaja da se na otočnom arhipelagu legalizira rastava. Nakon okončanja kolonijalnog vremena SAD-a rastava braka je 1950. godine ukinuta na većinski katoličkim Filipinima. 

Kardinal Rosales je komentirao ankete koje je objavio institut za istraživanje javnog mnijenja Social Weather Station kako je Radio Vatikan izvijestio na različitim jezicima. O prijedlogu zakona za ponovno uvođenje rastave braka raspravljat će se nakon Uskrsa u Filipinskom parlamentu.

Filipini se trenutačno nalaze pod ,,pritiskom modernizacije" kako to promatrači nazivaju. Jedinoj većinski katoličkoj azijskoj zemlji uz Istočni Timor treba se nametnuti vladajući zapadni mentalitet poticanja pobačaja, kontracepcije, spolnog odgoja, homoseksualnosti i rastave braka, i to na brzinu. Argumenti su poodavno poznati i na Zapadu, koji je važan davatelj novca Filipinima, gdje je kontracepcijski mentalitet čvrsto ukorijenjen, a ti argumenti su općenito prihvaćeni.

,,Crkva ima dužnost obraniti nauk svojeg Utemeljitelja

,,Crkva ima dužnost obraniti nauk svojeg Utemeljitelja", odgovorio je kardinal Rosales na anketu prema kojoj je navodno 60% ispitanika odgovorilo da su za legalizaciju rastave braka. Naravno samo ako je brak neizlječivo razoren. I ova argumentacija koja opravdava društvenopolitičke lomove izvanrednim situacijama, izvrsno je poznata sa Zapada. Zakonska regulativa za izvanredne slučajeve brzo se svede na banalno ,,jedan bračni partner više ne želi". Pobačaj se legalizirao uglavnom upućujući na silovanja. Ovi slučajevi se statistički nalaze u području promila. Stotine tisuća djece godišnje se pobaci u Europi zbog toga jer trudna žena zbog kojeg već razloga ,,ne želi". Nametanje iživljavanja vlastite volje u najvećoj mjeri koje se u odabranim područjima države i njezinih zakona velikodušno podržava. Naravno, samo u određenima.

,,I kada bi 99% bilo za", kaže kardinal Rosales CBC News-u, ,,rastava za Crkvu ostaje pogrešna jer je brak sakrament i jer Crkva ima dužnost pridržavati se nauka svojeg Utemeljitelja i promicati ga. Je li ova borba za promicanje istine Evanđelja izgubljena borba, to nije njezin problem. Njezin je jedini problem reći jesu li stvari pogrešne ili ispravne". 

Oslabljena pozicija kardinala Taglea 

Je li mladi, liberalni filipinski kardinal papabile
ultraprogresivnih destruktora u kardinalskom
kolegiju?
Kardinal Rosales je prethodnik sadašnjeg nadbiskupa Manile, Luisa Antonija kardinala Taglea. Tagle se u unutarcrkvenoj raspravi o rastavljenima ponovno vjenčanima stavlja na stranu kardinala Waltera Kaspera. Koja implicitno prihvaća rastavu braka i želi priznati drugi brak. Time je Tagle oslabio svoju poziciju u trenutačnoj filipinskoj raspravi o rastavi kao predstavnik Crkve otočja, najveći po činu i ruinirao je svoju vjerodostojnost u obrani sakramenta braka i jednoga državnog zakona za zaštitu braka koji iz toga proistječe. On time nedostaje filipinskoj Crkvi u odlučujućem trenutku da nepokolebljivo brani brak s obzirom na javnost i državu i da podigne svoj glas protiv legalizacije rastave braka.

Još jedan razlog zbog čega se u trenutačnu raspravu uključio njegov prethodnik u miru kardinal Rosales.

Izvor: katholisches.info

četvrtak, 2. travnja 2015.

Pokop nadbiskupa Lefebvrea



2. travnja 1991. - 2. travnja 2015. 




Pater Emanuel du Chalard o nadbiskupu Lefebvreu: 

,,Mons. Lefebvre je posvetio svoj život za Crkvu, za Rim, za papinstvo, živio je za nju i za njega je služenje Crkvi značilo spašavati duše."

,,Osobno sam imao milost provesti tjedan dana s njim, mjesec dana prije njegove smrti, tri dana na Sardiniji i tri dana u Toskani. Vidio sam ga još u bolnici u Martignyju, sat vremena, tjedan dana prije njegova preminuća i prije kirurškog zahvata kojemu je podvrgnut. Mogu posvjedočiti da je bio veoma vedar, pričao mi je o Bratstvu, o vjernicima i više se puta također i našalio.

srijeda, 1. travnja 2015.

"Il tuo corpo Signore dato sulle nostre mani"




Već naslov zvuči dovoljno strašno: ,,Tvoje tijelo, Gospodine, dano na naše ruke". Talijanski Radio Maria pušta baš ovu pjesmu, i to u Korizmi. 

Moderna crkvena glazba nije samo carstvo neukusa, kiča, dominacije ritma što ne priliči katoličkoj liturgiji jer snažan ritam potiče u čovjeku najgore porive i agresiju, nego se katkad i sami tekstovi pjesama, bolje rečeno pjesmuljaka, krcati dvoznačnim formulacijama, pa i pravim teološkim zabludama. Nije to samo treštanje električnih gitara, suludo lupanje bubnjeva u stilu afričkih animista, krikovi i permanentna buka koja uništava bilo kakvu sabranost i onemogućuje svaki pokušaj molitve - u stihovima su ponovno propjevali i Arije i Nestorije, i Hus i Luther... Da se katkad zamijete i demonski glasovi ili simboli žalosno je priznati. 

Modernisti su se brzo pobrinuli da se stare crkvene građevine preurede - bolje rečeno unakaze - i da se izgrade nove koje će snažnije naglasiti zborovanje, ukinuti odvojenost svećenika od puka, podrivajući važnost ministerijalnog svećeništva - jer ,,svi smo svećenici"! Crkve u kojima nema pričesnih klupa, potom ni ispovjedaonica, u kojima je svetohranište maknuto postrance. U kojima je maknut Bog, a ustoličen čovjek! 

Ono što džihadisti rade sada po Orijentu, modernisti su radili po Okcidentu. Bila je to jedna od najbrutalnijih revolucija koja je bila čisti kulturocid. 

No, pazilo se i na glazbu: novu je teologiju valjalo izreći stihovima i uglazbiti. 

Da u nekoliko desetljeća nije nastalo ništa ozbiljno, nikoga u hijerarhiji kao da previše ne zanima. Moderna teologija, moderna liturgija - sve je to sterilno, jadno i bijedno. Ništa osim ,,kiselog kiča"

No, nije dobro podcijeniti utjecaj baš te i takve glazbe i arhitekture na način molitve mladih ljudi, a na kraju i na ono u što će oni zbilja vjerovati. Jer uskoro neće vjerovati kao što vjeruju katolici. A to modernisti znaju i to silno i priželjkuju. 

Svakim danom biva sve jasnije: povratak staroj Misi, koja je jedina mirna luka spasenja na uzburkanom moru novog duha, nove arhitekture i nove glazbe, jedina je alternativa ružnoći, dosadi i privezanosti za ovostranost. Pa ma kako se to teško ostvarivo činilo! 

Pokoncilskog katolika - utamničenika prozaičnosti i ružnoće, okovanoga krilaticama bjelosvjetskih protukatoličkih opsjenara, valja izbaviti i osloboditi. 

Stara liturgija, gregorijanski koral i polifonija, tradicionalna arhitektura govore o Bogu te palom čovjeku kojemu je potrebno otkupljenje dušu snažno uzdižu k Nebu i prate ga na putu vjere i osnažuju u nastojanju oko spasenja svoje duše te duša svojih bližnjih! 

Budimo apostoli Tradicije i našoj braći otvorimo oči i pokažimo im ljepotu Tradicije. Danas ne postoji nikakva časnija dužnost od toga. 

Kikii