petak, 22. siječnja 2016.

Pisma Melanie iz La Salette - dva isječka




Prijevod iz francuske zbirke dokumenata o La Salettu. Uzeto iz djela: Pour servir a l'histoire reelle de La Salette, Documents I et II, Nel Paris, 1963.

21. lipnja 1879., Castellamare

..."Ipak Presveta Djevica ne može biti zadovoljna. Cilj njezinog milosrdnog ukazanja nije bio napisati riječi na papir, nego pozvati ljude da donose plodove pokore, da se pridržavaju Božjeg zakona jer je njegovo kršenje razlogom svih zala koja pogađaju zemlju. Da su se ljudi obratili, kazne ne bi bile došle, ali jao, ne misli se o tome, ljudi žele da ih se kazni, uništi i izbriše..."

10. srpnja 1828.

"Rat koji kler vodi protiv tajne ne zapanjuje me, progon Krista i njegove Crkve ne začuđuje me više. Ne bojim se progonitelja vjere, ne bojim se bezbožnika, masona ni ateista itd. Ono čega se bojim jest nedostatak vjere kod većeg dijela francuskog klera. Kada bi prvi apostoli još živjeli, borili bi se do prolijevanja krvi kako bi pomogli djelu svog božanskog Učitelja."

Izvor: gloria.tv 

ponedjeljak, 18. siječnja 2016.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. - Tradicionalni svećenici su originalno jamstvo Katoličke Crkve




Svećenik koji pokazuje svoj identitet vanjskim izgledom jest živuća propovijed. Trebalo bi dodati da odora čuva svećenika od neprilika jer mu daje stav, podsjeća ga svake minute na njegovu misiju na zemlji. Štiti ga od napasti. Svećenik u reverendi nema krizu identiteta. A vjernici, znaju s čime imaju posla; reverenda je jamac autentičnosti svećeništva. (Msgr. Marcel Lefebvre) 

 * * *   


Gospodine Isuse Kriste, veliki i vječni svećeniče! Žalosno je Tvoje Srce kada vidiš narod kao ovce bez pastira. Zato u Tvoje ime i po Tebi molimo nebeskoga Oca da pošalje poslenike u svoju žetvu. Isuse, ljubitelju čistoće, učini da kršćanski roditelji odgajaju svoju djecu u duhu požrtvovnosti i da velikodušno daruju u Tvoju službu one koje Ti pozoveš. 

Učitelju apostolâ, odaberi i privuci između naše drage mladeži one koji će nam prikazivati žrtvu svete Mise, dijeliti svete sakramente, te moliti i žrtvovati za nas. Dobri Pastiru, čuvaj ih od vanjskih i unutarnjih pogibelji i daj im ustrajnost u svetom zvanju da postanu i budu svećenici po Tvojem Presvetom Srcu. Neka puni vjere i ljubavi prema Tebi i Tvojoj svetoj Crkvi nesebično posvete sve svoje snage za održavanje i širenje Tvojega kraljevstva u neumrlim dušama. 

Majko Marijo, čuvaj naša [tradicionalna] sjemeništa da iz njih izađe mnogo svetih svećenika koji će našemu narodu sačuvati najveće blago svete vjere. Amen. 



Video uradak Svećenička formacija u trećem tisućljeću 
F S S P X

utorak, 12. siječnja 2016.

Sveta Crkva Katolička - jedina Zaručnica Kristova




"Naš Gospodin Isus Krist nema više zaručnica, on na križu nije sklopio poligamni brak; on se jedino i samo predao za svoju neokaljanu, mnogo ljubljenu Zaručnicu, Crkvu, koju je iskupio svojom vlastitom krvlju."

(p. Franz Schmidberger, Die Zeitbomben des II. Vatikanischen Konzils, Stuttgart 2008.) 

subota, 9. siječnja 2016.

Sotonin kult u ime vjerske slobode




(Washington) Kao otpirač služi ,,vjerska sloboda" koja se tumači kao duhovna anarhija. Time, tvrdi se, i ,,zlo" ima puno pravo na slobodni razvoj. Ovim je obrazloženjem u listopadu prošle godine u Old Spring Townu u Američkoj saveznoj državi Teksasu otvoren sotonistički hram ,,Velike Luciferove crkve". Na Islandu se gradi poganski hram, a u Quindiju u Kolumbiji se uređuje ,,crkva" za sotonin kult.

Stanovnici osjećaju nevoljkost i podižu protest. Mjesni šef policije, pukovnik Ricardi Suarez naglašava da ,,u Kolumbiji vlada vjerska sloboda", ali ipak ,,valja promatrati takve inicijative jer se zna što će se tu sve prakticirati".

Vjerska sloboda ,,visoka, ali krivo shvaćena vrijednost"

Kršćanske su skupine javno pitale zašto se takvom projektu u ime vjerske slobode, ,,jedne visoke, ali i tako krivo shvaćene vrijednosti" daje dopuštenje. Katolički mjesni biskup, msgr. Pablo Salas u pastirskom je pismu upozoravao na sotonizam. Biskup je pozvao obitelji da osobito paze na djecu i mlade.

Biskupija navodi riječi iz Svetog pisma: ,,Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži." (Iv 8, 44)

Dopuštenje pokazuje, rekao je biskup, da poglavlje Ustava o vjerskoj slobodi treba ,,preciziranje". ,,Prije je bio dovoljan zdrav razum."

Victor Rozo, vođa kolumbijskog sotonističkog hrama tvrdio je da nauk koji on zastupa uopće nije sotonistički. Dovoljno je doduše za opovrgavanje njegovih riječi samo potražiti njegovo ime na internetu.

Tekst: Giuseppe Nardi 
Fotografija: Corrispodenza Romana 

srijeda, 6. siječnja 2016.

Veliki kardinal Siri protiv progresističke historiografije




Za učene ljude progresizam ima svoj način očitovanja s obzirom na povijest; progresist sam ako opravdavam Giordana Bruna, konzervativac sam ako hvalim strogog svetog Petra Damianija. Sve je rečeno! Ponavljamo da se govori o historiografiji na području produkcije koja bi se htjela nazivati ,,katoličkom". Za nešto drugo ovdje se ne zanimamo. Veći dio produkcije - postoje, istina, časni i važni izuzetci - čini se da je poslušan, kako bi bio u skladu s progresom, sljedećim kanonima:

  Crkveno je društvo prvim uzrokom nevolja koje su pogodile narode;

■  Crkva - nazvana za tu prigodu postkonstantinovskom - navodno je stalno gazila zadane riječi, sklapala savezništva s moćnicima ovoga svijeta da bi zadržala pozicije privilegiranosti i udobnosti;

 Nečiste nakane, najskrovitije i zlobne, pripisuju se osobama koje su se do jučer držale divljenja vrijednim. Za ovaj sustav prosudbe neki su pape pobrisani iz povijesti, ne zna se s kakvom motivacijom;

 Sva je crkvena povijest do 1972. panegirik, jednostrana je, shvaćena sa trajnim predrasudama punim hvale, dok u biti nije ništa drugo nego gomilanje pleonazama koji su iskrivili lice Kristovo. Ovaj zaključak - a svi to vide - čini temelj koji valja uništiti u Crkvi što je prije moguće i svesti je na kukavnu presliku protestantizma. Sveti Toma More, mučenik, čak je stavljen na Lutherovu razinu;

 Životi se svetaca moraju svesti na ,,ljudske" razmjere s manama, grijesima, čak i prijestupima, dok se nadnaravni vidici nastoje prognati na tavanicu mitova;

 Vrijednost Tradicije i tradicija posve je ismijana s vidljivom povrjedom historijske objektivnosti stoga što, ako ne uvijek, tradicije koje bez onečišćenja prolaze stoljeća imaju vazda uzrok koji ih je proizveo.

Ovako bi se moglo nastaviti.

Ali ne može se šutjeti o drugoj strani medalje: osobe se veličaju jer su se pobunile, jer su sredile zakonite crkvene vlasti, jer su imale hrabrosti uništiti ono što su drugi izradili, jer su zahtijevali ,,slobodu" čovjeka s neovisnošću svojeg mišljenja, ne vodeći brige o istini. Heretici postaju žrtvama, gotovo polu džentlmenima...netko se usudio govoriti o Luterovoj kanonizaciji. Vrijedan je osude svatko tko je branio slobodu Crkve, slobodu katoličke škole, tko je neposlušnicima nametnuo crkvenu stegu. Svi znaju usud onih koji se još usuđuju čuvati je! Dobro se razumije nutarnja logika ove prolazne mode u historiografiji: svetost, pokora, istinsko siromaštvo, odmak od svijeta vazda su smetali i dalje smetaju iz grobova kao da se oni nikada nisu mogli zatvoriti. Teško da će biti primljen u progresistički klub tko lijepo govori o prošlosti!

[Misao kardinala Giuseppea Sirija uzeta iz časopisa Rivista Diocesana Genovese iz siječnja 1975.]