srijeda, 29. srpnja 2015.

Mons.dr. Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi (IV.)




Uništenje moralnog nauka 

Na području moralnog nauka odnosi nisu bolji nego na području nauka vjere. Neugodne se zapovijedi oslabljuju, prešućuju ili uklanjaju. Radi toga neki se služe grubim i finim sredstvima. Isusov se zahtjev, primjerice, prikazuje kao uvjetovan vremenom dok je to vječna istina koja ovdje govori. Crkvi se osporava punina vlasti tumačenja Božjeg zakona nezabludivo i na obvezujući način premda je upravo to jedan od glavnih razloga njezina postojanja. 

Znamo da ljudi u Crkvi, da mi svi zaostajemo za Božjom voljom. Ali nečuveno izokretanje u sadašnjosti nije u tome, nego u oslabljivanju, da i u ukidanju Božje zapovijedi. Da se čovjek ogrješuje o Božju zapovijed kako bi služio čovjekovoj udobnosti. Ako se pak zapovijedi više ne poučavaju u svojoj uzvišenosti i čistoći, onda čovjekovim težnjama nedostaje mjerilo. 


Izvor: Mediatrix brošura iz 1979. godine 

subota, 25. srpnja 2015.

Bl. Alojzije na Misi




Zahvaljujući ljubaznosti našega prijatelja, prenosimo gorko iskustvo jednoga tradicionalnog vjernika koji piše pjesme. Ova koju objavljujemo uistinu potiče na razmišljanje o beskrajnoj vrijednosti tradicionalne Mise za obraćenje, posvećenje i spasenje duša, a koja se progoni u hrvatskome narodu na način kako je progonjen i naš veliki mučenik bl. Alojzije kardinal Stepinac. 


(iliti: Da bl. Alojzije na Misu dođe) 


Dođoh na Misu u Crkvu svoju 

upitah se je li katolička, u nekakvom znoju. 

Ali što ja to vidim, stolice prazne, zidovi goli, 

stol kao oltar, već pred menom stoji. 

Žene neke, polugole uđu, hihotom, gologlave, 

ni kleknuti ne mogu. 

Vidjeh djevojčice, obučene u halje i neku djecu, 

trgaju se tko će upaliti svijeću. 

I eto, poče muzika ta, 

gitare, bubnjevi, udara svatko kako tko zna. 

Zaljuljaše se u ritmu modernom tom 

kukovima njišu i ruku dižu Bogu svom. 

I evo glavnog zbivanja tog, 

svećenik stoji u habitu svom. 

Okrenu se k nama, glavom klima 

kao da broji koliko nas ima. 

I odjednom presta buka ta sva, 

prekriži se svatko kako umije i zna. 

I već prvo čitanje krenu, 

na ambonu vidjeh polugolu ženu. 

Izrecitira ona nauku svu 

i vrati se zanosna kao u snu. 

I svećenik evo Sv. Evanđelje čita, 

poslije nam nešto o tome priča. 

Govori o milosrđu, o oprostu i vjeri, 

priča nam ono što bi mi htjeli. 

Uši nam škaklja, sve je u redu, 

ništa nije strašno otpustiš li ženu. 

I evo, već pretvorba je tu, 

Isus se daje za gozbu svu. 

I nahrnu svijet, i staro i mlado, 

cure Ga dijele kako im drago. 

Red se pomiče, primaju Ga svi 

stojećki na usta il' u ruku čisti. 

Dođoh i ja i kleknuh pred Isusom, 

tajac i zbrka i zastoj se stvori. 

Cura se smije što pred njom klečim, 

niti ne zna da klečim pred Najvećim. 

Prođe i ta neugodnost sva, 

srce mi zasja i ostasmo samo Isus i ja. 

Rekoh sam sebi: Alojzije jadni, 

o kako smo duboko i žalosno pali. Amen. 


(Sastavio jedan tradicionalni vjernik) 

utorak, 21. srpnja 2015.

Što je još preostalo da moramo vidjeti?!




Vjeruju li možda da će nas lagano priviknuti na otrov, prodajući pod normalno ono što je nečisto? 

Zar je na ovo spala naša hijerarhija?! 

U Argentini kardinal Ravasi sudjeluje na obredu klanjanja poganskom božanstvu Pacha Mama, božici Majci Zemlji: a to je idolatrijski i otpadnički čin.

Evo i videozapisa na youTube koji možete pogledati.




Jedna stvar je dijalog (koliko god dijalog pod svaku cijenu bio zlokoban), a druga je stvar sudjelovanju na obredu... 




Lijepo odgovara ovome obredu koji se održao u veljači ove godine.

Sablazan u Čileu: ,,biskupi" se klanjaju poganskom božanstvu, djelatno sudjelujući u vještičarsko-poganskom obredu u čast boga (demona) Inka Tata Intija, to je kod Inka bio ,,bog" Sunca.

Gdje su budne straže? Svi su pozaspali stražari ili nijemi psi?

Zaboravili smo da:

,,Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Gospodinu jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen." (Izlazak 22, 19)

,,Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega." (1 Kor 10, 20-21).




























Izvor: blog Chiesa e postconcilio 

nedjelja, 19. srpnja 2015.

Duhovna bijeda nevjernika




,,Sustavni je nevjernik najnesretniji od ljudi, ne uživa ni u kakvoj svjetlosti duše i u patnji postaje očajnik.


[Citat uzet iz: ,,Fui chiamato Dolindo, che significa dolore..."; don Dolindo Ruotolo, Apostolato Stampa] 

srijeda, 15. srpnja 2015.

,,Sretno umrijeti" - nova (i posljednja?) knjiga Hansa Künga




Švicarski svećenik i teolog ozbiljno razmišlja o vlastitoj smrti i svim snagama podupire eutanaziju - daje do znanja da bi insceniranje vlastite smrti mogao biti posljednji protest protiv službene Katoličke Crkve. 

Neki je svjetovni mediji nazivaju ,,knjigom oproštaja Hansa Künga" - morbidno i otpadnički kao i cijeli život ovog poludjelog teologa. 

Dosada se tübinškog teologa poznavalo kao jakog, neslomivog pobunjenika. Neumorno se borio protiv Rimske kurije i protiv papa koji su po njegovom mišljenju u proteklim desetljećima prerasli u ,,duhovnu diktaturu" i ,,apsolutizam učinili bitnim elementom rimskog sustava". Kada je kardinal Joseph Ratzinger, njegov nekadašnji kolega, izabran za papu, Küng je priznao svojim suradnicima da je postao ,,blijed kao krpa i da se uhvatio rukama za glavu". Sada Küng priznaje da ga snage napuštaju i da vidi da mu se bliži smrt i da uskoro neće moći čitati i pisati. Dosada je svoje knjige osobno, rukom pisao, a sada već ne može napisati čitljiva slova. 

Küng je već prije nekoliko godina obznanio da boluje od Parkinsonove bolesti. Grob je već odavno pronašao. Nalazi se u blizini posljednjeg počivališta njegovog velikog prijatelja Waltera Jensa koji je umro 2013. godine, a bolovao je od demencije. I ovaj primjer ,,izgubljenog prijatelja" Küng navodi u svojoj navodno posljednjoj knjizi kao argument za eutanaziju: ,,Ne želim tako umrijeti!" I dodaje u jednom postscriptumu u kolovozu 2014. da je i sam u lipnju 2014. teško obolio zbog posljedica napredovanja Parkinsonove bolesti. Kaže da želi sam odlučiti kada je vrijeme otići. ,,Ne želim postojati kao sjena sebe samoga". 

Premda danas palijativna medicina boli dobro ima pod kontrolom, Hans Küng je 1994. najavio ,,smrt s dostojanstvom", a to je ništa drugo nego eufemizam za samoubojstvo. 

O sadržaju knjige? Čitanje se ne isplati. Prema Hansu Küngu se iz ,,prava na život" nikako ne može izvesti ,,dužnost živjeti". Protupitanje tjednika Tempi glasi: ,,Otkada se iz prava na slobodu mišljenja izvodi dužnost davati glupe izjave?

Ne zaboravimo: za one koji pomažu kod ,,slatke smrti" koja se eufemistički naziva ,,eutanazija", posrijedi je ubojstvo. Napad na pravo čovjeka uvijek je radikalan, brutalan, kategoričan i na koncu bez ograničenja. Hans Küng je njegov ,,prorok"

ponedjeljak, 13. srpnja 2015.

Slike dovoljno same za sebe govore




Dok Sjedinjene Američke države slave legalizaciju gay ,,brakova", u Rusiji, u raznim gradovima, postavljaju spomenike Obitelji. 

S obzirom na strašne poteškoće ovog našega vremena, obratimo se Presvetoj Djevici, Posrednici svih milosti, u svim potrebama i poteškoćama koje susrećemo mi i cijela Crkva. Ave Maria! 

Izvor: blog Chiesa e postconcilio 

Komentar: Smiješno je da se grješni suživot dviju osoba istog spola uopće naziva brakom. Mlade se ljude na taj način zavarava, uvlači ih se u močvaru grijeha i otpadništva od zakona Božjega i izravno ih se vodi u pakao. Prešućuju se posljedice grješnog suživota i nastrane spolnosti: svaki liječnik zna kako su stravične, osobito u slučaju muškaraca, posljedice prakticiranja tih nastranosti, čak i u ,,najsigurnijim" uvjetima. (Jedina sigurnost su Božje zapovijedi i crkveni moral!) Ne prijeti samo opasnost od AIDS-a i hrpe drugih zaraznih bolesti, što jesu permanentne ugroze za tu vrstu populacije. Treba spomenuti i ugroženost od raka debelog crijeva, stalne proljeve, bolnu inkontinenciju u starosti te prodiranje vlastitih bakterija iz stolice u vlastiti krvotok. O psihičkim posljedicama i rastrojstvu koje izaziva prakticiranje tih nastranosti nije potrebno ni govoriti. Po nekima je taj dio još puno strašniji - to je zbilja smrt na rate! Možda ništa u povijesti nije pokazalo koliko je na korist čovjeka katolički moral, koliko će pokazati jadni život ovih ljudi koji ne slijede Božje zapovijedi i moral koji uči Crkva, nego ih bjelosvjetski luciferijanci ohrabruju na pobunu protiv Boga i njegove Crkve. Molimo se za te jadne ljude da shvate koliko je veličanstven crkveni nauk, koliko je lijepo da je njihovo tijelo hram Duha Svetoga, a ne oruđe u borbi i pobuni protiv Boga Stvoritelja! 

Jedan vjernik 

srijeda, 8. srpnja 2015.

Vlč. Marko Tilošanec: Nakon Drugog vatikanskog sabora nisu se dogodili novi Duhovi ili proljeće Crkve, nego naprotiv opća dekadencija!


pater Marko Tilošanec

Pater Marko Tilošanec je prvi Hrvat koji je postao pripadnikom Svećeničkog bratstva sv. Pija X., a čiji je utemeljitelj blagopokojni nadbiskup Marcel Lefebvre. 

Razgovor s p. Tilošancem prenosi Elvis Duspara

utorak, 7. srpnja 2015.

Kršćani iz doline Ninive nisu na gumenim čamcima. Oni su u rovovima




Prisjećamo se izjava koje je u svojoj knjizi Louis R. Sako, katolički bagdadski patrijarh napisao u sjećanje na progon vjernika, na polagani i tjeskobni odlazak muževa, žena i djece, staraca koje nose njihovi bližnji cestama bez sjene i po temperaturama koje se bliže 50 stupnjeva kad su džihadisti, napadači podijelili letke u kojima su upozoravali Nazarene: ili ćete se obratiti ili napustite grad, kazna je bila odrubljivanje glave (sudbina koja je zadesila mnoge na mnogim mjestima). "Između nas i vas bit će samo sablja", stajalo je napisano. 

Danas kaže Sako da nema alternative kopnenoj oružanoj intervenciji jer su zračni napadi potrebni, ali ,,nisu dostatni" da zaustave ISIL. Među tisuću vrijednih stvari u njegovoj knjizi postoji jedna izjava koja je dovoljna da uznemiri uspavanu vjeru na Zapadu. 

Svojem sugovorniku koji ga pita kako je bilo moguće da su Iračani radije sve izgubili nego se odrekli vjere, Sako odgovara": ,,U Iraku je jednostavno nezamislivo zanijekati vlastitu vjeru. To je dio čovjekovog identiteta. 




Vjera kod nas nije spekulativna, to je pitanje ljubavi i privrženosti Kristovoj osobi. Vjera je kao brašno u kruhu, ne može ga se izvući. To je mistično postojanje. Za nas kršćane, vjera je najveća stvar za koju smo se spremni žrtvovati. Vjerovati znači biti". 

Na fotografiji: kršćanska milicija jedinstva zaštite doline Ninive. Oni nisu na gumenim čamcima, oni su u rovovima radi obrane svoje vjere, svoje zemlje i svojih obitelji. 

Izvor: blog Chiesa e postconcilio 

subota, 4. srpnja 2015.

Roberto de Mattei: Stav kardinala Stepinca bio je proročki


prof.dr. Roberto de Mattei

(Zagreb) Na međunarodnom simpoziju o bl. Alojziju kard. Stepincu, prof. dr. Roberto de Mattei govorio je o odnosu kardinala prema fenomenu komunizma kao i o razvoju prilika u godinama neposredno nakon blaženikove smrti. 

Intervju prenosi katoličko-domoljubni portal Nacija.hr

petak, 3. srpnja 2015.

Budnost protiv zabluda i krivih mišljenja


Papa Pijo XII. u enciklici Mediator Dei opominje da tradicionalnoj liturgiji prijete velike opasnosti. Naša je generacija, nažalost, morala i doživjeti pustoš koju su nouvelle théologie i liturgijska reforma prouzročile u Katoličkoj Crkvi. Kod mnogih modernih katolika iskvaren je i sam pojam katoličke vjere, a liturgijski arheologizam uništio je najljepšu stvar s ovu stranu neba: tradicionalnu svetu Misu. Dok se slave datumi uvođenja novotarija, enciklike velikog Pape zaboravljene čame skrivene i prašnjave. 




No savim je potrebno da u svim stvarima budno pazite da se na gospodarevu njivu ne ušulja neprijatelj i posije kukolj među pšenicu (usp. Mt 13,24--25); to jest, da u vaša stada ne prodru one lukave i pogubne zablude koje se zovu lažni misticizam i štetni kvijetizam -- a te su zablude, kao što znate, s naše strane već osuđene (usp. enciklika O otajstvenome Tijelu) -- i da duhove ne zavede neki pogibeljni humanizam te da se ne uvuče lažna nauka koja kvari i sâm pojam katoličke vjere, a niti pretjerana težnja za obnovom starine u liturgijskim stvarima. Jednakom se pomnjom pobrinite da se ne bi širila kriva mišljenja onih koji neispravno misle i naučavaju da proslavljena Kristova narav stvarno i uvijek svojom prisutnošću stanuje u >opravdanima<, ili da jedna jedina i istovjetna milost, kako oni tvrde, spaja Krista i udove njegovoga otajstvenog tijela. 

Nikada nemojte klonuti duhom zbog nastalih poteškoća; nikada neka ne malakše vaša pastirska revnost. >Trubite u trubu na Sionu,... sazivajte zbor, sakupljajte narod, posvećujte Crkvu, sabirite starce, okupljajte dječicu i one koji su još na prsima< (Jl 2, 15--16) te svim silama nastojte da vjernici posvuda nagrnu u crkve i oko oltara i da se kao živi udovi, sjedinjeni sa svojom božanskom Glavom, okrijepe milostima sakramenta te zajedno s Njime i po Njemu vrše uzvišenu žrtvu i daju dužnu hvalu vječnome Ocu. 

(Odlomak iz enciklike Mediator Dei pape Pija XII.)