nedjelja, 13. siječnja 2019.

Ivan Evanđelist Šarić - Pouka na Prvu nedjelju po Bogojavljenju




Ivan Evanđelist Šarić - Pouka na Prvu nedjelju po Bogojavljenju 


Molitva prije pouke

Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.

Evanđelje Luka 2, 42-52

Kad bi Isusu dvanaest godina, uziđoše roditelji njegovi u Jerusalim po običaju praznika; i kad dane provedoše, i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu, i ne znadoše roditelji njegovi. A misleći, da je s društvom, otidoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rođacima i znancima. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim, da ga traže. I dogodi se, poslije tri dana nađoše ga u hramu, gdje sjedi među učiteljima i sluša ih i pita ih. A svi, koji su ga slušali, divljahu se nje-govu razumu i odgovorima. I vidjevši ga začudiše se. I mati njegova reče mu: Sine, šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. I reče im: Zašto ste me tražili ? Nijeste li znali, da meni treba u onom biti, što je Oca mojega? I oni ne razumješe riječi, što im reče. I siđe s njima, i dođe u Nazaret, i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojem. I Isus napredovaše u mudrosti i dobi i milosti kod Boga i kod ljudi.

Pouka na temelju svetog Evanđelja 

Kuća Božja 

Današnje sveto evanđelje kazuje nam među ostalim i to, kako su Blažena Djevica Marija i sveti Josip tražili Isusa. I našli su ga poslije tri dana u hramu, u kući Božjoj. Ovaj nam primjer kazuje, gdje najprije nalazimo Isusa, Spasitelja našega. Nalazimo ga najprije u kući Božjoj, u crkvi. O crkvi valja ona riječ svetoga Ivana Evanđelista u njegovu Objavljenju: »Evo stan Božji među ljudima!« [Obj. 21, 3.] I mi možemo s više razloga poviknuti sa svetim Psalmistom: »Obradovah se, kad mi rekoše: U dom Gospodnji ići ćemo.« [Ps. 121, 1.]

U domu Gospodnjem, u kući Božjoj, u crkvi primila je duša naša prviput milost Božju, milost posvećujuću na svetom Krštenju. U kući Božjoj, u crkvi toliko smo puta opet našli milost Božju pred svetohraništem, u ispovijedaonici, na svetoj pričesti. I koliko nadahnuća Božjih primila je duša naša u crkvi, u kući Božjoj! Pa stoga kako mora da nam bude mila kuća Božja, crkva! »Kako su mili šatori Tvoji, Gospodine!« kličimo sa svetim Psalmistom! I stoga kako se moramo lijepo ponašati u kući Božjoj! Tu smo pred Bogom svojim. I kako moramo upravo čeznuti za kućom Božjom! Tu je Isus naš, Spas naš, sve naše.

I ne zadovoljimo se samo svetom Misom u nedjelje i blagdane, već i u radne dane pođimo rado u crkvu, da pribivamo svetoj Misi, da pohodimo Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu! A kad to baš nikako ne možemo, onda na duhovni način pohodimo Isusa u crkvi! Okrenimo se prema mjestu, gdje je naša crkva, i poklonimo se Isusu, Bogu svojemu u njoj!

A nastojmo i oko toga, da naša crkva bude uvijek čista, uredna i lijepa! I u tom ugledajmo se u svetog Psalmista, koji je govorio: »Revnost za kuću Tvoju, o Bože, izjede me.« [Ps 68, 10.] Uradimo šta, žrtvujmo šta za crkvu, osobito za onu crkvu, koja je siromašnija! To neka nam bude djelotvorna zahvala za one milosti Božje, što smo ih primili u crkvi! I to će nam Isus sigurno naplatiti stostruko i na ovom i na onom svijetu.

Ugledajmo se i svećenici i svjetovnjaci u ova dva tri lijepa primjera!

O pobožnom svećeniku Nepocijanu piše sveti Jeronim ovo: »U životu malo je gledao na sebe. Siromaštvo bilo mu ponajljepši nakit. Ali se zato najrevnije brinuo za ures kuće Božje. Bogu odana duša pazi isto tako na najmanje kao i na najveće stvari. Zna ona dobro, da će davati Bogu račun i za najsitniju stvarcu. Tako se i svećenik Nepocijan puno brinuo, da u crkvi oltar sja, da zidovi ne budu prašni, da pod bude pometen, da sakristija bude čista, da posuđe crkveno upravo blista, ukratko: njegova briga za sve u crkvi nije puštala s vida ni najsitniju niti najvažniju dužnost. Bazilike i grobove mučenika kitio bi Nepocijan cvijećem i zelenilom. Eto, sve bi Nepocijan učinio, da u crkvi bude sve u redu i čisto.«

Časni sluga Božji Franjo Josip Rudigier, veliki biskup Linački, pokazivao jednoga dana nekom svojemu prijatelju dragocjenosti u svojoj Linačkoj katedrali. Kad se prijatelj čudio tolikom bogatstvu zlata i dragoga kamenja oko Presvetog Oltarskog Sakramenta, odgovori mu pobožni biskup: »Za našega Gospodina nije ništa mnogo.«

Sveti Ivan Vianney, župnik Arški, ovako je jednom prilikom govorio: »O, kako se veselim, kad popravljam i uređujem kućanstvo dragoga Boga! Kako da rado ne darujemo svojemu Gospodinu i Spasitelju ono, što imamo najdragocjenije? Bila bi od nas najveća nezahvalnost, kad bismo bili tvrdi i škrti prema Bogu. Zar nije On za nas žrtvovao na križu svu svoju predragocjenu krv? I zar nam se svakidan ne daje čitav u Presvetom Oltarskom Sakramentu?«

Sveti Franjo Asiški sam bi znao pomesti crkve u okolici grada Assisija. I volio bi ponukati svećenike, neka što većma pripaze na red i čistoću u crkvi. I volio bi Franjo ubrati i gorsku ružu i gorski lijer, te ih priviti kiti cvijeća, što je mirisala na oltaru.

Dobri Papa Pije IX. pohodio jedamput nenadano jednu crkvu u Rimu. Unišao u klupu pred Presvetim. Klupa je bila sva prašna, da se moglo pisati po njoj. I Papa Pije IX., kad je odilazio, napisao je na prašnoj klupi velikim slovima: »Vidi, Pius IX.« To jest: »Vidio sam, Pije IX.«

Neka nas i ovi poučni primjeri ponukaju i uprav oduševe, da ne žalimo ništa za čistoću, red i ljepotu u kući Božjoj!

Odlučujem u ime Božje, da ću koju veću milostinju dati u crkvu. I živjet ću u crkvi, sa crkvom i od crkve. To jest: vjerovat ću i po vjeri ću živjeti. To je pravi život.

Molitva poslije pouke 

Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: Kako bi se razlikovali sugovornici, koristite ime ili pseudonim koji možete dodati i na kraju komentara.
Mišljenja čitatelja nisu nužno stavovi autora bloga. Iskazi koji su suprotni Tradiciji ili oni komentari koji je namjeravaju izrugivati neće se objavljivati. Komentari koji promiču nekatoličku duhovnost i potenciraju nepriznate objave i ukazanja, a koje su dogmatski dvojbene, neće se prikazivati na blogu Traditio Ecclesiae (http://tradikatolik.blogspot.com/)