ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Đavao Martina Luthera




Namjera ovoga malog članka je sablazniti katolike koji nisu dovoljno svjesni krivovjerja deformiranoga herezijarha Martina Luthera i njegovih zlodjela, kako bi se rasplinule iluzije da u protestantizmu postoji bilo kakvo dobro i božansko nadahnuće. 

Katolička Crkva, apostolskom vlašću i sukcesijom koje je dobila izravno od Gospodina Isusa Krista osuđuje Martina Luthera: 

Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. (Gal 1, 6-9) 
*** 

U svom traktatu Missa Privata, tiskanom 1521. godine, Martin Luther, jednom dijaboličnom scenom koja je postala historijska, ilustrira ulogu Sotone u svom moralnom razvoju. Pisao je naime da se probudio jedne noći u ponoć; uz njega je bio Sotona. Uljudno su raspravljali; Sotona je zvao Luthera prosvijećenim doktorom [teologom, naučiteljem: op. blogera]; vodio je s Lutherom tešku diskusiju o svetoj Misi i Luther je, pred njegovim argumentima, povjerovao u zablude [...]. 

Često je Luther podsjećao na tu tragičnu noć i taj strašni sastanak. Demonska argumentacija izokrenula je Lutherovo uvjerenje. Sve što je bilo neodlučno u Lutherovoj duši i što se odnosilo na vrijednost biblijskih tekstova, polako je padalo pred Đavlovim argumentima. U raspravama o celibatu (bezbračnosti) Luther je tvrdio, da je svećenički život u celibatu djelo Sotone. 

Uvjeren od Duha Tame, Luther više u žrtvi svete Mise nije vidio ništa drugo do li papističku idolatriju i prestade da je prikazuje. 

Tijekom reformacije govorilo se da teolog treba voditi borbu s Đavlom kroz dijalog, da bi ga nadvladao i dosegnuo najviše vidike. Govorili su: "Kada nemamo Đavla na vratu tada smo obični teolozi." Ali su postali žrtve demona. 

Tijekom tih dijaloga oni su, kao i Luther, mijenjali svoja uvjerenja. Uskoro su svi ti protestantski teolozi vidjeli u Rimu sjedište Antikrista i smatrali su da samo treba pričekati skori pad papinstva da bi na zemlji zavladao raj, kao plod njihovog evanđelja.

Međutim, za prvim protestantima išao je crni talas [val] pobuna, zločina, magije i lažnog proroštva ...


Autor fragmenta članka o Martinu Lutheru: Miro Glavurtić, Uvod u demonologiju - poglavlje Susreti sa Satanom

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)