utorak, 8. studenoga 2016.

Hilarije od Poitiersa: Gospodin gradi i čuva svoj grad




Iz Rasprave o 126. psalmu, sv. Hilarija od Poitiersa, biskupa i naučitelja 

Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Vi ste hram Božji i Duh Božji boravi u vama. Ta je kuća i taj hram Božji ispunjen naukom i krepostima Božjim i nastanjen svetošću božanskoga srca te o njemu isti prorok ovako svjedoči: Svet je hram tvoj, čudesan u pravičnosti. Za Boga je hram svetost, pravičnost, ljudska suzdržljivost. 

Taj dom, dakle, po Bogu treba graditi. Ljudskim djelima sagrađen, ne održava se, niti može izdržati ako je sazdan svjetovnim naukom, niti će se očuvati našim uzaludnim trudom i brigom. 

Drugačije ga valja izgraditi, drugačije ga valja čuvati: ne smije se podignuti na zemlji ni na nestalnom i raspadljivom pijesku; temelj mu valja smjestiti na proroke i apostole. 

Ima se povećavati živim kamenjem, treba da zajedno drži zaglavni kamen, i treba da se izgradi vezom međusobne povezanosti u savršena čovjeka i do mjere Kristova tijela, a ima se uresiti i raznovrsnim ukrasom duhovnih milosti. 

Tako od Boga sagrađen, to jest sagrađen na njegovu nauku, neće pasti. Taj dom će rasti u brojne domove izgradnjom vjernika u svakome od nas za ures i proširenje onoga blaženog grada. 

Već dugo je Gospodin budni čuvar toga grada: već odonda kad je štitio Abrahama na njegovu putovanju, kad je spasio Izaka koji je imao biti žrtvovan, kad je obdario Jakova slugu, kad je prodana Josipa postavio nad Egipat, kad je učvrstio Mojsija protiv Faraona, kad je Jošuu izabrao za vođu rata, kad je Davida oslobodio svih opasnosti, kad je Salomona obdario darom mudrosti, kad je bio bliz prorocima, kad je Iliju uzeo, kad je Elizeja izabrao, kad je Daniela hranio, kad je u peći dječake orosio, kad se trojici kao četvrti pridružio, kad je po anđelu poučio Josipa da će se od Djevice roditi, kad je Mariju učvrstio, kad je Ivana unaprijed poslao, apostole izabrao, Oca molio govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih; kad sam bio s njima, čuvao sam ih u tvoje ime; kad je, napokon, on sam nakon muke obećao da će nad nama vječno bdjeti: Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. 

Taj je sveti i blaženi grad vječno čuvan, i to je grad koji je od mnogih u jedno sabranih i u svakome od nas za Boga. Taj grad valja, dakle, sagraditi u Gospodinu da neprestano u njemu raste i dovršava se. Tek započeta gradnja nije još dovršenje; izgradnjom se postiže punina savršenstva. 

CXXVI. (126.) Psalam; (Novije izdanje nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića) - Ljudska muka i Božji blagoslov - Hodočasnička pjesma. Salomonova. 

Ako Gospod ne gradi kuće, 
uzalud se muče graditelji. 
Ako Gospod ne čuva grada, 
uzalud čuvar bdi. 

Uzalud ustajete prije zore 
i kasnite na počinak 
vi što jedete kruh muke, 
svojim miljenicima on ga daje dok snivaju. 

Evo, sinovi su dar Gospoda; 
nagrada je plod utrobe. 
Kao strijele u ratnikovoj ruci, 
to su sinovi mladosti. 
Blago čovjeku koji je njima 
napunio svoj tobolac! 
Neće se postidjeti kad se bude prepirao 
s neprijateljima na vratima. 

1 komentar:

  1. Uzvišene riječi sv. Hilarija od Poitiersa.

    BVMopn

    OdgovoriIzbriši

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)