srijeda, 6. siječnja 2016.

Veliki kardinal Siri protiv progresističke historiografije




Za učene ljude progresizam ima svoj način očitovanja s obzirom na povijest; progresist sam ako opravdavam Giordana Bruna, konzervativac sam ako hvalim strogog svetog Petra Damianija. Sve je rečeno! Ponavljamo da se govori o historiografiji na području produkcije koja bi se htjela nazivati ,,katoličkom". Za nešto drugo ovdje se ne zanimamo. Veći dio produkcije - postoje, istina, časni i važni izuzetci - čini se da je poslušan, kako bi bio u skladu s progresom, sljedećim kanonima:

  Crkveno je društvo prvim uzrokom nevolja koje su pogodile narode;

■  Crkva - nazvana za tu prigodu postkonstantinovskom - navodno je stalno gazila zadane riječi, sklapala savezništva s moćnicima ovoga svijeta da bi zadržala pozicije privilegiranosti i udobnosti;

 Nečiste nakane, najskrovitije i zlobne, pripisuju se osobama koje su se do jučer držale divljenja vrijednim. Za ovaj sustav prosudbe neki su pape pobrisani iz povijesti, ne zna se s kakvom motivacijom;

 Sva je crkvena povijest do 1972. panegirik, jednostrana je, shvaćena sa trajnim predrasudama punim hvale, dok u biti nije ništa drugo nego gomilanje pleonazama koji su iskrivili lice Kristovo. Ovaj zaključak - a svi to vide - čini temelj koji valja uništiti u Crkvi što je prije moguće i svesti je na kukavnu presliku protestantizma. Sveti Toma More, mučenik, čak je stavljen na Lutherovu razinu;

 Životi se svetaca moraju svesti na ,,ljudske" razmjere s manama, grijesima, čak i prijestupima, dok se nadnaravni vidici nastoje prognati na tavanicu mitova;

 Vrijednost Tradicije i tradicija posve je ismijana s vidljivom povrjedom historijske objektivnosti stoga što, ako ne uvijek, tradicije koje bez onečišćenja prolaze stoljeća imaju vazda uzrok koji ih je proizveo.

Ovako bi se moglo nastaviti.

Ali ne može se šutjeti o drugoj strani medalje: osobe se veličaju jer su se pobunile, jer su sredile zakonite crkvene vlasti, jer su imale hrabrosti uništiti ono što su drugi izradili, jer su zahtijevali ,,slobodu" čovjeka s neovisnošću svojeg mišljenja, ne vodeći brige o istini. Heretici postaju žrtvama, gotovo polu džentlmenima...netko se usudio govoriti o Luterovoj kanonizaciji. Vrijedan je osude svatko tko je branio slobodu Crkve, slobodu katoličke škole, tko je neposlušnicima nametnuo crkvenu stegu. Svi znaju usud onih koji se još usuđuju čuvati je! Dobro se razumije nutarnja logika ove prolazne mode u historiografiji: svetost, pokora, istinsko siromaštvo, odmak od svijeta vazda su smetali i dalje smetaju iz grobova kao da se oni nikada nisu mogli zatvoriti. Teško da će biti primljen u progresistički klub tko lijepo govori o prošlosti!

[Misao kardinala Giuseppea Sirija uzeta iz časopisa Rivista Diocesana Genovese iz siječnja 1975.]

4 komentara:

  1. Mene mnogo interesira da li je kardinal Siri bio dva puta izabran za papu i zasto to nije bio, ako je bio izabran?!?
    CE

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma i mene to zanima,tu i tamo naiđem na nekakve suzdržane komentare o kard. Siriu, kao papabile u konklavama 58 i 63, a navodno da je oko njega bila gužva i u obje konklave 78 međutim nikada to nije do kraja razrađeno.
      molio bih ako netko o tome zna nešto više da iznese koliko je moguće

      Vicko

      Izbriši
    2. Former FBI consultant Paul L. Williams cites declassified U.S. intelligence documents allegedly showing that Cardinal Giuseppe Siri was elected Pope Gregory XVII at the conclave that, two days later, produced John XXIII.

      In 2003, former FBI consultant Paul L. Williams, author of Osama's Revenge, published a book called The Vatican Exposed: Money, Murder, and the Mafia (Prometheus Books). Although the book deals with alleged Vatican corruption in terms of money and power and has a decidedly liberal flavor, Williams also--almost as a side-note--includes some straightforward, objective information on the papal conclave of 1958. In what cannot be called anything other than a stunning series of claims, Williams, who is not a Catholic traditionalist, asserts:


      In 1954 Count Della Torre, editor of the Vatican newspaper L'Osservatore Romano, warned [Pope] Pius XII of [Cardinal Angelo] Roncalli's Communist sympathies. Other members of the "Black Nobility" expressed similar concerns.[5]
      Nor did Roncalli [later known as "Pope John XXIII"] escape the attention of the FBI and CIA. The agencies began to accumulate thick files on him and the questionable activities of other "progressives" within the Vatican, including Monsignor Giovanni Battista Montini (the future Paul VI).
      [...]
      Pius XII had appointed Cardinal Giuseppe Siri as his desired successor.[7] Siri was rabidly anti-Communist, an intransigent traditionalist in matters of church doctrine, and a skilled bureaucrat. . . .
      In 1958 [on October 26], when the cardinals were locked away in the Sistine Chapel to elect a new pope, mysterious events began to unfold. On the third ballot, Siri, according to FBI sources, obtained the necessary votes and was elected as Pope Gregory XVII.[8] White smoke poured from the chimney of the chapel to inform the faithful that a new pope had been chosen. The news was announced with joy at 6 P.M. on Vatican radio. The announcer said, "The smoke is white. . . . There is absolutely no doubt. A pope has been elected."[9] . . .
      But the new pope failed to appear. Question began to arise whether the smoke was white or gray. To quell such doubts, Monsignor Santaro, secretary of the Conclave of Cardinals, informed the press that the smoke, indeed, had been white and that a new pope had been elected. The waiting continued. By evening Vatican radio announced that the results remained uncertain. On October 27, 1958, the Houston Post headlined: "Cardinals Fail to elect pope in 4 Ballots: Mix-Up in Smoke Signals Cause False Reports."[10]
      ...

      Izvor; http://www.novusordowatch.org/story081004.htm

      Izbriši
  2. Hvala za tekst. Jedna napomena, umesto "progresizam" bilo bi bolje "progresivizam". Tako je i u engleskom jeziku.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)