nedjelja, 18. rujna 2016.

Exuat te Dominus veterem hominem cum actibus suis




Hladni kamen srednjovjekovnih opatijskih crkava odzvanjao je pjesmom koja se žarila živim plamenom i čistom dubokom duhovnom žudnjom prema Stvoritelju. Bila je to kruta toplina, toplina gregorijanskog korala. Koral je duboko izvan uobičajenih osjećaja, i to je jedan od razloga zbog kojeg se od njega ne možemo umoriti. On ne može istrošiti naš duh polaganjem jeftinih zahtjeva na osjećajnost. 

Umjesto da nas izvlači van na čistinu osjećaja gdje neprijatelji, đavao, naša vlastita mašta i urođena vulgarnost iskvarene prirode, mogu dohvatiti svojim oštricama i sasjeći na komade; koral nas privlači unutra, gdje smo uljuljkani u mir i sjećanja, i gdje pronalazimo Boga. Mi počivamo u Njemu, a On nas iscjeljuje svojom tajnom mudrošću. 

,,Exuat te Dominus veterem hominem cum actibus suis...", što nam milostivo preporučuje: ,,Neka Gospodin skine starog čovjeka sa djelima njegovim"



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)