petak, 25. ožujka 2016.

Veliki Petak: Podnositi bez izuzetka sve križeve




Odlučite, dragi prijatelji Križa, nositi sve vrste križeva bez iznimke i izbora: svako siromaštvo, svaku nepravdu, sve gubitke, sve bolesti, sva poniženja, sve protivštine, sve duhovne suhoće i napuštenosti, svaku nutarnju i vanjsku bol, a pri tome govorite: Pripravno je srce moje, o moj Bože, pripravno je srce moje! (Ps 57, 8). 

Budite dakle spremni, da vas napuste ne samo ljudi nego i anđeli, prividno pače i sam Bog, da vas svi progone, izdaju, ogovaraju i kleveću, da vam zavide, riječju, da vas odbacuju svakom zgodom. Trpite glad, žeđ, oskudicu, progonstva, tamnicu, vješala i svakovrsne muke, makar to i niste zaslužili zlodjelima, zbog kojih vas okrivljuju. 

Na kraju zamislite kada biste izgubili imetak, čast i kada su vas izbacili iz vlastite kuće poput Joba (usp. Job 2, 7) i sv. Elizabete, kćeri ugarskoga kralja, i da su vas kao i Joba bacili u blato ili na smetlište, a vi ste puni čireva i oteklina, a ipak vam nisu dali ni marame, da pokrijete rane svoje, ni komad kruha, da utažite svoju glad, što ne bi uskratili ni konju ili psetu. 

K svemu tome pomislite još i to, da vas je povrh svih ovih muka Bog još pripustio svim napastima đavla i izvrgao njemu za plijen, a da nije ulio u vašu dušu ni najmanji tračak utjehe. Vjerujte čvrsto, da bi to bio za pravoga prijatelja Križa vrhunac božanske slave i prave sreće. 

St. Louis-Marie Grignion de Montfort: Pismo prijateljima Križa; 54. 

1 komentar:

  1. DOBRODOŠLICA KRIŽU
    Ludost križa, što da velim
    dobrodošlicu ti križu želim.
    Patnje, boli, što su sada
    dođite po križu bilo kada.
    Napast, bolest, starost, smrt
    zar to nije Božji prst.
    Zar sam možda bolji od Gospodina svoga
    pa da budem bez sveg toga.
    Po ćem da ti budem sličan
    kad trpljenju nisam vičan.
    Zar da čuda možda činim
    il umnažat kruh da hinim.
    Po dobroti ne mogu ti sličan biti
    ni čak neprijatelje ja ljubiti.
    Suobličit ti se u jednom mogu
    tužno jecat ti kraj nogu.
    Raspetomu da ja ličim
    s Tvojim križem da se dičim.
    Dobro došo križu prezir
    ti si meni tako jeziv.
    Al mi sada nema druge
    zagrlit te pa što bude.
    Samo mi je tako ići
    i u vječnost s tobom stići.
    Drugog puta nema nit će biti
    Isuse pomozi križ moj uprtiti.
    Daj da nosim, ne da vućem
    i po hladnom, i po vrućem.
    Što mi drugo preostalo je sada
    nosit križ svoj sve do raja.
    Zato sada opet velim
    dobrodošlicu ti križu želim.
    Odričem se samog sebe
    uzimam ja križu sada tebe.
    Tebe križu svojino moja
    taman mi je težina tvoja.
    Križ svoj noseć svakog dana
    za tobom Kriste idem sada.
    Koliko si dobar Bože jer ne daješ preko mjere
    ništa ne mogu sam bez vjere.
    Sve je tvoja milost Bože
    pa i križ svoj nosit da se može. Amen. Robelar

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)